Dr. sc. Matko Marušić: Kud će suza neg’ na oko – Ivo Goldstein u Banjoj Luci

Kud će suza neg’ na oko: Ivo Goldstein u Banjoj Luci

Prvi dan lipnja 2019. „Narod“ je donio izvješće o predstavljanju monografije „Jasenovac“ Ive Goldsteina na History Festu, koju organizira Udruga za modernu povijest iz Sarajeva (https://narod.hr/kultura/ivo-goldstein-u-banjoj-luci-o-jasenovcu-700-tisuca-zrtava-nikako-ne-moze-biti).

Tu knjigu je već ranije pokopao dr. sc. Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest, u svom argumentiranom osvrtu (https://www.hkv.hr/domovini/2-svjetski-rat/31131-ivo-goldstein-jasenovac-kapitalno-djelo-hrvatske-trivijalne-historiografije.html), pa njezinu znanstvenu neutemeljenost (nepouzdani do dokazano lažni sekundarni izvori) i zlonamjernost (održavanje i širenje objeda o hrvatskom narodu i državi) ne ću ovdje ponavljati. Tu Goldsteinovu knjigu dr. Geiger je ispravno nazvao trivijalnom historiografijom, ali preko dr. Geigera tu trivijalnost treba upoznati i shvatiti i zauvijek zapamtiti njezinu podmuklu zlonamjernost.

Osvrćem se na nastup Ive Goldsteina i njegovih trabanata u Banjoj Luci, jer taj nastup otkriva njegovu upornost u promoviranju dokazanih laži i dvoličnost nedostojnu akademskog pa i svakog drugom pristojnog građanina. No važno je da se iz njegova nastupa odčitava da mijenja taktiku napadanja Hrvatske, pokušavajući se neprimjetno povući na pričuvni protuhrvatski položaj, jer mu je osnovna pozicija sasvim razbucana.

Već prva njegova (citirana) rečenica je apsurdna:

“Istina o koncentracijskom logoru Jasenovac je kompleksna a istraživanja o tome moraju se temeljiti na dostupnim činjenicama kako bi se izbjegle manipulacije”, kazao je u Banjoj Luci, dodajući kako je istina o strahotama tog logora temeljena na brojnim pojedinačnim epizodama koje govore o mračnim potonućima ljudskog uma ali i o nepresušnoj snazi otpora zlu.“

„Brojne pojedinačne epizode“ su lažna svjedočenja koja su dobro poznata, poput njegova glavnoga izvora Antuna Miletića i, čak i da jesu istinite, nipošto nisu „dostupne činjenice“. „Pojedinačne epizode“ nisu činjenice! „Dostupne činjenice“ su dokumenti i materijalni dokazi, ponajprije kosturi žrtava i njihove odjeće i opreme. U tri pomna kopanja Titovih komisija šezdesetih godina XX. stoljeća na Gradini u Jasenovcu, gdje su „brojne pojedinačne epizode“ tvrdile da je pokopano najviše žrtava od njih 700.000, nađen je ukupno 481 kostur. (Za većinu umrlih utvrđeno je da su umrli od epidemijskih bolesti. Organizator istraživanja je bio Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata BiH koji je formirao ekipu od tri člana: V. Brodar i T. Pogačnik iz Ljubljane s Instituta za biologiju, Katedra za antropologiju Biološkog fakulteta i dr. S. Živanović s Instituta za anatomiju medicinskog fakulteta iz Novog Sada. U Gradini je otkopano i obrađeno sedam „sondi“; od toga su u 6 pronađeni ostatci ljudskih kostiju, a u jednoj uporabni predmeti. Utvrđeno je da se u svih 6 grobnica nalaze posmrtni ostatci 289 osoba. 1964. godine, istraživanja je vodio A. Šercelj pa su u ‘Masovnoj grobnici za 3000-6000 žrtava’, pronađena 23 kostura.)

Otad se više nije kopalo, a kad se kopanje spomene, „antifašisti“ skaču i viču da se – ne dira žrtve, jer da je istina već utvrđena! Pa – ako je utvrđena, zašto ne kažu da je u tri vrlo detaljna i stručna iskopavanja nađen 481 kostur?

Hrvatskoj javnosti je donekle poznat i drugi razlog zašto oni to čine: čini se da je uz neke kosture nađena oprema ustaša i domobrana i katolički križevi… jer je jasenovački logor bio jedna od smrtonosnih postaja Križnoga puta (https://narod.hr/hrvatska/roman-leljak-amerikanci-su-zidovima-u-ozujku-1945-potvrdili-da-su-jasenovac-okupirali-titovi-partizani). To što na popisu jasenovačkih žrtava i danas ima žrtava Križnoga puta (https://narod.hr/hrvatska/stipo-pilic-na-sluzbenom-popisu-stradalih-u-jasenovcu-nalaze-se-i-zrtve-kriznog-puta) indikativno je na više razina: to otkriva izmišljanje žrtava za popis, prikazivanje žrtava komunizma kao ustaških žrtava (https://narod.hr/hrvatska/lozo-srbi-su-kao-cetnici-i-partizani-pocinili-genocid-nad-hrvatima-a-onda-izmislili-hrvatski-genocid-nad-srbima), neprimjeren način vođenja popisa i njegovih kontrola, kao i ispravljanje popisa čim se objave njegove netočnosti.

LAŽ JE SVE ŠTO SU KOMUNISTI POPUT GOLDSTEINA GOVORILI I GOVORE. SVE JE LAŽ ŠTO SU NAS UČILI!

Odustajanje od laži o 700.000 ubijenih u Jasenovcu

U Banjoj Luci Goldstein je pseudoznanstvenički teatralno naglasio „nikako ne može biti da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi“ – kao da nam je upravo on to sada blagonaklono otvorio oči.

A gdje je bio, i što je govorio kad je u udžbenicima pisalo da je u Jasenovcu ubijeno upravo tih „ne može biti“ 700.000 ljudi? Je li ikad prosvjedovao protiv izvikivanja toga broja na najvišim političkim i akademskim mjestima u Srbiji i na fumićevskim maškarama u Hrvatskoj? Nije. Pa molim da nas sada ne pravi budalama, nego se lijepo ispriča u ime svih onih koji su to govorili, jer je povjesničar i znao je da to nije istina a šutio je. Pa sada, kad je to izgovorio, neka piše otvoreno pismo Srbiji, Pupovcu, Markovini, Fumiću i ekipi te svojim prijateljima i izdavaču u SAD-u i kaže im „DRUGOVI, NIKAKO NE MOŽE BITI DA JE U JASENOVCU UBIJENO 700.000 LJUDI.

A onda hrvatska država treba pohapsiti i suditi sve one koji su to izmislili i svjesno tu laž širili (i šire), te obavijestiti Vijeće Europe, Ujedinjene narode i sve druge relevantne međunarodne ustanove koje se bave žrtvama totalitarnih režima da je taj broj laž, da je uvijek bio laž i reći tko ga je kada i kako izmislio i širio i u dječje udžbenika ugurao i ljude (npr. Franju Tuđmana) sudili kad su o tome izražavali sumnje.

Prividno odustajanje od utvrđivanja broja ubijenih u Jasenovcu

“Broj žrtava zadnja je stvar o kojoj treba govoriti. Najprije treba shvatiti što je to Jasenovac da biste govorili o broju žrtava”, kazao je Goldstein upozoravajući kako „nikada nisu uspoređeni podaci iz muzeja u Jasenovca o 83.881 žrtvi a onima kojima operiraju u Beogradu pa je to dokaz da nekome ne odgovara da se točno utvrde činjenice.“

Prije svega, broj žrtava nije zadnja nego prva stvar o kojoj treba govoriti. On je to po prirodi stvari, jer strahotu masovnog zločina ipak prvo prikazuje upravo broj žrtava. Osim toga, „antifašisti“ su o broju žrtava toliko lagali, i još uvijek lažu, da stvarno najprije treba utvrditi broj žrtava, koliko god je to najpouzdanije moguće.

Upravo Goldsteinu ne odgovara da se „točno utvrde činjenice“, pa za brojne nove znanstveno utvrđene argumente kaže „kako mu zapravo uopće nije cilj baviti se revizionistima i “njihovim glupostima i lažima”. To kaže zato što ne smije izaći na javno sučeljavanje ni jednom suvremenom hrvatskom povjesničaru koji ima pouzdane podatke o Jasenovcu! Jer Goldstein ima samo dokazane lažne izvore i izmišljene epizode. Epizode mogu biti i istinite, ali ne mogu se vaditi iz konteksta i na osnovi njih se stvarati ukupna slika.

Zato sada Goldstein sa samozamišljene visine kaže „da je broj žrtava ZADNJA stvar o kojoj treba govoriti“. On to kaže zato da sakrije laži, odnosno da se ne otkrije puna znanstvena istina. On o broju ne može govoriti, jer ako išta kaže to će biti lako dokaziva laž, a istinu ne može izreći jer mu odmah pada pisanje, karijera i – nadasve – politika.

No u novije vrijeme on ima i još jedan, vrlo krupan, razlog za bijeg od utvrđivanja brojeva: ne samo što g. Leljak dokazuje broj od 1360 (plus, ne zaboravite da je iskopan samo 481 kostur!), nego je razotkrivena i laž popisa koji drži Javna ustanova spomen-područje Jasenovac (JUSP)! Njihov broj od oko 83.000 žrtava, sasvim je i definitivno srušen! Taj broj je izmišljen, i dokazano je da je izmišljen! Krivotvoren! To su čak i matematički dokazali profesori Banić i Koić

 i JUSP bi se odmah o tome morao izjasniti. I to ne da „ima pogrješaka“, nego zatvaranjem toga popisa i isprikom hrvatskoj javnosti i državi. Ako to ne učini, odgovarajući organi Republike Hrvatske moraju tu ustanovu optužiti u najmanju ruku za uznemiravanje javnosti, širenje lažnih vijesti i govor mržnje prema hrvatskom narodu i državi.

Učvršćivanje laži o 83.000 ubijenih u Jasenovcu

Moramo ponoviti, za hrvatsku javnost i Ivu Goldsteina da je g. Roman Leljak u arhivi jasenovačkog logora, koja je 1991. oteta u Beograd, našao dokaze za samo 1360 žrtava, od toga više od pola umrlih od bolesti.

Zato Goldstein glumi kao da broj 83.000 nije sporan i s pomoću njega glumljeno odlučno govori da „NIKAKO NE MOŽE BITI DA JE U JASENOVCU UBIJENO 700.000 LJUDI“.

Naravno, Goldsteinova bleferska izjava zapravo ima sasvim drugi cilj! Naime, on u svojemu izlaganju kaže „kako za njega osobno brojka od 83 tisuće žrtava vjerojatno nije konačna ali ne dopušta da se broj žrtava umanjuje ili preuveličava jer ekstremističke koncepcije o tom problemu hrane jedna drugu.“ U toj rečenici ima više značenja, sve lažnih i podmuklih!

Prvo, da brojka 83.000 „nije konačna“ znači da očekuje da će biti veća (a ako je mislio „manja“ neka otvoreno kaže“!), jer istu frazu rabi i notorni JUSP.

Tom konstrukcijom Goldstein automatski tješi Srbe koji zaprepašteni bleje u činjenicu da im njihov čovjek kaže da „nikako ne može biti 700.000“. A oni već snimili filmove, tiskali knjige, rastrubili po svijetu da, bre, jeste, 700.000, a možda i milion…

No važnije je ono što Goldstein time govori Hrvatima: „ne dopušta da se broj žrtava umanjuje ili preuveličava“. Time on pokušava kao neprijeporan učvrstiti broj od 83.000 žrtava! TO JE GLODSTEINOV PLAN B.

Uostalom, koji je to on znanstveni ili neki drugi čimbenik da nešto povijesno „ne dopušta“? To znači da ne dopušta istraživanja koja a) ruše popis JUSP-a i b) koja pitaju otkud samo 481 kostur ako su ubijene 83.000 ljudi, c) užasava ga sigurnost g. Leljaka i Leljakove nesporne dokumentacije da je u Jasenovcu stradalo oko 1360 osoba. (A druge osim te nema!)

Pod krinkom racionalnog odnosa prema laži od 700.000 žrtava, Goldstein podmeće laž o 83.000 žrtava i zabranu daljnjih istraživanja.

To je Ivo Goldstein.

Bijeg u izmišljene priče koje se ne mogu ni dokazati niti opovrgnuti

“Istina o koncentracijskom logoru Jasenovac je kompleksna a istraživanja o tome moraju se temeljiti na dostupnim činjenicama kako bi se izbjegle manipulacije”, kazao je u Banjoj Luci hrvatski povjesničar Ivo Goldstein dodajući kako je istina o strahotama tog logora temeljena na brojnim pojedinačnim epizodama koje govore o mračnim potonućima ljudskog uma ali i o nepresušnoj snazi otpora zlu.

Goldstein time bježi u „pojedinačne epizode“, od znanosti u bajke. S podatcima se ne može, a s bajkama može lagati.

Već je ranije Goldstein javno priznao da je sve istina što je g. Igor Vukić napisao o Jasenovcu, tj. da je bio radni logor, sa svim detaljima koje s tim idu (tvornice, plaće, prodaja proizvoda, slobodne aktivnosti logoraša, predstave, komponiranje glazbe, sastavljanje vlastitih dramoleta, zanatska škola, itd.), ali je dodao da „Vukić nije pisao o zločinima“. Vukić jest pisao o zločinima, ali ne onima koje su izmislili izvori na kojima Goldstein crpi materijal za svoju monografiju. Zato sada Goldstein kaže da je u monografiji „Jasenovac“ pisao, i da će i dalje pisati – o tim zločinima, ali na osnovi „pojedinačnih epizoda“. Ha, ha – koji dobar povjesničarski štos!

Na primjer (pitam ja) kako je u Jasenovcu preživio Emerik Blum da bi poslije postao veliki osnivač i direktor sarajevskoga Energoinvesta čak i organizator zimske Olimpijade 1984.? Ustaše ga nisu ubili, valjda misleći da će Sarajevo ostati njihovo i da će im dobro doći jedan fantastičan direktor, ujedno i organizator zimskih olimpijskih igara?

Goldstein je kazao kako je njegov cilj u monografiji o Jasenovcu bio ući u povijest logora iznutra i proučiti kontakte između logoraša i logoraša, logoraša i čuvara jer sve to čine brojne priče koje su zapravo povijest logora koja se bez toga ne može razumjeti.

Dakle su priče povijest logora i dakle se povijest logora bez njih ne može razumjeti? Nije to točno, Goldsteine, nisu priče povijest logora! Povijest logora je njegova dokumentacija, artefakti i zemni ostatci žrtava kao i dokumenti i atefakti vezani na logor u izvanlogorskim pismohranama. Tek onda dolaze priče, ali i Blumova i ona strica Žarka Puhovskoga. I stotine takvih zatajenih.

Goldstein postavlja pitanja poput onih tko i zašto ide u Jasenovac, kakvi su kriteriji, kako se provodila pljačka žrtava.

To je, i nehtijući, dobro pitao! Doista – neka sam kaže, ali istinito – tko je i zašto išao u Jasenovac, kakvi su bili kriteriji odlaska tamo? Po kojemu je kriteriju tamo stigao Emerik Blum? Odgovore mu je dao g. Igor Vukić, ali s njim se Goldstein ne smije suočiti. G. Vukić tvrdi da nitko u logor nije doveden i tamo ubijen zbor svoje nacionalnosti (v. npr. Blum, – ni usprkos svoje židovske nacionalnosti).

Kako se provodila pljačka žrtava? Ne znam, čut ćemo, ali g. Vukić je objavio presude ustaškoga prijekoga suda koje su smrt sudile ustašama koji su opljačkali ili ubili logoraša… Valjda će i to Goldstein „ispričati“?

Kako se istodobno u logoru mogu događati masovne likvidacije i kažnjavati vlastite vojnike zbog ubojstva i pljačke onih koje se ionako sustavno ubija?

Jugonostalgičarski trabanti pa i gori

U Banjoj Luci se na predstavljanju Goldsteinove monografije oglasilo i nekoliko drugih lica.

Navodno povjesničar, Goran Hutinec, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i recenzent monografije je ustvrdio kako je Goldsteinova monografija otvorila vrata novom načinu bavljenja povijesnim temama u kojemu su zastupljena svjedočenja i žrtava i zločinaca. Ne znam što je kao „povjesničar“ mogao gluplje reći! Pričanje priča nije ni novi niti stari način bavljenja poviješću, nego krinka za laganje. Najprije arhive, dokumenti i podaci, mladi uvlakaču! Uostalom, kakva je to knjiga kojoj je recenzent docent na istom fakultetu na kojemu je autor stariji profesor? Kakav je to profesor koji za recenzenta svoje knjige bira docenta s iste ustanove? A kakav je taj docent vidi se po nastavku te njegove izjave: kako je dužnost povjesničara javno govoriti objektivno o ovakvim temama kada već političari to izbjegavaju. Ma nemoj? A kako bi to, molim lijepo, političari trebali doznati priče za takve teme? Od Goldsteina? Tu je Hutinec zatvorio začarani krug laži: izmišljaj lažne potresne pričice, zabrani da itko govori ili istražuje istinu, i natjeraj političare da ponavljaju tvoje laži. Točno ono što smo o Jasenovcu imali u komunizmu!

G.Seid Serdarević je u ime nakladnika zagrebačke “Frakture” ustvrdio „Ova knjiga je najbolji odgovor protiv svake vrste revizionizma na temu Drugog svjetskog rata i Jasenovca”. Razumljivo je da čovjek želi prodati katastrofalnu knjigu, ali da postavlja kriterije povijesne znanosti nije razumljivo. Osim toga, taj Serdarević časne i izvrsne znanstvenike koji, za razliku od knjige koju on prodaje, daju i primjerene dokaze za svoje tvrdnje, naziva revizionistima, što otkriva njegovu kulturu, razinu pristojnosti i političko uvjerenje. Pa nije ni čudo to što tiska i prodaje.

“Riječi preživjelih žrtava su te koje ovoj knjizi daju posebnu težinu”, kazao je Serdarević, otkrivajući da nema pojma o čemu govori. Alternativno objašnjenje je da laže „u oči“.

Tu je bio i organizator History Festa i profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu g. Husnija Kamberović, koji je mudro otkrio: “Smatrali smo da je važno razgovarati o temama bitnim za našu historiografiju i to o temama o kojima se puno govori a jedna od njih je priča o Jasenovcu. Ona je važna i za Banju Luku i smatrali smo kako bi bilo korisno ovdje podijeliti saznanja do koji je došao Goldstein”. Upitao bih ga jel u Banjoj Luci, ili ikad i igdje, na svojemu Festu ili drugdje (a posebice u Banjoj Luci, he, he), organizirao predavanja o četničkom pokolju muslimana 1941. u Foči i Višegradu? Makar i na osnovi priča? I zašto misli da je laganje o Jasenovcu važno baš za Banja Luku? Možda zato što su prije Jasenovca tamo Hrvati bili relativna većina? Pa što nisu malo Festovci i Goldstein raspravili kud oni nestadoše, kada i kako? Da nisu pobijeni u Jasenovcu?

Naposljetku, izvješće kaže da je promocija prvotno bila zakazana u reprezentativnom prostoru Narodnog kazališta Republike Srpske no uprava te kuće u zadnji ju je trenutak otkazala s obrazloženjem kako im je “puknula cijev” u dvorani pa su se organizatori morali snalaziti i na kraju su našli utočište u zabačenoj potkrovnoj dvorani jednog banjolučkog hotela.

Kakva cijev, takva i knjiga.

Kakvi sudionici, takva i dvorana.

Matko Marušić, Split

Hrvatsko nebo