Kiparski portreti akademske kiparice Dijane Ivane Sestartić

U Maloj dvorani samoborske galerije Prica u utorak 29. studenoga 2016. otvorena je izložba akademske kiparice Dijane Ive Sesartić pod naslovom PORTRETI. Radi se o novoj izložbi, pojasnimo, nagradnoj izložba 3. hrvatskog međunarodnog triennala autoportreta Identiteti. Dijanu Ivu Sesartić kao autoricu poznajemo i po nedavno (18. studenoga 2016.) otkrivenom splitskom spomeniku Lumin u povodu Vukovarske žrtve.

Portret – poprsje neke osobe traži od autora maksimalnu koncentraciju

U samoborskoj galeriji Prica prikazan je niz autorskih kiparskih radova – poprsja što pokazuje svu raskoš ove vrste kiparskog umjetničkog oblikovanja. Uz osobne dojmove i impresija o svakom pojedinom izlošku koje je vrlo teško izraziti riječima posegnut ćemo u tu svrhu za Katalogom izložbe u kojem Branka Hlevnjak, između ostaloga, općenito naglašava:

– „U suvremenom razdoblju postmoderne i novomilenijske umjetnosti nasljeđe brzine i inovacija pod svaku cijenu, zamijenilo se doktrinom inteligentnog korištenja svih povijesnih resursa. Suprotno od radikalnog, kritičarskog, anarhoidnog pa i nihilističkog djelovanja umjetnika drugih medija, kiparstvo po svojoj definiciji, ako se nije izmaklo u svoju suprotnost ne-kiparstvo, da bi se uopće realiziralo, treba sačuvati nešto od povijesnih vrijednosti zanata – vještinu modeliranja, razumijevanje prostornih odnosa, napregnuće volumena, strukturiranje oplošja, iluziju vitalizma. Portret, što izvorno znači poprsje neke osobe, je u svim medijima jedan od najzahtjevnijih oblika rada i traži od autora maksimalnu koncentraciju. Kada se radi uživo, traži da umjetnik i model uspostave zajedničku „vibru“, otvore komunikacijski most koji propušta prirodno i opušteno držanje modela s jedne strane, te nenametljivo ali oštro opažanje umjetnika, s druge…“.

Dijana Iva Sesartić – rasna kiparica koja voli portret

Konkretizirajući i uzimajući u žarište autoricu izloženih kiparskih djela Hlevnjak dodaje: „Dijana Iva Sesartić jedna je od onih rasnih kiparica koja voli portret. Štoviše portretira po narudžbi, ali i sebi za dušu. Velika sam zaljubljenica ljudskog lica, izjavila je u jednom razgovoru za novine. Voli mijesiti glinu i graditi lica, hvatati izraze, naročita držanja, osmjehe i podsmijehe, oborene i širom otvorene oči, meku put i grublje lica, svjetlije i tamnije oči (to radi izvrsno!), naborana i glatka čela, duboko ili plitko usađene oči, markantnost obraza (jagodične kosti) i nosa, meku dječju put i ozbiljne bore zrelih ljudi. … Ima bezbroj podataka koje sadrži lice i koje umjetnica iščitava da bi mogla iz njih stvoriti svoju predodžbu zadanog ili odabranog lica, odabrane osobe. U projektu koji je nastajao kroz dvadesetak godina portretirala je svoje kolege, uvažene javne ličnosti, znance, djecu. Stvorila je galeriju lica koja prepoznajemo po držanju koje dopire iznutra, pokazujući ponešto od svoje osobnosti… – kaže Hlevnjak.

Umjetnica Dijana Iva Sesartić o portretu

Nije mi toliko do fizičke sličnosti koliko mi je do izraza koji će barem djelomično otkriti karakter portretiranog, kaže umjetnica.

Što laički kao gledatelj zaključiti? Uz osnovni dojam da su portreti maestralni, ali i to da općenito nije bilo kipara nikada ne bi saznali kako su izgledali ljudi – od daleke prošlosti do dana današnjeg, čemu svjedoči na otvaranju izložbe nazočnost nekoliko ljudi koji su bili modeli izlošcima, a ovjekovječeni su danas majstoricinom rukom u trajnim materijalima.

Izložba je otvorena do 11. prosinca 2016.

DRAN/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo