Daniela Škegro: Vjera, Ljubav, Obitelj I Hercegovina

Mostarska kantautorica, pjesnikinja i kolumnistica Daniela Škegro već je dugi niz godina poznata široj javnosti. Njene kolumne, priče i pjesme su izrazito čitane, kako u matičnoj domovini,tako i dijaspori.

Daniela Škegro je kolumnistica portala Hercegovina.in i najčešća tema o kojoj piše su Hercegovina i njen rodni grad Mostar. Do sada je objavila četiri knjige, a jednu od njih je posvetila i svojoj Hercegovini.
Osim zbirke pjesama “Moja Hercegovina”,skladbe “Dijete sa Neretve” ,tu je mnoštvo tekstova i kolumni posvećeno Hercegovini, običajima i svemu onome što se veže za ovo podneblje.

Gdje pronalazite toliku inspiraciju za pisanjem općenito?

” Najkraći,a ujedno i najiskreniji odgovor bi bio vjera, ljubav, obitelj i Hercegovina.
Vjera mi daje snagu za sve u životu, ljubav me pokreće, obitelj ispunjava i čini me ostvarenom ,a Hercegovina je dio mene, moje osobnosti i karaktera.”

Jedna ste od rijetkih osoba ,ako ne i jedina koja se usudi na beskrajno široku lepezu tema, od šaljivih do onih itekako osjetljivih i ozbiljnih,a da ujedno pri tom niste podlegli ” trendu ” psovke , ispoljavanja mržnje i omalovažavanja bilo koga i čega. Zapravo ,puno toga što je nespojivo da iziđe iz pera jedne te iste osobe!?

” Kažu da život nauči čovjeka svemu, a pogotovo ako kroz razne periode imate i teške situacije. Pisati onda nije problem, ako Vas uz to dragi Bog obdari umjetničkim darom,a mene sigurno jeste. Zahvalna sam Bogu na tomu!
U suštini pišem o temama u kojima se dosta ljudi pronalazi ,poistovjećuju se s određenim situacijama i tad stječete simpatije ljudi što je svakako izuzetno lijep i ugodan osjećaj, a na kraju i potvrda da sve to ima smisla. Općenito sam ” alergična ” na to silno medijsko forsiranje psovki i izlijeva mržnje u raznim tekstovima, ali takve objave imaju prioritet. Vrijeme u kojemu se mržnja i negativnosti najbolje “prodaju”,a lijepo i pozitivno gotovo da se i zapostavlja.”

Planirate li neki određeni momenti kad će te napisati neki tekst ili pjesmu ili to jednostavno dođe samo od sebe?

“Kod mene, a vjerujem i kod većine umjetnika se ne može dogoditi da se nešto isplanira. Doslovno je sve do trenutka i u određenom trenutku. Nešto “dotakne srce i dušu” i onda se to bukvalno mora ispoljiti van,bilo kroz pjesmu ili priču. To može biti jutro, podne, ponoć, pa ponekad zna probuditi i iz sna ili ne mogu zaspati dok to ne napišem”

-Iz umjetničkih voda ste na kratko skočili i u političke vode, te bili jedan od kandidata za Skupštinu HNŽ. Bez obzira na to što niste prošli dalje, imali ste značajnu podršku od ljudi koji su Vam dali glas. Jeste li se nadali tome?

“Istina,iako iskreno nisam očekivala u toj mjeri podršku. Dobro je bilo uvjeriti se da postoji toliko broj ljudi koji su me podržali. Zahvalna sam im na povjerenju koje su mi ukazali. To mi doista mnogo znači, a ujedno me obvezuje kao čovjeka za moj daljnji rad”

-Dopisnica ste hrvatsko njemačko portala i tiskanog mjesečnika Fenix Magazin. Vaše priče objavljene na tom portalu su izuzetno čitane, a prenose ih drugi portali ,često i tiskani mediji iz regije.Tu su Vam teme pretežno o odlascima mladih i svega onoga s čim se susreću naši ljudi u dijaspori. .Što mislite o odlascima mladih iz Hercegovine?

“Za mene je to izrazito bolno i zbog toga je postalo moja tema za pisanje.
Prvo jer zaista suosjećam s tim ljudima i znam da se apsolutno nitko nije od dragosti zaputio i napustio vlastiti dom i obitelj. Nitko nije taj odlazak prihvatio sa oduševljenjem. Znači svatko je imao svoj jak razlog za odlazak i svoju popratnu tegobu. Kako vrlo često komuniciram i pišem o našim ljudima koji su napustili svoja ognjišta, dolazim do zaključka da je nostalgija prisutna- kod nekog manje ,a kod nekog više ,ali svi oni su osjetili olakšanje odlaskom. To nije tema koja bi se trebala zanemariti.”

-Smatrate li da u tim stranim zemljama mogu sve ostvariti?

“Gledajte,to je vrlo kompleksno pitanje. Sve ovisi od osobe i od niz popratnih faktora. Gdje god da bio čovjek uglavnom mu uvijek nešto nedostaje, pitanje je samo u količini. Postave se prioriteti. U razgovorima s našim iseljenicima iz prve ruke sam se uvjerila da svi ostvare ono zbog čega su došli. Prvenstveno pronađu posao za koji su adekvatno plaćeni. O nedostacima se vrlo malo govori ili ne govori nikako. Opet kažem da se sve i svi nikada i ni u čemu ne mogu svrstati u isti “koš”. Sve je do pojedinca, ali uglavnom većinom se nisu pokajali što su otišli, kao što nisu izgubili ljubav prema svojoj rodnoj grudi”.

-Trenutna adresa Vam je u Mostaru. Kako najčešće provodite vrijeme u svom gradu?

” Inače sam osoba koja je najopuštenija doma sa svojima. Tako da najviše vremena tako provedem na taj način. Nisam ljubitelj izlazaka večernjih, radije to vrijeme posvetim zabavi s našim malim psom koji svakodnevno iznenađuje svojom inteligencijom i odanošću.Naravno, nezaobilazne su kavice s dragim prijateljicama i naša druženja na društvenim događajima u gradu.”

-Za kraj razgovora nam još recite,jeste li u planu uskoro izdati novu knjigu ili možda pjesmu?

“Što se tiče pjesme već kasnim jer je trebala ugledati svjetlo dana prije par mjeseci, ali je došlo do neplaniranog zastoja. Kako me ništa nije vezalo rokovima, pa onda nisam forsirala.Tu je i nova knjiga koju lagano pripremam Tematski je obadvoje vezano za Hercegovinu ,pa mi onda sve to ima i puno veći značaj.”

hercegovina.in/ https://hercegovina.in/Hrvatsko nebo