Velikosrpstvo u Srbiji nikada življe

Bilo je vraški ‘zabavno’ na YouTube odgledati prilično dugačku TV emisiju Ćirilica (TV Happy, 28. O1. 2019.)Bandićevog drugara i neslužbenog velikosrpskog ministra propagande Milomira Marića. Prije svega jer joj je tema bila ‘Tuđmanovi krvavi planovi, zločini nad nedužnim Srbima i bankrot današnje ustaške Hrvatske’ i što je ta emisija bila izravan dokaz kako nitko ne može tako spontano i besramno lagati kao velikosrbi. Unatoč tome što su voditelj i njegovi gosti bili potpuno svjesni da će svaki prosječno politički pismen gledatelj u njihovoj priči moći bez problema nabrojiti desetke šupljih i od silnog ponavljanja izlizanih laži na račun Hrvata. A s druge strane, što su najgrlatiji pljuvači po svemu hrvatskom bili ‘bivši’ velikosrbi i udbaši iz Lijepe naše.

Notorni Savo Štrbac, negdašnji ‘sekretar’ terorističke paradržave ‘krajine’ u njene dvije ‘vlade’ (koji za divno čudo danas prima mirovinu od hrvatske vlade) i ortodoksni četnik s Banovine, Ratko Dmitrović. Njih dvojica, u sadejstvu s ‘uglednim istoričarem’ Čedomirom (zaboravio sam mu prezime) ,udruženim snagama preko dva sata pokušavali su i nažalost očito uspjeli još više, ako je to uopće moguće, omrznuti Hrvate u srpskom narodu.

Takvo, velikosrpski ostrašćeno laganje o događajima u dvije propale Jugoslavije, događajima za vrijeme Domovinskog rata i događajima u današnjoj Hrvatskoj, koje se jasno očitovalo u spomenutoj emisiji, nije bio ništa drugo do dio dobro uhodane tradicije zlonamjernog izokretanja pile naopako, kako bi se gledateljima u Srbiji Hrvate prikazalo rasistima, fašistima i srbomrscima, a Srbe njihovom nevinom žrtvom. (Svaka sličnost s Pupovčevim Novostima i biltenima, sasvim je ‘slučajna’)

Nakon poraza u Domovinskom ratu i priznanja novostvorene hrvatske države čovjek bi mogao pomislio da će, barem zbog dobrosusjedskih odnosa, tim zloćudnim manipulatorima već jednom biti dosta silovanja zdravog razuma vlastitog naroda. No, očito je prikazivanje Hrvata kao fašista a Srba kao antifašista i nevinih žrtava ‘ustašoidnih Hrvata’ postala duboko ukorijenjena i vrlo profitabilna politička religija velikosrba. Takvo ponašanje sa srpske strane stvarni je razlog zašto je trenutno miran suživot između Srba i Hrvata nemoguć.

Zahuktava se industrija sustavne sotonizacije Hrvata i današnje hrvatske države

Tko makar i površno preko interneta prati vodeće srbijanske medije (posebice TV Pink i Happy) može jasno vidjeti kako se ‘tamo daleko’ svakodnevno sve više zahuktava ‘bivša’ industrija sustavne sotonizacije Hrvata i današnje hrvatske države. Sve što se događa u Hrvatskoj prikazuje se na način da se dobije lažna i što ružnija slika o današnjoj ‘NDH’ i današnjim ‘ustašama’. Svaki, i najmanji, izraz domoljublja spinuje se kao ‘ponovno buđenje fašizma’ ili ‘mržnja prema Srbima’. Svaki Hrvat, ako nije jugoudbaški odnarođen ili kupljen, prikazuje se kao ‘fašist’. A najvećim ‘fašistom’ od svih Hrvata pojedinačno prikazuje se današnja slobodna i suverena hrvatska država.

Tako je ova suvremena Hrvatska, EU i NATO članica, dovedena u apsurdnu situaciju da se pred svijetom mora braniti – da nije fašistička!? Umjesto da je taj isti svijet slavi i nagrađuje zato što je slomila kralježnicu genocidnom velikosrpskom fašizmu. Onom koji je u svom, ne tako davnom užasavajućem pohodu, pobio, ranio i raselio preko milijun ljudi na prostoru bivše Jugoslavije. Ostavivši za sobom grozne slike razrušenog Vukovara, Osijeka, Dubrovnika, Sarajeva, genocida u Srebrenici.. I u slučaju da je uspio pregaziti Bihać i pobijediti na Kosovu, vrlo lako je mogao svijet dovesti do novog svjetskog i nuklearnog rata.

Kako bi apsurd bio još veći Hrvatska je jedna od EU država u kojoj je nametanje rasističkih i ideoloških predrasuda i na toj osnovi vrijeđanje pojedinaca i drugih naroda zakonom strogo sankcionirano. Jedino je zlonamjerno ocrnjivanje Hrvata fašizmom, kako pojedinačno tako i cijelog naroda, ostalo izvan okvira hrvatskog zakona. Kako bi od tog unosnog biznisa ‘bivši’ velikosrbi, udbaši i soroševe nevladine organizacije mogli živjeti kao bubreg u loju.

Toliko o današnjoj ‘fašističkoj’ Hrvatskoj u kojoj glavnu riječ imaju ‘ugroženi’ Milorad Pupovac, Nenad Stazić, Aca Stanković, Dejan Jović, Ivo Goldstein, Žarko Puhovski, Oliver Frljić, Mile Kekin, … I o ‘antifašističkoj’ Srbiji u kojoj diktatorski caruju ‘bivša’ Miloševićeva lijeva i desna ruka, Dačić i Vučić, a 24 sata dnevno po medijima se razvlače dokazani antifašisti Šešelj, Šljivančanin, Štrbac, Boža Spasić, Vulin, Linta, Dejan Lučić, Dragan J. Vučičević, Dragoslav Bokan… dok se istovremeno do neba, kao nacionalni uzori i heroji, slave ‘čiča Draža’, ‘žestoki momci’ Arkan i Giška, ‘legendarni’ đeneral Mladić itd.

Nema toga o čemu velikosrbi ne lažu

Opće je poznato da nema toga o čemu velikosrbi ne lažu, s posebnom strašću kada su u pitanju Hrvati. Ali jedna laž na kojoj velikosrbi najviše inzistiraju i na promociju koje ulažu najviše koordiniranog političko-medijskog napora jest nametanje svijetu (i posebice ‘braći Jevrejima’), uvjerenja da su Hrvati ‘nepopravljivi fašisti’. Na toj zlonamjernoj laži velikosrbi inzistiraju non stop. No, pri tom nikada nećete javno čuti ni jednu riječ o tome što je i tko zapravo stvorio i stvara od Hrvata te ‘nepopravljive fašiste’?

Tako npr. u srbijanskim medijima, koji svakodnevno rigaju antihrvatsku kampanju nitko i nikada ne postavlja neka logična pitanja. Kao na primjer – da u prvoj Jugoslaviji nije bilo brutalnog terora nad Hrvatima, nasilnog posrbljivanja i pljačke Hrvatske, te na kraju zvjerskog ubojstva Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini (pred očima Ante Pavelića) bi li bilo ustaškog pokreta i Jasenovca? Ili, da se Titova Jugoslavija preko UDBA-e i fantomskih beogradskih reeksportera, Genexa, Inexa i sličnih jama bez dna, nije pretvorila u velikosrpski reket koji je beskrupulozno pljačkao Hrvatsku, bi li došlo do ‘ponovnog buđenja hrvatskog fašizma’ 1971? Ili recimo, da nije bilo divljačke velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991. bi li bilo ‘fašističkog’ Domovinskog rata i ‘genocidne’ Oluje?

Sve su to za današnje srbijanske političare, povjesničare, i medijske analitičare, u Beogradu, jednostavno nepostojeća pitanja i teme. Kod njih se sve vrti oko vječitog ‘hrvatskog fašizma’ i vječite ‘ugroženosti’ hrvatskih Srba, koje koriste kao trojanskog konja i topovsko meso u ostvarivanju svog konačnog cilja.

No, unatoč lavinama trivijalnih antihrvatskih laži koja se svakodnevno obrušavaju na obični narod u Srbiji, centralni problem koji se jasno i konstantno ocrtava kao uzrok svih nesreća i ratova između Srba i Hrvata jest stoljetna velikosrpska ideja i težnja (‘do istrage naše ili vaše’) da se granice Srbije prošire na račun Hrvatske. A hrvatski narod podjarmi i pljačka.

Kome to još, nakon svega, nije potpuno jasno da srž hrvatsko-srpskog problema leži u želji velikosrba da sebi podčine Hrvatsku i iziđu na obalu Jadrana? Jedino politički potpuno nepismeni Hrvati ili medijskim ispiranjem mozga zaslijepljeni Srbi, mogu misliti da razlozi za to leže u nekakvim vjerskim, rasnim ili ideološkim (‘fašističko-antifašističkim’) razlikama ova dva, inače po mnogo čemu bliska naroda.

Patološka mržnja prema Hrvatima

Konačno, svima nam mora biti jasno da su zbog širenja na željene hrvatske teritorije velikosrbi stalno širili, kao što i dalje neumorno šire mržnju, baš patološku mržnju, prema Hrvatima. Posebice prema ideji o uspostavi i održanju samostalne hrvatske države, koja će štititi hrvatske granice i bogatstvo. I zato su pokušavali sve, ama baš sve, bez obzira na žrtve s jedne i s druge strane, da do njene uspostave nikada ne dođe. Kada konačno u tome nisu uspjeli, trebamo li se onda čuditi zašto im je sada samostalna Hrvatska trn u oku? A u njihovim glavama jedno golemo zlo i neočekivana katastrofa. Poglavito zato što im je urušila izgledni projekt stvaranja Velike Srbije početkom 90-tih, ali i velikosrpsku dominaciju, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom ‘Regionu’.

Nitko ne može razumjeti povijest srpsko-hrvatskih odnosa niti predvidjeti što će se ubuduće događati u ‘Našoj Regiji’ ako ne shvaća da tako snažnu mržnju prema Hrvatima velikosrbi nastavljaju ugrađivati u dušu svog naroda kako bi se njome, u pogodnom trenutku, opet mogli poslužiti kao oružjem u borbi protiv – za dom uvijek spremnih ‘hrvatskih ustaša i fašista’. Tu specifičnu mržnju i ljubomoru Hrvati su već gadno osjetili na svojoj koži za vrijeme bivših Jugoslavija. Osobito za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku 91-95. kada se sve to očitovalo u punoj snazi i dubini. A očitovat će se i u svakoj budućoj prigodi, koja im se pruži. Do ostvarenja krajnjeg cilja-proširenja Srbije na željene dijelove Hrvatske i izlaska na ‘srpsko more’.

Varaju se oni koji misle da su Hrvati pobjedom u Domovinskom ratu i NATO bombardiranjem Srbije, jednom zauvijek uništili zloćudni velikosrpski tumor na tijelu Europe. Mi Hrvati posebice moramo stalno biti svjesni da osnovni problem u odnosima između nas i Srba i dalje ostaje to što Hrvatska ima sve ono što velikosrbi žele i zbog čega ljubomorno mrze Hrvate. Moramo dakle stalno imati na umu da su svi dosadašnji međusobni konflikti i ratovi uzrokovani i vođeni s ciljem da se Srbija što bliže primakne hrvatskoj obali i moru.

Čitati Pilara

Još prije stotinu godina genijalni Ivo Pilar u svojoj knjizi ‘Južnoslavensko pitanje’ napisao je briljantnu raščlambu srpske povijesti i velikosrpske ideje, koje vizionarski izvrsno pristaju i današnjem dobu. Evo samo par citata: ‘Jezgro južnoslavenskog problema leži u tome što srbstvo želi postati prvom silom na Balkanu … te zatim uništiti i absorbirati Hrvate i porobiti čitav slavenski Balkan’…. ‘U svojim nastojanjima velikosrpstvo nije ograničeno ni vriemenom ni prostorom, a ni spoznajom stvarnih mogućnosti…. Povijest koja se rađa iz istog duha ima nevjerovatno ustrajnu težnju da se ponavlja’.

Izazovi i opasnosti velikosrpske osvajačke zamisli koje nam je razvidno opisao Ivo Pilar u svojoj knjizi prije stotinu godina prate nas do današnjih dana, i kako vidimo po medijskoj pripremi terena pratit će nas i ubuduće. Pitanje opstanka ili nestanka hrvatskog naroda i njegove države ovisit će u velikoj mjeri o tome kako ćemo se postaviti prema tom važnom izazovu i opasnosti. Pojedinačno i kolektivno.

Naravno, ako niste dobro upoznati s velikosrpskim ciljevima i njihovom balkanski šarmantnom umjetnošću izokretanja istine kako bi se ti ciljevi zamaglili, jako je teško uočiti gdje leži temeljni problem u odnosima Srba i Hrvata. I što koja strana zastupa. Pa onda ovako, ako vjerujete da Hrvati zaslužuju živjeti u slobodi i imati samostalnu državu, onda se borite da hrvatski narod i njegova samostalna država opstanu.

Ali ako vjerujete da je sloboda hrvatskog naroda i njegova samostalna država loša stvar, odnosno da je to fašizam, onda vjerujte velikosrbima. I ako želite da se ostvari njihov san o Velikoj Srbiji s izlazom na Jadransko more, onda se skupa s njima nastavite boriti protiv današnje ‘NDH’ i ‘buđenja fašizma’ u njoj. Na kraju krajeva, da su velikosrbi i njihove grabežljive namjere najopasniji remetilački čimbenik na Balkanu, opće je poznata činjenica. Da su monstruozno teški za imati bilo kakav posao s njima, isto tako. Pogledajte što sve rade Crnogorci, Bošnjaci, Albanci s Kosova i Makedonci da se riješe te napasti. I što sve nije uradila međunarodna zajednica da ih primiri i zadrži pod kontrolom.

Atomska vremenska bomba

Unatoč tome velikosrbi ostaju ne samo vremenska bomba, nego atomska vremenska bomba. Kako izgleda, samo je pitanje vremena kada će ponovo izazvati nekakav lokalni rat, koji će onda izazvati novi svjetski rat i eventualno uvući Rusiju, Ameriku i Kinu u nuklearni rat.

Kada se radi o tako ozbiljnim stvarima kao što su zlokobni ciljevi i posljedice velikosrpstva, onda to mora biti predmet kritike i znanstvenog istraživanja. Pri tom se ne treba obazirati ni na čiju osjetljivost. Ali kada se kritizira i napada velikosrpstvo ne smije se zapadati u zamku generaliziranja i napadati cijeli srpski narod. Srbi su narod kao i svi drugi, i kao među svim drugim narodima ima dobrih i loših ljudi.

Njihov problem je to što su u zadnjih 150 godina izloženi pogubnoj kugi zasljepljivanja velikosrpskim mitom i politikom svojih elita koja ne donosi samo velike tragedije i patnju Hrvatima i susjednim narodima nego ugrožava svjetski mir, a i njih same sve više reducira, raseljava i uništava.

Velikosrbi, koji trenutno vode glavnu riječ u Srbiji i srpskim manjinama u susjednim državama, su sve samo ne ono najbolje što srpski narod ima. Radi se uglavnom o mafijaški opasnim tipovima i etnobiznismenima, naviklim na parazitski lagodan život i povlašten, gotovo nedodirljiv položaj u odnosu na svoj narod. Preko čijih leđa te svoje privilegije žele ponovo proširiti ili učvrstiti u novonastalim državama ‘Naše Regije’. Sudeći po komentarima čitatelja ispod pojedinih članaka i YouTube emisija, čestiti Srbi to znaju ali većina, kao u Andersonovoj bajci, pravi se da ne vidi kako je car gol.

Dokle god je to tako velikosrbi su osudili srpski i hrvatski narod, kao i sve druge ‘bratske’ narode u okruženju, biti vječiti neprijatelji.

Željko Dogan/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo