Može li se u Hrvatskoj jednako obilježavati žrtve Holokausta i žrtve komunizma?

Može! Službeno se obilježavaju!

Žrtve holokausta 27.siječnja

Žrtve komunizma 23.kolovoza

1.Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se 27.siječnja

U Izraelu i u cijelome svijetu svake se godine na taj dan obilježava dan sjećanja na žrtve holokausta- Jom ha-Šoa

Na taj dan 1945. Crvena armija oslobodila je 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj. Proglasio ga je predsjednik SR Njemačke Roman Herzog 3. siječnja 1996. godine izdavanjem proglasa da se obilježava na dan 27. siječnja, dan kada su 1945. godine, vojnici sovjetske armije oslobodili zarobljenike iz koncentracionog logora Auschwitz-Birkenau.

U ljeto 1941. godine, počela je treća faza postupanja prema Židovima – faza sustavnoga masovnog istrjebljenja, u “konačnom rješenju židovskoga pitanja ” Od početka 1942. godine, organiziran je sustav koncentracijskih logora s plinskim komorama, a najzloglasniji su bili podignuti na teritoriju okupirane Poljske.

Tijekom holokausta stradalo je oko 6 milijuna Židova, što je gotovo dvije trećine ukupnoga broja europskih Židova. U holokaustu je stradalo i oko 5 milijuna pripadnika drugih naroda.

U provođenju politike progona Židova sudjelovale su i vlasti Nezavisne Države Hrvatske(NDH). Neposredno nakon uspostave NDH, pod utjecajem nacističke Njemačke, doneseni su rasni zakoni, na temelju kojih su bili proganjani, zatvarani i ubijani pored Židova, Romi, Srbi i Hrvati. U proljeće i ljeto 1941. uspostavljeni su radni i koncentracijski logori Jasenovac i Stara Gradiška, U radnom logoru Jasenovac godinu dana bio je zatočen i dr. Ante Ciliga, hrvatski političar,novinar i publicist.

Komunističke i velikosrpske vlasti u bivšoj Jugoslaviji, krivotvorile su broj žrtava u logorima NDH, pa se brojka bila popela na milijun i 200 tisuća ljudi, da bi se spustila na oko 700 tisuća ljudi, i da bi danas na službenom popisi bilo 83 145 stradalih. Međutim nije ni ta brojka konačna, jer istraživači stalno nalaze nove dokumente i dokaze da su osobe umrle na nekom drugom mjestu registrirane kao žrtve Jasenovca.

2. Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježava se 23. kolovoza

Spomendan potječe od Praške deklaracije o zločinima komunizma (3. lipnja 2008.), koju je između ostalih predložio i potpisao Vaclav Havel i brojni članovi Europskog parlamenta.

Dana 23. kolovoza 1939. godine potpisan je njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi. U slobodnom svijetu na taj dan organizirali su se prosvjedi pod nazivom Dan crne vrpce s ciljem upoznavanja svijeta o prikrivanju zločina.

Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima izdana 25.1. 2006. u Strasbourgu od parlamentarne skupštine Vijeća Europe , koja snažno osuđuje zločine komunizma..

Izvještaj o zločinima komunizma se između ostalog temelji na Crnoj knjizi komunizma, koja prikazuje zločine počinjene od strane komunističkih režima. Prema izvješću svi zločini komunističkih režima u prošlosti karakterizirani su kao masivno kršenje ljudskih prava.

Memorandum o nacrtu rezolucije navodi oko 95 milijuna ljudi kao žrtve totalitarnih komunističkih režima.

„Skupština parlamentaraca iz 46 europskih zemalja ujedinjeni u rezoluciji izražava da su ta djela nasilja uključila individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prislini rad i druge oblike masovnog psihičkog terora “

U rezoluciji Europski parlament poziva “sve komunističke ili post-komunističke stranke, da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.”

Hrvatski sabor je odmah 2006. godine, kao svojevrsni odjek Rezolucije 1481, donio vlastitu deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (dokument objavljen u “Narodnim novinama” br. 76/2006).

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine
Parlamentarna skupština Vijeća Europe -Rezolucija 1481 (2006)

Izvadci iz Rezolucije;

Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava

Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masivnim povredama ljudskih prava. Povrede su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma

Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata.Interpretacija oba principa ozakonila je eliminaciju ljudi koji su smatrani opasnima zaizgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima.Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje.

Pad totalitarstičkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).
Također, poziva sve komunističke ili postkomunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosada nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

Na početku sam napisala da se te dvije obljetnice obilježavaju službeno, što je točno, ali ipak ne u istom ozračju. Obljetnica Holokausta obilježava se optužujući cijeli hrvatski narod za fašizaciju, neoustaštvo i proglašavaju nas zločinačkim narodom, stigmatiziraju nas zbog NDH. A konkretno što na pr, imaju sa NDH, generacije rođene poslije 2. svjetskog rata, da ih se proglašava ustašama? Kako mogu biti ustaše, odrasli u bivšoj Jugoslaviji? Skoro 30 godina, je prošlo od raspada Jugoslavije, ali u jednom djelu hrvatskog naroda, jugoslavenski mentalni sklop nije izašao iz njih.

Obljetnica Holokausta medijski je veoma dobro popraćena. Po cijeli dan vrte se tv.prilozi, razgovori, intervjui, dokumentarne emisije o holokaustu. I neka, neka mediji djeluju edukativno, ali ne sugestivno, sugerirajući krivnju nama, rođenima poslije 2.svjetskog rata, pa čak i djeci rođenoj u Hrvatskoj za nešto što nismo učinili, ni mi ni naši roditelji?

Sa druge strane zločini komunizma nisu kažnjeni, lustracija nije provedena, kao što piše u Deklaraciji Sabora o zločinima komunističkog režima 1945-1990.godine. Komunistički zločinci nisu kažnjeni ni pred Međunarodnim, ni pred hrvatskim sudovima, nitko nije od njih odgovarao. A nakon ratnih operacija i završetka 2.svjetskog rata , Tito je dao pobiti stotine tisuća Hrvata, nakon Bleiburga, na Križnom putu, po jamama i rudnicima Slovenije i Hrvatske.

Ta obljetnica je nažalost medijski veoma slabo popraćena, jer nitko na mom postu nije znao da već postoji Dan obilježavanja žrtava komunizma.

Malo ispitivanje javnog mnijenja po tom pitanju, na malom uzorku, ali indikativno!

Na svom facebook profilu postavila sam post i unutar posta napisala sve o Rezoluciji 1481/2006 o osudi komunističkih zločina, te objasnila da je Rezoluciju Vijeća EU potvrdio i hrvatski Sabor . Post je bio javan, tako da je mogao svatko komentirati. Zanimanje za tu temi je bilo iznimno veliko, podijeljen je 173 puta, ali nitko , baš nitko se nije sjetio da se taj dan već obilježava, da postoji Rezolucija o osudi komunističkih zločina, nitko, ni od 250 ljudi koji su ga vidjeli.

Kako će se i sjetiti, kada je medijski veoma slabo popraćen taj dan.? I ne samo medijski, taj dan nije saživio ni u političkom  životu.

Hrvatski Sabor potvrdio je Rezoluciju 1481/ 2006 i nitko ništa po toj rezoluciji nije učinio.Nitko, ništa, ali baš ništa! Ostala je mrtvo slovo na papiru, osim kada vas mi mali blogeri ponekada podsjetimo.

Sljednici komunističke ideologije izrazito su agresivni, primitivno i prijeteći reagiraju. Evo par primjera;

Jedan komentar je posebno karakterističan; Alen Cikada napisao je za one koji ne razumiju istarski dijalekt, “ e moji djedice, slabo ste ih bacali u fojbe- jame” To me odmah podsjetilo na jedan post što je saborski zastupnik SDP-a, Nenad Stazić, napisao na svom fb-profilu; “Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika”

Gabi Fedel koja ima na kapi provokativno crvenu zvijezdu, na koju se ja nisam ni osvrnula, niječe broj žrtava, koja je  po Crnoj knjizi komunizma Vijeću Europe bila osnova za donošenje Deklaracije o osudi komunističkih režima. Dakle uopće ne zna za postojanje Deklaracije, ni za broj žrtava koje je komunizam iza sebe ostavio!

To su bile tirade po cijelom  postu od njih 3 sljednika komunističke ideologije, koji su usput i protiv Hrvatske. Alen Cikada bi mene pred 13 bataljun, a to znači na streljanje!Koja je to mržnja i količina agresije prema meni koja mu po godinama mogu biti majka? I nije im  bilo dovoljno kada sam svima, cijelo vrijeme, naglašavala da svaka žrtva ima pravo na pijetet, nego mi je još napisao ” mrš”

I ovaj komentar Gabi Fedel je karakterističan za mrzitelje svega hrvatskoga. Tek da se vidi rječnik koji se koristi pun mržnje i zlobe” kradezeovska sranjina politika” Gospođa nije birala riječi, bila je ponosna što je ona eto imala prilike meni reći što me “spada “, jer ja ne razmišljam kao ona i zato me treba vrijeđati i psovati, a da joj zadovoljstvo bude potpuno, nazvala me “kravom”.!!!

A nema pojma da taj Dan žrtava komunizma postoji još od 2009. godine i da ga je potpisao Vaclav Havel, bivši češki predsjednik, i brojni članovi EU Parlamenta!

Uzalud sam ja objašnjavala,  na lijep i kulturan način da je žrtva, žrtva, da su žrtve bile i starci, žene, djeca i svećenici, i da svi zaslužuju barem sjećanje i pijetet. ali oni uopće ne priznaju zločine komunizma, ili ako priznaju onda traže olakšavajuće okolnosti i opravdanje!

Dakle post je bio namjerno napisan da bi ispitala koliko ljudi znaju, i kako će reagirati. Nije prijevara, jer sam u komentaru objavila  Deklaraciju Vijeća EU, i poveznicu, da svatko može pročitati. Objavila sam javno, jer javna objava ne može biti podloga za eventualnu tužbu. Tko god se javio i komentirao učinio je to na svojevoljno,  na osobnu odgovornost. Komentari su bili uglavnom pozitivni, pristojni i primjereni, zahvaljujem se svima, osim ovih nekoliko izrazito agresivnih i prijetećih iz ideoloških razlika. Znači da bi ovi ljudi zbog razlike u mišljenju ponovili fojbe, ponovili streljanje i ponovili jednoumlje.

Piše Alen čikada da smo ” nacionalisti” , a po čemu? U postu se nigdje ne spominju nacije, ni narodi??? Nigdje se ne spominju ni države, ni dr. Tuđman, ni HDZ, niti ijedna druga stranka, ali govor mržnje ne bira temu, njemu je važno da prokulja i onda ne bira ni vrijeme, ni mjesto!

Nije to karakteristično samo za moj post! To je raširena pojava po facebooku, po disqusu  i po Portalima. Posjetila sam jedan portal, za sada ga neću imenovati, jer se na svima vrte isti ljudi i trolovi, koji samo napadaju neistomišljenike, psuju primitivno, vrijeđaju, uvjereni u svoju nedodirljivost ! I tamo sam pokušala citirati prava, a onda  se jedan javio sa  komentarom, da samo o pravima pišem. Pa o čemu ćemo nego o ljudskim pravima, za ljudska prava se cijeli život borimo!

Zakon  o nedopuštnom ponašanju na internetu, koji je u pripremi treba pažljivo napisati, da eliminira ovakve prijetnje i govor mržnje, a da pri tome ne ugrožava slobodu mišljenja, koja je zagarantirana  Poveljom UN  članak 19,

Članak 19.

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

i Ustavom RH članak 38.

Članak 38. Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

http://narodne­novine.nn.hr/default.aspx 9/33

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.