Nada Prkačin za Hrvatsko nebo : …Iz sustava pod hitno treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti…..

Legendarna ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin u utrci je za saborski mandat! Neovisna je kandidatkinja na listi POMAK i nositeljica liste u 5. Izbornoj jedinici. “Vrijeme je za POMAK i odmak od politike koja je uništila ovu zemlju. Bez lustracije prošlosti nema budućnosti, sustav nam je pun ljudi iz komunizma. Umorni smo od njih!” – tvrdi scenaristica i redateljica Nada Prkačin, koja je zbog svojih stavova prije više od dvije godine dobila otkaz od Gorana Radmana na HRT-u.

Kultni filmovi o Domovinskom ratu poput “O Bože, zašto ja”, “Osijek, nepokoreni grad”, “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” koje potpisuje Nada Prkačin, javnost je imala priliku bolje upoznati nakon nemile epizode na Hrvatskoj radio-televiziji, kada joj, pod optužbom da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije, tadašnji ravnatelj Goran Radman uručuje otkaz. Sudsku bitku za povratak na staro radno mjesto kolegica Prkačin vodi više od dvije godine, a usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture nisu bile pretjerano raspoložene da je vrate na posao. U međuvremenu, Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju, a upravo je završila snimanje još jednog dokumentarnog filma. O njemu kao i činjenici da se odlučila kandidrati na predstojećim izborima razgovaramo s Nadom Prkačin.

 – Upravo ste završili snimanje filma “U ime naroda” – o čemu je riječ? Gdje ga se sve može vidjeti?

Film govori o tome što se događalo u Dubrovniku i okolici nakon ulaska partizana u grad 18. listopada 1944.godine, Bez ikakvog suđenja brutalno su likvidirani viđeniji Dubrovčani za koje su komunisti zaključili da bi im mogli biti smetnja pri uspostavi nove vlasti.Tada je na otočiću Daksa sa još sedmoricom svećenika, među kojima i jedan pravoslavni, ubijen i pater Petar Perica, autor prekrasnih stihova pjesama Zdravo Djevo, kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori. Film je prikazan u Zagrebu, u Dubrovniku će nadam se, na obljetnicu stradanja. Tada će se moći vidjeti i na programu Laudato tv. Hrvatska televizija je pokazala zanimanje za njim, ali kao i toliko puta do sada od obećanog prikazivanja vjerojatno neće biti ništa. Tako je bilo i s filmom “Nikad se nisu vratili”, koji govori o stradanjima Hrvata u srpnju i kolovozu 1941. koji se na sramotu svih nas i danas u Srbu slavi 27. srpnja kao nekakav Dan ustanka naroda Like i Korduna.

– Dugogodišnja ste novinarka i redateljica, javnost posebno pamti Vaš film o Gotovini i onaj o crvenom fići?

Filmovi “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” prikazani su u 60 gradova. Iako je riječ o arhivskom materijalu, on nikad nije prikazan na programu HRT-a. Film je podsjetnik na zbivanja oko progona i uhićenja generala Gotovine i Markača, preko čijih se života lomila sudbina cijelog hrvatskog naroda. Hrvatski je narod to prepoznao i stao je uz svoje generale. Ali neki hrvatski političari su stali na stranu protuhrvatskih interesa koji su za cilj imali poništiti vrijednosti Domovinskog rata i proglasiti ga nekakvim građanskim ratom. Hvala Bogu, nisu uspjeli u tome, niti će.

– Upravo ste zbog filma o Gotovini dobili otkaz na HRT-u?

U filmu se vidi nečasna uloga pojedinaca koji su i danas u hrvatskoj politici. Bez obzira kojoj opciji pripadali nije im bio problem izdati hrvatski narod i njegove vrednote. Goran Radman samo je njihov potrčko koji je slušao što gazde govore. Kako došao, tako i otišao. Meni je samo žao što će njegovo poimanje prisavske fotelje u stilu Luja XIV – televizija to sam ja – u konačnici plaćati svi RTV pretplatnici.

– U Vašem programu zalažete se za lustraciju – Vaš slučaj zapravo je najbolji kako bismo shvatili na koga bi se lustracija morala odnositi…osim medija, gdje nam je još nužna lustracija?

Otkud god se krene s lustracijom, neće se pogriješiti. I nije točno da je kasno za nju! Sudstvo, mediji, gospodarstvo, crkva – nije važno. Ne bih imala ništa protiv da netko sam pokrene na vlastitom primjeru lustraciju. Evo npr. Mirjana Rakić. Ta bi gospođa mogla pristati biti pokretač tog procesa i sama se lustrirati. Ionako je javno priznala da je prigodom njezinih odlaska na putovanja morala potpisivati “nekakve papire”: Pa mogla bi i jedan takav koji joj predlažem – vlastitu lustraciju.

– Kako ocjenjujete rad državne televizije u doba Radmanovog mandata?

  Radman je vojnik partije. On je završio jedan proces koji su njegovi prethodnici djelomično odradili. Svaki je segment rada HRT-a stavio pod punu kontrolu i na ključna mjesta postavio kadrove o čijim bi se obiteljskim korijenima u većini dalo puno toga zaključiti. Naravno da ima izuzetaka, ali kakve koristi od toga.. U konačnici, Radman je samo sitni kotačić u tzv. regionalnoj politici sa zadatkom da diskvalificirati sve što diše Hrvatski.

– Nakon izbora smo očekivali promjene i na HRT-u, međutim ponovno ista lica. Je li se program promijenio?

Ništa se tamo nije promijenilo, osim scenografije. Trebate primjer? Molila sam da na 5. obljetnicu prvostupanjske presude hrvatskim generalima prikažu filmove Lov na Gotovinu i Časni sude, nisam kriv. Jeste li ih vidjeli u programu?

Zalagat ću se za ukidanje RTV pristojbe, pa kada se Hrvatska radiotelevizija bude morala tržišno ponašati teško da će tamo biti mjesta za raznorazne političke aktiviste koji se pri tom bez imalo srama pozivaju na profesiju. Žao mi je mnogih dobrih ljudi kojima tamo prolazi život u iščekivanju da će jednoga dana biti drukčije…. Moje je iskustvo da uvijek bude gore.

– Kako ocjenjujete stanje medija u Hrvatskoj?

Ne volim javno ocjenjivati rad mojih kolega. Ali jedno ću spomenuti; dana 22. lipnja bila sam na misi za pobijene u jami Jazovka. Tada su tamo došli predstavnici gotovo svih medija. Njihov dolazak sveo se na provociranje ministra Hasanbegovića kojeg su pitali što on misli o antifažizmu i je li antifašizam temelj hrvatske države. To su pitali doktora povijesnih znanosti, kao da je on nekakav napušeni balavac. Nitii u jednom trenutku nitko npr. nije pitao što će hrvatska Vlada poduzeti da se pokopaju nevine žrtve čije su kosti još uvijek nalaze u jami i zašto to do sada nije učinjeno. To je moralna dužnost svakoga od nas bez obzira čije žrtve bile u pitanju. I to su pitanja za takva mjesta i takve događaje.

– Ovo je vaš prvi izlaz u politiku – što vas je potaklo na to?

Film za filmom o Domovinskom ratu. Pa sam tragajući za njegovim uzrocima zaglavila u Drugom svjetskom ratu. Nagledala se i naslušala nepravde do neba. A što je drugo nego nepravda činjenica da i dan danas pokraj Maribora postoji protutenkovski rov dug 3 kilometra pun ljudskih ostataka. Naime, kada je rađena mariborska zaobilaznica tada su ekshumirane ljudske kosti u duljini 70 metara. Po svakom metru 18 žrtava. Sada izračunajte koliko je još kostiju u 2 930 metara tog rova koje su još uvijek tamo. Ne zaslužuju li oni barem dostojan ukop? Valjda ne zato što su u pitanju Hrvati. I nakon svih tih spoznaja počela me žuljati rečenica: Zaboravite prošlost, okrenite se budućnosti. Svima je povijest učiteljica života samo je Hrvatima maćeha. Bez prošlosti nema budućnosti, zato želim u Sabor. Pridonijeti izgradnji budućnost na iskustvima iz prošlosti. A jedno takvo, za mene neprocjenjivo, jest Domovinski rat.

– Ako uđete u Sabor, koji će vam biti najvažniji prioriteti?

Sve će biti jednako važno što se tiče hrvatske budućnosti. Gospodarstvo je ipak najvažnije, bez njega nema ni demografske obnove. Bez demografske obnove nema radne snage, nema umova koji će u budućnosti voditi Hrvatsku. Važno je i vratiti mlade nazad u domovinu. Tješe me riječi poljskog veleposlanika koji je nakon ulaska Hrvatske u EU izjavio da nas čeka odlazak mladih u zemlje EU, što se i dogodilo. Ali da se ne brinemo jer na primjeru njegove zemlje može svjedočiti da će se vratiti čim se poboljša ekonomska situacija u zemlji. Živim za to i želim to što prije.

– Na listi ste pomaka u 5. Izbornoj jedinici, njezina nositeljica. Hoće li biti postizbornih koalicija?

Ja sam nezavisni kandidat i nisam u poziciji odlučivati o koalicijama. Osobno nemam ništa protiv suradnje sa strankama koje su mi ideološki slične. Ali jedno sigurno znam: da sa SDP-om nikad, ali baš nikad ni u kojoj varijanti ne bih bila u koaliciji. Pogotovo dok ne priznaju zločine onih iz čijih su korijena nastali.

– Presuda u Minhenu jasno nam je pokazala da su najviše državne strukture u zemlji štitile ubojice. Zašto nema kaznenih prijava? Tko će odgovarati za činjenicu da smo dva puta oslobađali Perkovića i Mustača a potom donosili sramotan Lex Perković?

  Najbolje je to u svojoj propovijedi na Veliku Gospu rastumačio biskup Košić. On je podsjetio da su 3. kolovoza u Njemačkoj osudili dva zločinca koji su zapravo predstavnici komunističke ideologije koja je na putu svoga opstanka likvidirala sve što joj je smetalo. I sada se njihovi nasljednici prave da toga nije bilo. Da ima morala, ali morala nema, Milanović i svi koji su digli ruke za lex Perković otišli bi iz naših života. Umorni smo od njih i njihova ponavljanja kako treba zaboraviti prošlost čime bi zapravo trebali zaboraviti tko su oni i iz čega su nastali.

– Možete li nam reći na koji način rješavati politizirano pravosuđe, DORH, USKOK?

Iz sustava pod hitno treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti. Oni se prema hrvatskoj stvarnosti odnose heraklitovski: “Sve teče, sve se mijenja. Ni mi nismo isti kakvi smo bili jučer.” A ne gospodo, vi ste isti, samo je vrijeme u kojem živite drugo. Ne živimo više u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj ma koliko vam ta činjenica bila mrska. U Hrvatskoj koju su stvorili hrvatski branitelji za hrvatski narod a ne za parazite iz vremena komunizma koji nas guše i ne daju da uživamo ono što su nam branitelji ostavili u nasljeđe. Nama i svima onima kojima je Hrvatska domovina.

– Ponovno nas očekuje podizanje optužnica protiv branitelja u Srbiji a mi istovremeno puštamo da otvaraju poglavlja o pravosuđu?

Otužno mi je gledati kako se HDZ i SDP prepiru oko toga tko je kakav zakon donio i tko nije reagirao kad je trebalo. Sve ih treba biti sram zbog Veljka Marića. I ne samo zbog njega, ali njegov slučaj je dokaz da su svi isti.. I još jedna prevažna stvar: mogu li ja kad to ne čini onaj tko treba objasniti Vučiću i njegovoj četničkoj bratiji koja je žarila i palila po Slavoniji da Hrvatska više ne stanuje u Jugoslaviji i da se prestanu gurati u sve pore naših života. Nikakav mi to problem neće biti uđem li u hrvatski Sabor. A mi ćemo vremenom već stati na kraj njihovim slugama u našim redovima. Pa zar primjer za to nije politički kraj Ive Josipovića!

– Koriste li se branitelji u političke svrhe i što mislite o dosadašnjim predstavnicima braniteljskih udruga?

Nije dobro generalizirati. Ako se netko da iskoristiti nevažno je kojoj populaciji pripada. Branitelji su odradili lavovski dio posla, stvorili su državu.Na nama je da je čuvamo, da je gradimo baš onakvom kakvom su je oni zamišljali. A po pitanju predstavnika braniteljskih udruga, znam puno predsjednika braniteljskih udruga koji su pravi ljudi na pravom mjestu. Ali znam i one za koje ne znam kako je moguće da su tamo gdje jesu. Tu npr. mislim i na gospodina Đakića. Pa zar doista nema tko drugi biti predsjednik HVIDRE nego taj nezamjenjivi lik?

– Koalicija MOST-a i HDZ-a pokazala se neuspješnom, kako ocjenjujete njihov rad?

  Oni ništa nisu mogli napraviti jer je Milanović dao u zadatak stranačkim psima na laju i grizu čim se ovi pomaknu. Obećao je pakao i napravio ga je. Osim toga, MOST je bio neprincipijelan i nevjerodostojan partner. Skupina pojedinaca koja se opasala sumnjivim likovima kakav je npr. Vlaho Orepić. Karamarko nije dorastao ulozi koju je imao pa su ga odradili poput studenta prve godine Fakulteta političkih znanosti, da ne kažem jedan drugi, primjereniji izraz. Odradili su ga što iz redova MOST-a, što ih Milanovićevog čopora a dobrim djelom i iz njegovih redova, što je najtragičnije…

-Svjedoci smo da se ponovno uništavaju grobovi heroja Domovinskoga rata, Jean Michel Nicoliera. Miro Baresic….

  Sestra jednog poginulog hrvatskog branitelja čiji je spomenik devastiran poručila je “majstorima” da ne mogu uništiti spomenika koliko ih mi možemo izgraditi. I ne mogu! Kao što ne mogu uništiti spomenike hvale u našim srcima svim hrvatskim braniteljima zahvaljujući čijoj žrtvi danas imamo Hrvatsku.

-Tehnički ministar Orepić krenuo je s provjeravanjem birača u Slavoniji, već prve brojke su skandalozne. Svake izbore dočekujemo autobuse Laste sa srpskim glasačima. Zašto nikome do sada nije bilo u interesu rješavati pitanja biračkoga tijela?

Ministar Orepić otkriva toplu vodu. Već godinama Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ukazuje na taj problem. Vukovar je hrvatski, bio i bit će. Dr. Vesna Bosanac prepričala nam je njezin pokušaj da Zoranu Milanoviću objasni što je bilo u Vukovaru 1991. godine. Ali naposljetku je shvatila da se svaka njezina riječ od njega obija kao od zid. Vukovar je grad heroj, on je naša savjest, naša budućnost. Onako kako se budemo prema njemu odnosili, tako će nam i biti. Srbi su razbili zube na tom gradu, razbit će ih svaki put kad pomisle da bi mogao biti njihov. Nije i neće. Vukovar je bio i bit će zauvijek hrvatski. A ne sumnjam da će se pitanje biračkog tijela morati razriješiti ma koliko neki to pokušavali zaustaviti.

-Slavonija je prazna, iz nje je u posljednjih nekoliko godina iselio veliki broj ljudi. Kako ih vratiti? Zvuči suludo da uvozimo hranu a polja nam propadaju…

 Slavonija je u punom smislu riječi prazna. Ne trebam ići dalje od moje obitelji, prijatelja, susjeda. Svakome je netko nekamo otišao trbuhom za kruhom. To je svakodnevna tema. Neki dan slušam kako vozač autobusa priča poznanici kako mu je sin završio FER, nije mogao naći posao i otišao je u Njemačku gdje je odmah dobio sjajno mjesto u industriji robotike. Prijatelj moga nećaka koji ima petero djece otišao je s obitelji u Njemačku. Pa svaki put kad to čujem, doživaljavam svaku tu sudbinu kao tragediju naroda, kao osobnu tragediju i kao vlastiti neuspjeh.

-Na Laudato televiziji gdje ste zaposleni otvarate teme iz Domovinskoga rata, o kojima vrlo malo znamo – koliko je još uvijek prisutna medijska blokada? 21. Koliko nam je naštetio zakon o općem oprostu?

Stvar je u tome što se hrvatska povijest po već uhodanom principu mora izbrisati i napisati drugu povijest. U njoj bi hrvatski branitelji bili ubojice koje su izazvale građanski rat zbog kojih su stradali narodi i narodnosti Jugoslavije. Opet Hrvatska mora umrijeti da bi neka nova Jugoslavija mogla živjeti. E nećeš razbojniče, rekla bi moja prijateljica. Zakon o općem oprostu je možda u trenutku donošenja imao smisla, ali danas treba poraditi na njegovoj dopuni. Ne mogu zločinci koji su radili protiv hrvatske države šetati po Hrvatskoj i sjediti u hrvatskom Saboru. Kao primjer ističem Vojislava Stanimirovića. Ako neće nitko drugi, ja ću ga tamo podsjećati da ima zaslužnih Srba koji su se borili za svoju hrvatsku državu a da on to zasigurno nije i da mu nije mjesto u Saboru nego u sudnici gdje uz ostalo treba objasniti svoju ulogu u Tovarniku 1991. godine.

 – Imate li pripremljen zakon o lustraciji? Kako izgleda?

Znam ekipu koja ga priprema i čvrsto vjerujem da će ga dobro napisati. Radujem se svakom stručnom skupu koji će se održati s namjerom da se svi mi upoznamo sa zakonom i eventualno dajemo prijedloge kako bi naposljetku bio dobar. Žrtva sam čovjeka koji da je bilo lustracije nikada ne bi bio direktorom Hrvatske radiotelevizije i ja u tom slučaju ne bih dobila otkaz. Nažalost, nisam jedina, a upravo u tome i jest tek jedan od problema!