Daran Bašić četniku Vučiću : Sve dok ste u svojim srpskim opancima, ispod svoga neba, svoji na svome iza svojih taraba i u svojim srpskim palankama neće ni biti Oluje…

9

VUČIĆ NA KOMEMORACIJI ŽRTVAMA U JASENOVCU: Zbog povampirenja ustaštva moramo da utvrdimo spisak stradalih u NDH! (FOTO)

Vučić je naveo da smo svedoci kako se iz ponora istorije na scenu vraćaju ideje nekadašnje NDH, da ćemo mirno i ponosno istrepeti sve to, ali da nikome i nikada nećemo dozvoliti Jasenovac, Jadovno, Jastrebarsko, ali ni Oluju

Donja Gradina, Aleksandar Vučić, Jasenovac
Foto: Tanjug/Rade Prelić

Premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je večeras da pred institucijama Srbije i RS stoji zadatak da se utvrde tačna imena stradalih Srba na teritoriji Nezavisne države Hrvatske, jer ni posle više od 70 godina to nije utvrđeno.

Vučić, Cvijanovićeva i Dodik obišli izložbu o Jasenovcu (FOTO)

– To moramo da uradimo i zbog povampirenja ustaške politike u Hrvatskoj – rekao je Vučić na obeležavanju 75 godina od formiranja koncentracionog logora Jasenovac.

On je naveo da smo svedoci kako se iz ponora istorije na scenu vraćaju ideje nekadašnje NDH, da ćemo mirno i ponosno istrepeti sve to, ali da nikome i nikada nećemo dozvoliti Jasenovac, Jadovno, Jastrebarsko, ali ni Oluju.

– Srbin više neće u jamu, Srbin više neće bespogovorno u smrt, Srbin više neće i ne može bez svoje njive, imanja, kuće, ognjišta – podvukao je Vučić.

View image on Twitter

Србија никад више неће бити слаба да дозволи уништење дела свог народа.

On je rekao da Srbin više ne pristaje da bude kriv samo zato što je Srbin i što se krsti sa tri prsta, a Srbija nikad više neće biti slaba da gleda, ćuti i dopušta uništenje, pogrom dela sopstvenog naroda.

Vučić je istakao da Srbi nikome ne prete i da hoće mir i najbolje odnose, čak i sa onima koji su hteli da nas nema.

 

Foto: Tanjug/Rade Prelić

VUČIĆ U BANJALUCI: Naša pobeda je u očuvanju svog roda i mira (FOTO)

– Takvu politiku smatramo delom svoje budućnosti, ali ćemo da budemo svoj na svome, da živimo svoje obične živote u svojim opancima i pod svojim nebom – rekao je Vučić.

On je rekao da je izgubljeno mnogo života da bismo se plašili koljača i ubica, kako je rekao, koje neki svakodnevno promovišu kao heroje.

– Ne plašimo se tih ubica, sve smo lekcije naučili, vaše pesme i zlokobne pretnje samo nas ujedinjuju, na vaš podsmeh odgovaramo osmehom, na vašu mržnju ljubavlju – rekao je Vučić.

On je rekao da su Srbi u NDH bili krvi za to što postoje i što se nisu odrekli svoje pravoslavne vere i ognjišta, dodajući da su u Donjoj Gradini napravljene grobnice za one koji su tada smetali razvoju jedne nacističke države, a da Ante Pavelić za svoja zlodela nije odgovorao.

 

Foto: Tanjug/Rade Prelić

Vučić je rekao da ne želi da govori strašnim brojevima, između ostalog i o 30.000 stradale dece, već da hoće umesto toga da se zadrži na jednom broju – na 1,2 metara dubine na kojoj su pokopavani pobijeni.

– Zato što danas stojimo na toj meri 1.2 metra od užasa, samo na 1.2 metra pokopavali su ubijene Srbe, 1,2 metra od smrti, noža, kamena, malja, smeha ubica – rekao je Vučić.

Premijer Srbije je rekao da niko od “krvnika” nije pokušao da opere krv sa svojih ruku.

Vučić i članovi vlade doputovali u Republiku Srpsku

– Ili ih je prosto i danas baš briga, sasvim mirno spavaju i utrkuju se, kao što vidite, da dokažu da im je deda bio ustaša… Nama nije, naši dedovi su ovde, na 1,2 metra ispod zemlje, zaklani, streljani, udareni maljem, položeni su u temelj njihove ”božje države”, ustaške države njihovih dedova – rekao je Vučić.

 

Foto: Tanjug/Rade Prelić

Zbog toga, kako je rekao, danas mi, unuci žrtava na samo 1,2 metra, na teritoriji ustaške “božje države” pevamo ponosno Bože pravde.

“Pa koje onda pobedio?”, upitao je Vučić, dodajući da unuci onih koji su bili predodređeni da umru za nečije puste snove, pamtimo bez mržnje i bez osvete, te da je naš uspeh, rad i rast, naša pobeda njihova najveća kazna.

“Naši preci znaju da to nije bilo uzalud”, rekao je Vučić, navodeći da je srpski narod preživeo i da nikada više neće dozvoli da ga neko spusti na tih 1,2 metara.

 

Foto: Tanjug/Rade Prelić

Poručio je da ćemo hodati podignute glave napred, a ne unazad, od sada pa zanavek, s ponosom koji obezbeđuju dede žrtve, a ne dede ustaše.

– Zato vas molim za trenutak tišine za sve one kojih više nema, tišine u kojoj će biti sve naše reči za sve njih, i za one pokopane na 1,2 metara, i na one koji su ih tu smestili. Neka je večna slava svim poginulima i ubijenima u Gradini i Jasenovca. Neka živi Republika Srpska. Živela Srbija –poručio je Vučić.

(Telegraf.rs/Tanjug)

 

 

Jedna stara novinarska izreka kaže kako je dezinformacija jastuk razasutog perja, a demanti pokušaj da se to perje skupi. Onaj tko krivotvori, uvijek je u prednosti, jer je korak ispred, a s druge strane, da bi se opovrgla neka od tih krivotvorina (pogotovu kad je riječ o složenim povijesnim temama), ponekad je potrebno napisati desetine stranica teksta.

Ja ipak nemam namjeru na ovakove velikosrpske ispade četnika Aleksandra Vučića pisati knjigu kako bi pobio sve  nebuloze koje je on ispalio jer sve to više liči  na nevješto sročenu  zadaću osrednje pismenog  pučkoškolca.

No da demantiram velikosrpskog lažova i četnika Vučića  poslužit će nam i malo statistike

 

 U razdoblju od 1912.-1919. godine – ne računajući Vojvodinu koja joj je “de facto”  pripala poslije I.svjetskog rata – Srbija je utrostručila svoje državno ozemlje (pretvarajući u matični prostor i ona područja koja joj nikada u povijesti nisu pripadala), s nastavkom ekspanzije u narednim desetljećima.

 

To je zasigurno jedan od bitnih razloga, da su pristaše velikosrpske ideologije s tom praksom (koja daje ploda) nastavile do današnjih dana. Što je najtragičnije, ma koliko nam se neke od zastupanih teza činile apsurdnim, banalnim i infantilnim, ne smije se izgubiti iz vida, da su one u svojoj sveukupnosti imale i te kakvoga utjecaja na srpski narod. To najbolje dokazuje usporedna analiza onoga što se u novijoj povijesti događalo na ovim prostorima i onoga što su brojni velikosrpski ideolozi u prijelomnim razdobljima ,uvijek uz masovnu, gotovo plebiscitarnu  potporu svog  naroda * , planirali, propagirali i nastojali ostvariti u praksi.

     *Da je potpora i danas plebisticarna i na ovakove ispade  Vučića dokaz su i like-ovi ispod  Vučićeve mitomanije 

Србија никад више неће бити слаба да дозволи уништење дела свог народа.

 

Preuveličavanje broja direktnih ratnih gubitaka za područje bivše  Jugoslavije bio je jedan od prvih koraka koje je komunistički vrh u kojemu su prevladavali velikosrbi uz hrvatske poslušnike  svjesno poduzeo u cilju krivotvorenja činjenica, a što je trebalo donijeti stanovite koristi, kako u političkom, tako i u materijalnom pogledu. Ono je izvršeno je na način da su poslije Drugoga svjetskog rata, ovi gubici (na papiru) gotovo udvostručeni (umjesto nešto preko 1 milijun, službeno se pojavljivala brojka od preko 2 miljuna!). Učinilo se to iz bar dva razloga:

 

Prvo, trebalo je ishoditi što veću ratnu odštetu od poražene strane i zauzeti bolju poziciju za daljnje korake u smislu političkih i teritorijalnih probitaka, i, drugo, opravdati već ranije iznesene megalomanske tvrdnje da je u ustaškim logorima smrti pobijeno više od milijun Srba.

 

U okviru toga, maksimizira se i broj  srpskih žrtava u Jasenovcu. Ubrzo 700.000 postaje službeno prihvaćeni podatak, a u srpskim nacionalističkim krugovima u opticaju je i ona o 1.000.000 ubijenih Srba (dok ove ionako pretjerane brojke, za potrebe inozemstva, srpski propagandni stroj uvećava do fantastičnih 1,5 ili čak 2 milijuna, pa ispada da su srpske žrtve ponekad i dvostruko veće od ukupnih, za cijelu Jugoslaviju).

 

Ovo nečasno i neljudsko licitiranje nesretnim sudbinama žrtava – koje su podjednako tragične i teške, neovisno od toga kojem narodu pripadaju i koliki im  je broj – od tada pa nadalje je planski korišteno u propagandne svrhe, što je uistinu monstruozno, i ne da se ničim opravdati.

 

No, nije to, na žalost, bila samo puka »igra brojki« smišljena radi što veće ratne reparacije, nego je sve poslužilo kao podloga za razvoj megalomanskih teorija o “ostacima zaklanog naroda”  i  ” najvećem srpskom gradu pod zemljom” , kako bi se u konačnici drugim narodima, poglavito Hrvatima, nametnuo osjećaj povjesne krivnje i proglasilo ih se genocidnom rasom.

Da bi se ovi planovi mogli provesti, bilo je nužno zaustaviti sva objektivna, nepristrana i znanstveno utemeljena istraživanja, kako ona vezana za istinu o povjesnim procesima i događajima, tako i ona čiji je cilj bio utvrditi pravi broj žrtava.

 

Državna komisija koja je bila formirana u tu svrhu, svoj rad je obustavila (voljom političkih moćnika), jer nakon probnih iskapanja na lokalitetu najpoznatijeg ustaškog logora, bilo je sasvim jasno da se megalomanske brojke o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu ničim ne mogu dokazati. U svome dotadašnjem radu – do 1948. godine – ova Komisija je poimence popisala 59.188* žrtava ubijenih u ustaškom logoru Jasenovac i Stara Gradiška, što je bilo daleko od

 

* Čak ni “povjesničar ”  kakav je  Slavko Goldstein  nije mogao pratiti srpske brojke žrtava Jasenovca pa je ostao na jednako upitnih i 55 .198 žrtava  Jasenovca što je podatak koji je iznio  u TV emisiji  Nedjeljom u 2, HTV 1 program, 01.05.2005. godine .Najnovija istraživanja  dovode u pitanje i njegov “stručni  rad “

 

 

očekivanja i potreba onih koji su ovim istraživanjima namjeravali manipulirati.

 

Srpski i komunistički manipulatori, koji su započeli i predvodili ovu morbidnu, nečasnu i nedostojnu rabotu, nakon što su obustavili rad Komisije, stvorili su sebi manevarski prostor za nastavak onoga što su uspješno započeli.Sustavno i smišljeno, destljećima su širili mržnju i trovali vlastiti narod, ne dozvoljavajući mu da izađe iz okova prošlosti, i nastojeći ga održati u stalnom neprijateljstvu i netrpeljivosti u odnosu na, prije svih,  vekovne neprijatelje” – Hrvate.

 

Umjesto širenja ove teme, koja bi zahtijevala obimnu elaboraciju, evo samo nekih podataka. Oni nedvojbeno opovrgavaju sve teorije o masovnom uništavanju Srba i strašnim razmjerama »genocida koji je nad njima počinjen u XX veku«. Službeni statistički podaci Kraljevine Jugoslavije i njezine nasljednice, SFRJ, neumoljivi su, a govore slijedeće:

 

  1. U razdoblju od 1921. do 1991. godine, broj Srba u »užoj Srbiji« (odnosno, Srbiji bez pokrajina) povećan je za preko 100% (sa 2.531.321, na 5.081.766)

 

  1. U isto vrijeme, u ovom za demografiju vrlo kratkom razdoblju od 70 godina, broj Srba u Jugoslaviji, porastao je za fantastičnih 86% (u apsolutnom broju, sa 4.580.775 na 8.528.047)

 

  1. 3. Broj Srba u promatranom razdoblju, u gotovo svim ostalim republikama i pokrajinama  također je uglavnom drastično porastao (u Bosni i Hercegovini za 65%, u Crnoj Gori za čak 963%, u Vojvodini za 122%, u Makedoniji za 251%, u Sloveniji za 715%, na Kosovu za 235%), a smanjen je samo u Hrvatskoj, i to za 1,5% – što u apsolutnom broju iznosi samo 218, unatoč ratu i masovnom napuštanju pojedinih krajeva Hrvatske u vrijeme kolonizacije u Vojvodinu i sl.)

(Izvor podataka: dr Stanko Žuljić, Srpski etnos i velikosrpstvo, Zagreb, 1997., str.166., tablica 14.).

 

Pri svemu tomu, treba imati u vidu, da je prosječna stopa (demografskog) rasta srpskog stanovništva kroz cijelo razdoblje promatranih 70 godina stalno opadala (kao i kod svih drugih naroda u Jugoslaviji – osim Albanaca i Roma) i da je ona kod Srba ispod prosjeka Jugoslavije za promatrano razdoblje, pa stoga sve priče vezane za naprijed spomenute tvrdnje srpske historiografije o enormnim ratnim gubicima srpskog naroda postaju uistinu bespredmetne.

Uzmemo li u obzir kolonizirane Srbe (koji su u uglavnom u Vojvodinu organizirano preseljavani mahom iz Hrvatske, Bosne Hercegovine, Crne Gore i “uže”  Srbije), a bilo ih je u razdoblju 1945-1948. godine najmanje 260.000 (ne računajući neregularne koloniste koji su dolazili izvan organiziranih skupina) stvari postaju još očiglednije, i ove povijesne laži u cijelosti se razobličuju.

Među najviše eksploatiranim lažima, koje se već desetljećima provlače u javnosti, s isključivim ciljem da se Hrvate kolektivno optuži za genocidnost, nalaze se i one koje su po svojoj konstrukciji izvan sfere zdravog razum, ali su, na žalost, upornošću velikosrpskih propagandista već poodavno zaživjele ne samo na ovim prostorima, nego i  u velikom dijelu svjetskog javnog mnijenja, kao stereotipi koje nije potrebno dokazivati niti preispitivati.

O posljednjem ratu koji su Srbi poveli u devedesetim  sve je već rečeno.A najviše ipak u Hrvatima nesklonom Haagu

Čak i takav politički sud  kakav je Haaški  zahvaljujući jednom časnom  sudcu Meronu  donio je presudu  o Domovinskom ratu

Generali  NISU KRIVI  nema zločinačkog pothvata .

 

Na koncu  ako se i ostvari  Vučićevo  da

  ” Takvu politiku smatramo delom svoje budućnosti, ali ćemo da budemo svoj na svome, da živimo svoje obične živote u svojim opancima i pod svojim nebom ” 

ostaju u svojim srpskim opancima,  ispod svoga neba,  svoji na svome iza svojih taraba  i u svojim srpskim palankama  neće ni biti Oluje  .

 

Gadno bi im moglo biti ukoliko krenu  u nove pohode poticani od prije svega SPC-a koja nikada nije mirovala . I od Oluje ima gorih nepogoda ….

 

  Daran Bašić /Hrvatsko nebo

 

 

 

Facebook komentari

komentara