Zorica Vuković: Dok mi o zlatu…

Interesantno je da su Jutarnji, Večernji i Indeks, a onda i mnogi drugi portali, koji su prepisali od njih, prenijeli kako je londonski Financial Times (FT) nadrobio neke nebuloze o Vatrenima i njihovu dočeku. No nisu kopirali ono najvažnije. Pamflet je napisala nagrađivana (a što bi i bila nego nagrađivana takva veličina) novinarka, fotografkinja i istraživačica  Valerie Hopkins 21. 7. 2018. Kaže Valeri da je cijelo desetljeće bila na Balkanu i izvještavala za Balkansku mrežu gdje je bila urednica i novinarka. Djelovala je diljem Europe i Afrike.

I eto nje u FT s člankom  „Croatia scores own goal after World Cup success“ u kojem piše:

„To je trebalo biti veliki trenutak Hrvatske: nacionalno jedinstvo kod kuće i ponosno lice prema svijetu. Umjesto toga, proslave diljem zemlje za uspjeh nacionalne nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu,  imale su potporu i kritike. Pola milijuna obožavatelja, 12 % hrvatske populacije, postrojilo se zagrebačkim ulicama kako bi iskazalo dobrodošlicu igračima došlim iz Rusije. Uspjeh Hrvatske na natjecanju donio je predah od zabrinutosti…  

Izvjestitelji iz inozemstva pisali kako su igrači Luka Modrić i Mario Mandžukić nadvladali nevolje tijekom devedesetih godina. Međutim, kada je izvođač Marko Perković došao na pozornicu u Zagrebu i pjevao neslužbenu himnu ‘Lijepa li si’, raspoloženje se promijenilo. Perković, nadimak Thompson, nacionalistički je pjevač koji je pjevao pozitivno o genocidu i koncentracijskom logoru Drugog svjetskog rata,  kada su Hrvatsku vodili nacistički saveznici. Postao je popularan devedesetih, kad se Jugoslavija upustila u rat, napisavši svoju prvu pjesmu o obrani svog rodnog grada, kao vojnik.“

Gospođa novinarka ne piše tko je napao Thompsonov ‘rodni grad’.

Dalje novinarka trkelja:  „Njegova je slava porasla početkom stoljeća zbog  suđenja generalima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Mnogi Hrvati smatraju uvredom što veliča fašiste Drugog svjetskog rata, a njegovi koncerti zabranjeni su u gradovima diljem Europe, uključujući i neke u Hrvatskoj. Perković, koji je navršio 51. godinu, rekao je da nije fašist nego patriot.“

Podsjetimo se. Marka Perkovića je 16. veljače 2004., oklevetao Denis Latin u emisiji HRT-a ‘Latinica’, a pomoćnik mu je bio Saša Kosanović. Ti isti tipovi su namjestili ‘silovanje’ 22-godišnje Bošnjakinje tadašnjem ustavnom sudcu Vici Vukojeviću u ‘Latinici’ od 24. travnja 2006. u kojem su ‘pronašli svjedokinju’ koju je Vukojević, navodno, silovao  početkom rujna 1993. u HVO-ovom logoru Vojno kod Mostara. Prilog je temeljen na lažnom iskazu izmišljene svjedokinje objavljenom u knjizi ‘Molila sam da me ubiju’, na stranici 351. pod koju je Irfan Ajanović, bošnjački političar, poklonio Stipi Mesiću u ljeto 1999-e. U studio je Kosanović doveo i ‘silovanu’, koja je skrivenog lika i ‘izmijenjenog glasa’ svjedočila. Sud je utvrdio da je sve bila laž.

Marko Perković je, nakon sramotne ‘Latinice’ uputio demanti, ali on do danas ne pada na plodno tlo, a drugovi ‘latiničari’ su na HRT-u i danas.

„Emisija ‘Latinica’  od 16. veljače 2004. vratila nas je 40-50 godina unatrag i dočarala nam kako su izgledali montirani procesi koji su vođeni nakon 1945. protiv hrvatskih domoljuba, crkvenih velikodostojnika i drugih, tadašnjem režimu, nepodobnih građana. Želim odmah napomenuti da je u emisiji sudjelovalo nekoliko časnih ljudi, njih izuzimam iz ocjena koje dajem emisiji, uredniku i onima koji stoje iza svega toga.

Sveto Pismo nas uči da je Đavao-Sotona- Diabolos- tužitelj i neprijatelj čovjeka. Njegovo glavno oružje je laž, a svrha mu je: ‘on je ubojica ljudi od početka’.

Oni koji se služe spletkama, podvalama i lažima, sami se svrstavaju u njegove sljedbenike. A mi ih po njihovim djelima prepoznajemo.

U emisiji ‘Latinica’ izmjenjuju se kadrovi moga koncerta na Poljudu i leševi koji plutaju rijekom, a u pozadini se pušta navodna ‘moja’ pjesma. I to se naziva SPOTOM! To je podvala, koju može napraviti samo bolestan um koji je inspiriran i direktno vođen zlom.

Mogu shvatiti da mene, iz nekih razloga, ne vole i da se žele sa mnom obračunati. Ali da će se služiti ovakvim neljudskim, neciviliziranim i odvratnim podmetanjima i da to sve prenosi Hrvatska radio-televizija bez ikakve ograde od tog morbidnog ‘stila’- to je već previše.

Interesantno je da na takve podvale, laži i konstrukcije nema reakcije raznoraznih udruga koje se bave ljudskim pravima, nema reakcije novinara (osim časnih iznimki koje su se i dosada borile protiv tog zla), nema reakcije stranaka, uljuđenih Europejaca i sl.

Očito da je takav zvjerski napad na mene njima prihvatljiv i vjerojatno spada u one civilizacijske dosege i norme ponašanja kojima oni teže.

Ali ima reakcije ostale hrvatske javnosti koja je ostala zaprepaštena i zgrožena tim bolesnim i providnim smicalicama.

Nameće se jedno logično pitanje: Tko to mene i zašto napada? Ja sam svoje neprijatelje redom imenovao u svojim pjesmama. Moje pjesme su moja krivnja, to danas mnogi uviđaju.
Nitko razuman ne misli da je moja krivnja kontroverzna pjesma ‘Jasenovac’, s kojom ja imam isto toliko veze kao i stotine tisuća drugih, s tom razlikom da ja stojim iza svojih postupaka.

Usput ću Vam napomenuti da je jako loša ona montaža, koja želi uvjeriti gledatelje kako je onaj bolesni uradak moj spot. Očevidno je da je montiran i moj glas i glazba. A u vrijeme o kojem oni govore nisam ni bio u Osijeku.

Još jedno pitanje traži odgovor. Što je to s Europom za kojom toliko žudimo, Europom kojoj neraskidivo pripadamo? Mene u toj našoj Europi na temelju jedne anonimne dojave i nekoliko zlonamjernih novinskih članaka (pronađenih na Internetu, koje li slučajnosti) proglasiše nepoželjnim u najtolerantnijoj zemlji Europe!!!

Nikako ne bih želio da moje ime i javno djelovanje bude predmet podjele u hrvatskom narodu ili nekakvo vraćanje u povijest, jer svaka podjela je režirana od zla i ne koristi našem narodu.

Kad već govorimo o povijesti treba upozoriti sve, pa i neke sudionike one emisije: Nemojmo generalizirati stvari i izricati sudove! Za to nas nije nitko ovlastio, bez obzira na to koliko visoko i u kojoj hijerarhiji se nalazili. Taj sud pripada povijesti i Bogu.

Od vremena trijumfalnog povika dr. Franje Tuđmana ‘Imamo Hrvatsku!’, pa do današnjeg dana, malo je toga ostalo čisto i neokaljano, ali ostala su naša uvjerenja i naša svijest. Zato njih čuvajmo u najtvrđoj utvrdi na svijetu, a to je naše srce i naš um.

Naši preci nosili su i čuvali ideju o samostalnoj hrvatskoj državi stoljećima, u nama teče njihova krv, ne sumnjam da ćemo i mi znati sačuvati naše vrijednosti i prenijeti ih novim naraštajima.

Uz Božju pomoć i čvrstu vjeru ‘i brda ćemo premještati’! I nema toga zla koje nećemo savladati.“, napisao je  Thompson.

I dalje trola Valeri:  „Perkovićev nastup, nakon što ga je pozvao nacionalni tim, izložio je neriješene napetosti u društvu tijekom rata 1991.-1995., a čak i nad ulogom Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, podijelivši se nad pitanjem jesu li se ljudi borili s fašistima ili s Titovim pobjedonosnim partizanima. Perkovićeva nazočnost na proslavi, politizirala  je ono što je trebalo biti trenutak zajedničkog susreta.

‘Ovo Svjetsko natjecanje ujedinjuje jer su apsolutno svi, navijali za Hrvatsku kod kuće i u cijeloj regiji,’ rekla je Tena Prelec, istraživačica na Europskom  institutu London School of Economic koja dodaje da ‘u Hrvatskoj postoji neka ogorčenost i razočaranje.“

A sad 100 % trolanje „istraživačice“: „U Hrvatskoj još uvijek postoji rasprava o Drugom svjetskom  ratu. Godine 2016., desničarska veteranska skupina postavila je ploču u Jasenovcu,  jednom od koncentracijskih logora koji je Perković opjevao na koncertu 2009. godine. Ploča je nosila fašistički slogan u vrijeme rata. Slogan ‘Za dom spremni’  izvorno je korišten od strane hrvatske nacističke ‘lutke’ i često se čuje na Perkovićevim koncertima. Nije uklonjen iz logora gdje je 83.000 Srba, Židova, Roma i antifašista  ubijeno. Nacionalna komisija je utvrdila da je slogan prihvatljiv u javnom govoru iako smatra da  je ‘neustavan, ali dopušten’.

Nogomet je pomogao ujediniti Hrvatsku i ojačati nacionalni ponos jer je zemlja 1998. godine osvojila treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu, tek tri godine nakon završetka ratova sa Srbijom i Bosnom. Franjo Tuđman, koji je vodio zemlju deset godina nakon neovisnosti, bio je zainteresiran za sport.  Pobjeda nogometne reprezentacije ‘oblikuje nacionalni identitet jednako kao i ratovi’, rekao je Tuđman. Predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović , lekciju je upisala u srce i prisustvovala utakmicama, uključujući finale, odjevena u nacionalni dres crveno-bijele šahovnice. Nije ušla u raspravu o Perkovićevoj izvedbi, ali je u prošlosti rekla da je Perković njezin omiljeni glazbenik.“

„Nacionalni tim za mnoge Hrvate je jedan od najsvetijih elemenata nacije“, kaže Dario Brentin (suradnik Indexa, N1, srpskih Novosti), koji istražuje nogomet i nacionalizam na Balkanu na Sveučilištu u Grazu.

Međutim, bliske veze između reprezentacije i Perkovića su prešle granicu za mnoge.

Ivan Rakitić je objavio je selfie sa gospodinom Perkovićem nakon što je ušao u autobus: ‘Kralj je stigao. Jedan i jedini. Idemo, Hrvatska!’ Tri dana nakon povratka kući, Rakitićeva selfie, s kontroverznim pjevačem, imao je više od 640 000 pregleda. Voditelj tima, Zlatko Dalić, branio je nastup Thompsona. Ali drugi su rekli da takva podijeljena osobnost ne bi trebala biti uključena u nacionalnu proslavu.

‘Ti si uzor. Nemate pravo na Thompsona’, napisao je Gordan Duhacek, kolumnist  Indeksa, hrvatskog portala. Thompson je polarizirajući fenomen u Hrvatskoj i negativac u ostatku svijeta. Efraim Zuroff, lovac  na naciste Simon Wiesenthal centra, dao je izjavu kojom je osuđuje njegov nastup. Perković ‘ne bi trebao biti gost bilo gdje, a kamoli na jednom od najvećih skupova u demokratskoj Hrvatskoj da proslavlja veličanstveno sportsko dostignuće’, rekao je gospodin Zuroff.“

Dakle, taj dio nisu prenijeli navedeni jugonostalgičarski listovi, ali su pokazali svoju umreženost: od Beča i Graza do Londona, Sarajeva i Zagreba i Efraima Zuroffa i SNV-a… Oni su kao prenijeli tekst FT, a oni sudjelovali u njegovu stvaranju i distribuiranju. I nema ni jednog članka niti reportaže u stranim medijima, koji pljuju po Hrvatskoj, a da netko ‘s ovih prostora’ nije upleten.

Poseban je u ovoj priči, „istraživačice“  Valeri, Goran Duhaček, Sarajlija koji se ugnijezdio u Indexu.

Deklarirani homoseksualac kaže: „Cijeli život živiš u svijetu heteroseksualaca i onda otkriješ jedan potpuno novi svijet, kao što bi otkrivao neki novi i veliki svijet i da se, sad, preselim u Latinsku Ameriku. Za mene je biti peder prednost, jer imaš priliku iskusiti bogatiji i raznolik život.“

Njegov me tekst, uoči dolaska reprezentacije, podsjeća na tekst iz FT. Duhaček savjetuje nogometaše:

„Čujte dečki, ako Thompson bude prominentno prisutan na dočeku  u Zagrebu, dan nakon toga ćete u hrpi europskih medija čitati da se volite družiti s ‘fašističkim rokerom’, pisat će se da je to mrlja na dočeku, Hrvatsku će se opet stavljati u kontekst ustaštva i fašizma. Također, dio ljudi u Hrvatskoj ne podnosi Thompsona tako da on sigurno neće doprinijeti osjećaju zajedništva koji želimo postići. Razumijem ja da su vas neke Thompsonove pjesme nabrijavale u svlačionici, ali njegov je nastup na javnom dočeku reprezentacije jako loša ideja zbog svega navedenog. Ako se toliko želite družiti s Thompsonom, bit će drugih prilika. No vi ste sa svojim povijesnim uspjehom na Svjetskom prvenstvu sada i ambasadori Hrvatske u svijetu te morate shvatiti da imate i odgovornost ne učiniti nešto što bi na Hrvatsku bacilo lošu sliku i to na dan kada će događanje u Zagrebu pratiti više od 150 novinarskih ekipa sa svih strana svijeta.“

Je l’ se to Duhaček, uoči dolaska reprezentacije, prijeti? Pa, ako je tako, evo im FT i Valerie  Hopkins, ‘stručnjakinje’ za ‘Balkan’.

Gordan Duhaček‏ @Prajdizan  i jedan njegov komentar: „Ovaj intervju s dvojicom čeških povjesničara u Globusu pokazuje koliko je glupava i nerealna mantra hr desnice o tome da ‘neće nama drugi pisati povijest’. Naravno da hoće…“  

Zato je vrlo važno napraviti dobar program iz povijesti za osnovnoškolce i srednjoškolce na što učestalo upozoravaju hrvatski branitelji. Nažalost, u eri vjerodostojne diktature, o tome nema govora.

No, baš ovih mjesec dana nam je pokazalo kako diše Hrvatska, kako se ponosimo kao Hrvati i to neće zaboraviti hrvatska mladost sa trgova i dočeka. A sve skupa ima i duhovnu dimenziju. O tome je, na vrlo interesantan način, progovorio Elvis Duspara.

https://www.youtube.com/watch?v=dFTI9RLBr1g

Unatoč tome što ljudi diljem svijeta izražavaju svoje divljenje i podršku hrvatskoj reprezentaciji, hrvatskim navijačima i Hrvatskoj općenito  ‘babilonski mediji’ trolaju svoje i govore najgnjusnije laži. A velik dio tereta na svojim plećima izvlači Marko koji je pokazao tko je agresor na Hrvatsku, koji pjeva o domoljublju, obitelji, vjeri…

Neka te Bog blagoslovi, Marko! Isus nam je ostavio obećanje: „Blago vama kad vas zbog mene budu grdili i progonili i lažno vam pripisivali kojekakva zla! Radujte se zbog toga, silno se radujte! Jer velika vas nagrada čeka na nebesima. Tako su progonili i proroke prije vas!“ Mt, 5:11-13

Marko Perković Thompson (FB), 24.7.2018.: „VIDIMO SE VEČERAS U LIVNU NA DOČEKU NAŠEG ZLATKA DALIĆA! Stadion ‘Zgona’ od 19 sati! Ova pjesma neka danas bude posvećena njemu…

„…Odvest’ ću te u dolinu moje radosti,
kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti,
nek’ nas nebo blagoslovi, snove ostvari,
i sinove sokolove da nam podari.

Bog će uvijek svakom dati,
samo treba vjerovati,
biti Božjeg lica slika,
posijati gdje si nika.

Tamo gdje su moji korijeni,
sto ljepota živi u meni,
tamo nosim svaku pobjedu,
svojoj zemlji, svome narodu.

Svojoj zemlji, svome narodu,
Svojoj zemlji, svome narodu.

Nosim svaku pobjedu …”

I dok su u Livnu svečano proslavljeni produžeci zajedništva, u Hrvatsku je došao izraelski predsjednik. U Jasenovcu je rekao: „Bio sam prisutan u Knessetu kad su predsjednici Hrvatske, ovih godina, pričali i prepoznali svoju moralnu i nacionalnu odgovornost. Zatražili su oprost i pozvali na borbu protiv ‘zmije’ koja još postoji. Mi smo tad podržali njihove riječi i nadali se kako ćemo vidjeti napore Hrvatske kako se crni dijelovi prošlosti ne bi ponavljali. Suočavanje s prošlosti je dug put, treba imati veliku odlučnost i hrabrost bez obzira na sve poteškoće.“

Treba li ovome komentar?

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo