Zašto će propasti referendumska inicijativa za promjenu izbornog zakona?
Vrijeme:3 min, 54 sec
Svake se godine štanca tisuće i tisuće magistara prava, odnosno diplomiranih pravnika; odvjetničko je zanimanje u ozbiljnoj inflaciji, pravnici s položenim ili bez položenog pravosudnog ispita posao traže izvan struke jer jednostavno nema potrebe za tolikim brojem istih. I pored svih tih pravnika, odvjetnika, javnih bilježnika, sudaca i profesora prava, nitko nije u stanju istupiti u javnost i kazati nešto o planiranom skupljanju potpisa za referendum o promjeni izbornog zakona.
Građanska inicijativa „Narod odlučuje“ referendumom želi promjenu izbornog zakona, nakon sličnog pokušaja kojeg su osujetili prije svega „matematičar“ Arsen Bauk, ondašnji ministar uprave, ali i HDZ kao stranka koji je bojkotirao prikupljanje potpisa u inicijativi „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ prije nekoliko godina. Nova inicijativa za promjenu izbornog zakona, što se pokazuje nužnim nakon katastrofalne, protunarodne ratifikacije Istanbulske konvencije, između ostaloga, predlaže da zastupnici manjina više ne mogu glasati o Vladi i proračunu.
Također, predlaže se preferencijalno glasovanje, smanjenje izbornog cenzusa te promjene koje se tiču elektronskog, dopisnog glasovanja.
Sve su te promjene fantastične i prijeko potrebne, no nije potrebno, štoviše nije pametno u referendum gurati smanjivanje prava nacionalnih manjina. Kao prvo, i tu su zakazali svi pravnici koji se slažu s ovom inicijativom, ne može se na referendumu odlučivati o smanjivanju ljudskih prava. Razlog tomu nije trenutni katastrofalni sastav Ustavnog suda, „diktatura“ Europske unije ili Europskog suda ili korumpirani politički „establishment“. Narod neposredno na referendumu ne može odlučivati o smanjivanju dosegnutih i zakonom/Ustavom propisanih ljudskih prava. Kad bi se moglo, onda bi se u homogeniziranim zajednicama ili uz moćnu medijsku aparaturu (čemu smo u Hrvatskoj svjedočili) moglo pod izlikom „izravne demokracije“ raditi na štetu nacionalnih, vjerskih i drugih manjina.
Iako je svima nama jasno tko su Pupovac, Stanimirović, Radin i ostali predstavnici nacionalnih manjina, manjinskim se saborskim predstavnicima ne može oduzeti pravo, primjerice, glasanja o proračunu i o vladi. Prije svega, to je nepravedno i krajnje diskriminatorno. Drugo, što je još opasnije i događalo se samo u totalitarnim režimima, što bi spriječilo da hrvatski narod, primjerice, raspiše referendum sa sljedećim pitanjem: „Jeste li za to da se svim pripadnicima srpske nacionalne manjine oduzmu građanska, politička i socijalna prava?“
Bila je veleizdaja kad su Sanader-Kosoričin HDZ (ne baš previše različit od trenutnog) smanjili broj zastupnika iseljeništva te zacementirali Pupovčevu političku moć u Hrvatskom državnom saboru. Ali, što je učinjeno, učinjeno je. Nema nazad, izuzev u saborskoj proceduri s polovičnom, odnosno dvotrećinskom većinom koja jedina ima legitimitet i sposobnost oduzeti ono što je dala.
Isto je s Istanbulskom konvencijom; nju nije moguće otkazati putem referenduma jer štiti prava žena i svaka će referendumska inicijativa po tom pitanju neslavno propasti. Nakon toga će opet biti plač i škrgut zubi jer su tobože ustavni suci u službi HDZ-SDP koalicije, pa će se kriviti medije, pa Soroša, pa HDZ, pa GONG ili koga već ne. Svaka argumentacija poput one da glas nacionalnih manjina „vrijedi“ više glasova običnih građana ili da ovakvog sustava nema nigdje u EU nema apsolutno nikakvu pravnu težinu niti se uopće tiče pravnog sustava kao takvog. Prestanimo dakle sa samoupravljačkim shvaćanjem prava i stupimo napokon u 21. stoljeće.
Ponovimo, još jednom, jasno i nedvosmisleno za kraj: ne može se o ljudskim pravima, napose umanjivanju istih, odlučivati na referendumu jer je to ne samo protuustavno, nego se protivi i Povelji UN-a. Dakle, ako zaista postoji želja za promjenom izbornog zakona, iz svih predloženih promjena samo treba izbaciti ovo što se tiče manjina, i onda ni jedan sud niti jedna politička opcija ne će to moći spriječiti. Ne treba biti gramziv; neka se lijepo raspiše referendum, neka se usvoji i neka to postane dio Ustava/zakona. I kad nakon toga napokon budemo imali vlastite i savjesne saborske zastupnike, onda možemo Pupovcu i etnotrgovcima sa svojih (!) 76 zastupnika onemogućiti pravo glasanja o proračunu. Treba biti strpljiv, ne može se sve odjednom.
Inzistiranje na smanjivanju prava nacionalnih manjina (a glasanje o povjerenju vladi i proračunu svakako jesu temeljna prava) bit će razlog zašto će GI „Narod odlučuje“ propasti. Na vrijeme upozoravamo, nemojte se praviti pametni, nemojte biti gramzivi te ako već nemate dovoljno pravne pismenosti, ne srljajte poput gusaka u maglu. Promijenite izborni zakon, dajte preferencijalne glasove, uvedite dopisno glasovanje, smanjite ukupan broj zastupnika i povećajte iseljeništvu broj zastupnika. A nakon toga možemo kao narod suvereno vladati svojom zemljom i upravljati svojom državom.
Ustrajavanje na spomenutom spornom pitanju će biti razlog neuspjeha ove izvrsne i nužne inicijative. Ako to propadne, kakav će negativni moralni učinak imati na hrvatski narod i koje će tek onda biti demografske posljedice, teško je i zamisliti. Naravno, uvijek ostaje otvorena mogućnost da netko namjerno rovari i na ovakav način sabotira ovu izvrsnu građansku inicijativu…
Josip Gajski/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo
