Rudi Tomić : Posljedice Vučićeve posjete Hrvatskoj

Držim se latinske izreke:

”Zlo je pogreška, gora je obrana pogreške, najgora je laž.”

(Malus est error, peior defensio erroris, pessimum mendacium).

”Na današnji dan prije tri godine započela sam mandat Predsjednice Republike Hrvatske. Tu časnu dužnost obnašam u interesu svih hrvatskih državljana, kako u Domovini, tako i u iseljeništvu. Do kraja mandata, u suradnji s Vladom RH, učinit ću sve kako bismo zaustavili iseljavanje mladih i preokrenuli negativne demografske trendove, kako bismo građanima s blokiranim računima omogućili novi početak, a podjele iz prošlosti pretvoriti u zajedništvo za bolju budućnost”, napisala je Kolinda Grabar Kitarović na Facebook.

Predsjednica RH mogla bi se pohvaliti s mnogim uspjesima, koje je ostvarila u ovom kratkom i turbulentnom vremenu: u Domovini, u Bosni i Hercegovini i među nama u dijaspori; polučila je također broje uspjehe na međunarodnoj pozornici, te na mnogim susretima sa svjetskim državnicima u promicanju hrvatske samobitnosti, povijesne istine o Domovinsko osloboditeljskom ratu, gospodarske suradnje s EU i drugim državama u svijetu, te suradnja u NATO-u.

Jedna od većih pogrešaka Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bila je poziv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića na Pantovčak (12.02.2018.) I to iznenadno i ubrzano, kao da se je radio o nekom izuzetno važnom događaju kojeg se ne može niti smije odgoditi.

Mnogi u domovini i mi iz dijaspore ukazivali smo našoj Predsjednici da nije ni vrijeme ni prilika ugostiti predsjednika Srbije upravo kada njegov ministar vanjskih poslova, očitovan četnik Ivica Dačić, razjaruje ruševine Jasenovačkog logora u prostorijama U.N. u centru New Yorka, te s puno bijesa prosipa laži o broju mrtvih i metodama ubijanja ”nejači” kako bi što učinkovitije prikazao svijetu – da su Hrvati ”kanibalsko pleme”! Ovo su činjenice.

Doduše, i prije dolaska Vučića u Zagreb, Hrvatska je bila raskomadana; ideološki nedefinirana, politički posvađena, državotvorno neosviještena, gospodarski opustošena i mentalno disorijentirana između Zapada i Istoka, odnosno Europske zajednice i Balkanske asocijacije. Nakon Vučićeve posjete još su više došle do izražaja navedene negativnosti, jer nam je ”ugledni gost” bacio kost bez mesa.

Doček predsjednika Srbije na Pantovčaku bio je veličanstven, kao da je došao papa Franjo, ili predsjednik Trump. U hrvatskom narodu ima jedna, moglo bi se reći ”božanstvena vrlina”: častimo i neprijatelje za koje znamo da nas mrze; častimo svakoga tko ”navrati”, bilo u državu ili u dom. Kao da dosljedno živimo po Sv. Evanđelju (Mt 25. 31-46)

Hrvatsko-srpski odnosi

Što se pak tiče odnosa hrvatskog i srpskog naroda: ne možemo jedni s drugima niti možemo jedni bez drugih! Današnje stanje u Lijepoj našoj je zabrinjavajuće, jer se stječe dojam (govoreći općenito), da hrvatski narod i nacionalne manjine ne vole svoju domovinu; Hrvati se s malim razlogom mahom iseljavaju u Europu ili prekomorske zemlje, a srpski žitelji, koji strastveno mrze Hrvatsku (govoreći općenito), ne odlaze u Srbiju! Dapače, oni koji su po Hrvatskoj ubijali, rušili, palili, te na traktorima otišli u Srbiju, traže da se vrate makar i na ruševine u Hrvatsku – mada ju nikada nisu osjećali svojom domovinom!

Nakon Pantovčaka i Sabora Vučić je posjetio srpsko pravoslavnu Mitropoliju, te otišao obići svoju subraću, lokalne Srbe u Gvozdu, u pratnji Miodraga Linta, predsjednika ”Saveza Srba iz regiona” koji je rodom iz tog kraja. Mada je Linta poznat hrvatskoj javnosti kao četnik, koji je nazočio otvaranju srpsko četničke izložbe o Jasenovcu u UN-a, gdje je izjavio da u Hrvatskoj još prevladava ”vukovarski mit, koji se temelji na laži i prevari kojoj je za cilj konstantno raspirivanje mržnje prema Srbima nazivajući ih agresorima i zločincima.” (direktno.hr) Podsjetimo, Lenta je zamjenik predsjednika srpske dijaspore i srbijanskog odbora u parlamentu Srbije, koji je uz mnoge četnike u pratnji Vučića došao (slobodno!) iz Beograda i s domaćim velesrbima i četnicima nazočio je ”Trećoj VELIKOJ skupštini Srpskog nacionalnog vijeća” u dvorani Lisinski u Zagrebu.
Nakon velebnog dočeka na Pantovčaku, Vučić, Pupovac i co. obišli su četničko uporište u Kordunu, gdje su mještanima obećali kako će se njihov život znatno poboljšati, jer nisu više sami i osamljeni – s njima je on i Srbija. Dolazili su i prije Vučića srpski čelnici iz Beograda i obećavali bratsku pomoć Srbima u Hrvatskoj. Ovog puta nešto je drugačije. Vučić je obećao Srbima da će odluke o njihovom životu biti razmotrene i donesene u Beogradu. Što znači: Srbija hoće imati vilajet (srpsku administrativno-teritorijalnu jedinicu) u Hrvatskoj.

Vučić i Pupovac prodaju srpska m..da pod ovčje bubrege
‘

‘Srpsko narodno vijeće” (SNV) izabralo je koordinacijsko tijelo, koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj, kojemu je na čelu izabrani stari/novi predsjednik Milorad Pupovac. Ukupno je predočeno na ”Velikoj skupštini Srba” trinaest (13) zahtjeva Vladi RH, koji su ultimativnog karaktera. Među ostalim zahtjevima ističe se potreba osnivanja vijeća općina čime bi Hrvatska dobila novu teritorijalnu jedinicu – ”Republiku Srpsku” u Republici Hrvatskoj. (Potrebno je pročitati svih 13 zahtjeva, gdje se vidi kako su se srbočetnici okuražili s dolaskom Vučića.) Dolazak srbijanskog predsjednika u Zagreb nije bio samo službena posjeta Hrvatskoj, nego i ugovoreni službeni dolazak Srbijanske državne vrhuške na ”Veliku 3. skupštinu Srba u RH”.

Na skupu u Lisinskom, gdje su se okupili velesrpski istomišljenici uz veliku nazočnost društvenih, kulturnih i pravoslavnih srbočetnika, koji su na svom slavlju ugostili veliki broj hrvatskih državnih i političkih čelnika među kojima je bila i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Od najpoznatijih, koji nije nazočio ovom skupu, bio je predsjednik Vlade Andreja Plenković zbog odlaska u Brusseles.

Ako je već Predsjednica RH pozvala predsjednika Srbije u služben posjet, onda se to trebalo obaviti na Pantovčaku uz doček i večeru i – uzdravlju! Međutim, Kolinda Grabar Kitarović se odlučila otići (13.02.2018.) na ”Veliku treću skupštinu Srpskog nacionalnog vijeća” u dvoranu Lisinskog, gdje je vidjela kako deve plešu.

”Nije slučajno, što je opet diplomatski skandalozno, Aleksandar Vučić na tlu Hrvatske zamjerio svom hrvatskom potrčku Miloradu Pupovcu što je glasovao za novi zakon o braniteljima s kvalifikacijom o velikosrpskoj agresiji. Jedan sitni ali vrlo znakovit detalj iz posjeta Aleksandra Vučića Zagrebu govori da službeni Beograd i sve ono što stoji iza njega, dakle Srpska akademija nauka i umjetnosti, Srpska pravoslavna crkva, i Udruženje pisaca, provode politiku posebnog statusa za etničke Srbe u Hrvatskoj. Kad se govori o pravima manjina Aleksandar Vučić uvijek pri spominjanju hrvatske manjine u Srbiji nije govorio o srpskoj manjini u Hrvatskoj, nego o ‘zajednici Srba’ u Hrvatskoj, ili čak jednostavno o Srbima u Hrvatskoj.” (V. Krsnik)
Ne samo da je Vučić javno ukorio Pupovca što nije glasovao protiv hrvatskog Zakona o braniteljima, nego je tim iskazom diskreditirao Predsjednicu RH, koja je na krilima hrvatskih branitelja došla na oslobođeni Pantovčak, u oslobođenoj Hrvatskoj – zahvaljujući mrtvim i živim žrtvama hrvatskih branitelja.

Hrvatska Predsjednica je na ”Velikoj skupštini Srba…” rekla i pokazala: ”Na mojim rukavima je danas pisalo ‘hrabrost’, nadam se da će sljedeći put pisati ‘mudrost’ (valjda na sljedećem susretu u Beogradu, op)” U nastavku govora ona se ispričala Vučiću i delegaciji ako su doživjeli neku neugodnost, te dodala da se radi o manjini, a da većina Hrvata želi razgovore i dogovore. Naprotiv, poštovana Predsjednice, mi sa sigurnošću možemo reći, da je mizerna manjina građana bila zadovoljna dolaskom Vučića u Zagreb.

Samo što je predsjednik Srbije otišao iz Hrvatske šutke se uvukao Milorad Dodik u Hrvatsku kako bi dao podršku gornjokarlovačkoj eparhiji, gdje ga je pozvao episkop Gerasim. Episkop tretira Dodika kao službenu osobu pa mu je poklonio ikonu Isusa Krista naglasivši da je ona namijenjena državnicima.

Miloradu Dodiku nije bio javno dopušten ulazak u RH, niti je imao u Hrvatskoj pratnju hrvatske policije. Podsjetimo, prije nego što se je ušuljao u Hrvatsku, Dodik je izjavio, da ” Dubrovnik nije hrvatski, niti je ikada bio.” Izjavio je također kako ”treba uključiti probleme iz prošlosti, poput genocidne politike koju je NDH provodila nad Srbima ili ustaških zločina u Jasenovcu i drugim zloglasnim logorima, kao i holokaust na Srbima… Srbi ovu temu moraju da vrate na međunarodnu razinu kako bi se i Jasenovac i Jadovno i Prebilovići i mnoga stratišta okarakterizirala kao mjesta genocida nad srpskim narodom od NDH”, kazao je Dodik (Novi list.hr)

Zaključna misao

Teško mi je što moram reći našoj Predsjednici da je – posrnula pred Vučićem i Pupovcem na kućnom pragu. Bilo je što je bilo. Ali, ne daj Bože da se ovo ponovi, jer sa Srbijom još dugo neće biti dobrosusjedskih odnosa, jer su oni samo promijenili tehniku u ostvarenju Velike Srbije: odložili su puške, nabavili borbene zrakoplove i uzeli pera i papire.

Vučić je već iz Zagreba poslao tekst američkom portalu – europsko izdanje www.politico.eu (13.02.2018.), u kojem iznosi sve ono što se sviđa Brusselesu, kao ga je napisao Jean Claudea Juncker. Zanimljivo je da u tekstu Vučić ne spominje Hrvatsku, ali govori kako bi slobodna trgovina proizvoda, ljudi i kapitala ovu regiju učinila atraktivnijom investitorima. ”Individualno smo mali, ali zajedno činimo tržište od 20 milijuna ljudi”, kaže Vučić. (Maxportal.hr) Kod Srba riječ ”zajedno” značenje – ujedinjenje u Veliku Srbiju.

Da li uopće Hrvatskoj treba ”Zapadni Balkan”, slobodno tržište , odnosno Srbiju koja bi u ”regiji imala 20 milijuna ljudi”, kada Hrvatska ima slobodnu trgovinu na području Europske zajednice s 508 milijuna stanovnika u 28 država.

Dokle god Srbija pokazuje šovinističke porive, treba je držati na odstojanju. Sa Srbijom treba najprije učvrstiti granice, dobiti informaciju o ubijenim i nestalim, potom karte postavljenih minskih polja i pod hitno vratiti opljačkano bogatstvo, tada Hrvatska Vlada može i razgovarati o boljim susjedskim odnosima. Ali do tog vremena, treba kontrolirati tko prelazi granicu. Samo država koja ima čvrste granice može sačuvati svoj suverenitet.

Hrvatska će uskoro uvesti euro kao monetarnu valutu, a sahranit će kunu i to će biti kraj hrvatske monetarne fiskalne povijesti, koja je bila uz grb i zastavu dragocjeno blago hrvatskog naroda.

Povedi narod moj u zemlju Hrvatsku, u Bosnu i Hercegovinu i podari mu mudrost i radost da živi i voli na svojoj grudi tamo gdje su naši ljudi… (Adolf Polegubić)

Rudi Tomić /Hrvatsko nebo