Hrvatskom veteranu u Uskoplju odbili izdati građevinsku dozvolu! “Ovdje nema mjesta Hrvatima!” VIJESTI sij 16, 2018

Vrijeme:2 min, 15 sec

 

 

„Največi šok doživio sam u Općini Uskoplje gdje mi je djelatnik rekao kako mi nije mjesto tu. Ni meni, niti jednom drugom Hrvatu. Nećemo mi tu graditi!“

 

Franjo Barišić rođen je 1971. u Bugojnu. Odrastao je u obližnjem Uskoplju te ga za Središnju Bosnu vežu najljepši događaji života. Kao punoljetan mladić uputio se u Njemačku s namjerom da zaradi neki novac, pokrene posao u rodnom mjestu, no kako su nemiri eskalirali Franjo se vraća. Morao je, kaže, ispuniti svoju dužnost prema Domovini.

Franjo je u ratu proveo četiri godine kao pripadnik specijalne policije HR-HB , ATG Livno.

ATG je domobranska jedinica za posebne namjene (Antiteroristička grupa).

Nakon završetka rata Franjo odlazi u Beč. Pokreće vlastiti posao sanjajući povratak.

„Godinama sam radio dan i noć stotinama kilometara od svog doma sanjajući povratak. Želio sam biti pojedinac koji će imati mogućnost utjecati na situaciju. Koliko – toliko“, za Dnevnik.ba pripovjeda Barišić.

Godine su prolazile, poslovni uspjesi se nizali. Franjo je pokrenuo posao i u Zadru, te odlučio – vrijeme je vratiti se kući!

„Kupio sam zemljište u Uskoplju. Baš kako sam i zamišljao dok sam odlazio. Moj plan je bio poboljšati infrastrukturu Uskoplja. Prižiti ljudima priliku za posao, stvoriti nove sadržaje koji će ih zadržati tu. No, naišao sam na neočekivane komplikacije…“, dodaje.

Naime, iako je imao svu potrebnu dokumentaciju, dozvolu za gradnju – nije mogao dobiti.

„Največi šok doživio sam u Općini Uskoplje gdje mi je djelatnik rekao kako mi nije mjesto tu. Ni meni, niti jednom drugom Hrvatu. Nećemo mi tu graditi!“

No, Franjo nije odustao.

Dugotrajnim birokratskim ratom uspio je izboriti dozvolu za gradnju. No, tek – privremenu!

„Tu sam da donesem lokalnoj zajednici pozitivnost. Priliku i posao. Svima! Ja želim oživjeti zajedništvo, da mladi imaju priliku doživjeti ljepotu kakvu ja pamtim. Uskoplje moje mladosti. To je sve“, nastavlja Franjo.

Birokratski teror koji proživljavaju Hrvati povratnici – uobičajan je.

Iako je Franjo u objekat planirao uložiti 300 tisuća eura, otvoriti 30 radnih mjesta za mještane Uskoplja, dobio je dozvolu tek za montažni objekat.

Hrvati iz Uskoplja tvrde, Bošnjacima se građevinske dozvole izdaju bez ikakve provjere. Grade što hoće, kako hoće i gdje hoće. Urbanistički plan – znanstvena je fantastika.

No, Franjo vjeruje u ljude. U ljubav prema domu.

Vjeruje da će i lokalna vlast prepoznati vrijednost njegove ideje.

Od svojih ciljeva, tvrdi, neće odustati. Boriti će se zbog mještana Uskoplja!

„Moje namjere su krajnje pozitivne. A dobro pobjeđuje. Baš uvijek. Ako nije dobro – nije gotovo!“, drsko je uvjeren Barišić.

Dakle,  ravnopravnost Hrvata u Uskoplju (čitaj BiH) , tek je misaona imenica.

No, utješno je da postoje pojedinci koji su voljni boriti se – za dobro i pravdu.

Na dobro svih i svakoga.

Možemo li drukčije naprijed?

 

Dnevnik.ba/ http://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo