M. Pavković: Deklaracija o Domovinskome ratu mora biti zaštićena i u Ustavu RH!
Vrijeme:4 min, 6 sec
Zbog čega Hrvatski sabor donosi pojedine dokumente koji se ne provode i koji nisu ništa drugo nego – mrtvo slovo na papiru? Eto, primjera radi, mnogi su već zaboravili da je ova najviša politička državna institucija svojedobno (2014.) na inicijativu Jadranke Kosor, jednoglasno, donijela Deklaraciju kojom je Hrvatski sabor osudio puštanje na slobodu ratnog zločinca, psihičkog bolesnika, Vojislava Šešelja, i to kad je već ovaj izašao iz Haaga. Iako su mnogi pozdravili ovaj dokument, on se vrlo brzo „izgubio“, Srbija ga je naravno ismijala i osudila, a u Hrvatskoj o njemu vrlo brzo nije bilo ni traga ni glasa, što će reći da je poput munje pao u – zaborav! Šešelj je uživao što mu se pridaje pažnja kakvu ne zaslužuje, tim prije što ova deklaracija nikog ne obvezuje! Inače, slično se dogodilo još i ranije. Naime, svojedobno je Zastupnički dom hrvatskog državnog Sabora (13. listopada 2000.) donio jednu deklaraciju po kojoj mnogi, prije svega ekstremno lijevi, još i danas, pljuju, gaze i bacaju je u „blato“. Riječ je o Deklaraciji o Domovinskom ratu.
Koliko se saborskih zastupnika uopće sjeća ovog dokumenta, u kojem je među ostalim naglašeno da su temeljne vrijednosti Domovinskog rata jednoznačno prihvaćena od cijelog hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske, da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u RH, da nakon što je RH postala samostalna i suverena država nije spremna stupiti ni u kakve jugoslavenske ili balkanske države saveze. (Što na to kaže Mesić, Pusić, Stazić, Josipović, Teršelič i drugi?). Potom se ističe da će (čujte sad ovo!) Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim braniteljima (dakle svima!), obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb. Također se navodi da radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno (dakle, dužno je!) procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na RH i u oružanoj pobuni, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje. Zastupnički dom Sabora putem ove deklaracije pozvao je sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije te obvezao (dakle, obvezao!) sve dužnosnike i sva državna tijela RH, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti. Na taj će se način čuvati moralni dignitet hrvatskog naroda i svih građana RH i tako štititi čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana RH koji su sudjelovali u obrani Domovine-zaključeno je u Deklaraciji o Domovinskom ratu, koju je trebalo zaštiti i Ustavom!
Stoga je za balkanskog krvnika Šešelja možebitno čak i bilo suvišno donositi deklaraciju kad je njegove zločine već odavno trebalo procesuirati hrvatsko pravosuđe, kao i brojne druge srpske i ine zločince, poglavito one koji su ubijali, masakrirali, rušili Vukovar, Škabrnju, Voćin, Dubrovnik i niz drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske. Što se čeka još i danas, 26 godina nakon agresije Srbije na državu Hrvatsku, da se ne osude srpski zločinci, od kojih mnogi i danas slobodno šeću hrvatskim gradovima, od kojih su neki čak i zaposleni i u hrvatskim državnim službama? Nu, pitanje svih pitanja je – tko je kriv što se ne provodi Deklaracija o Domovinskom ratu? Da se provodi, hrvatski branitelji i stradalnici danas ne bi gotovo svaki tjedan oduzimali sami sebi svoje živote, već bi i te kako bili ponosni na dane slave, na stvaranje države.
Stoga, predlažemo, aktualnim zastupnicima Hrvatskog sabora da prije svega još jednom pročitaju ovu deklaraciju te da u Saboru predlože inicijativu o “zaštiti Deklaracije o Domovinskom ratu”! Također bi trebali donijeti deklaraciju o svima onima koji su se trebali, a nisu se pridržavali ovog dokumenta, odnosno donijeti deklaraciju o kažnjavanju krivca koji su trebali a nisu, procesuirati ratne zločince koji su krivi za brojne zločine u Vukovaru, Škabrnji, Kninu, Osijeku, Saborskom, Gospiću, Karlovcu, Pakracu, Lipiku i drugdje. S druge pak strane, ti isti koji su morali provoditi ono što piše u Deklaraciji o Domovinskom ratu vrlo su dobro uz ostalo progonili hrvatske branitelje, pa čak i Junake Domovinskoga rata. Sjetimo se samo slučaja Gotovine i Markača. Pa, i generala Glavaša, zapovjednika obrane Osijeka. Ili Tomislava Merćepa., Vladimira Milankovića, Mihajla Hrastova, branitelja iz Lore… Neki saborski zastupnici ala Pupovac ni danas ne priznaju da je Srbija sa svojim kompanjonima izvršila oružanu agresiju na RH. A taj i takvi i dalje sjede u saborskim foteljama i ručaju za „kunu ili dvije“!! Iznimno je važno da se trebaju štititi temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, ali taj se dio, kao što rekosmo, neprestano marginalizira, iskrivljuje, pa i prešućuje. A što je s onom točkom da će svi hrvatski branitelji imati punu zaštitu, dostojanstvo i skrb, itd. i tako redom?
Dakle, tražimo zaštitu o zaštiti deklaracije koja je ostala mrtvo slovo na papiru, umjesto da je postala „sveto pismo“, odnosno sastavni dio Ustava RH!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Hrvatsko nebo
