Izjava za javnost Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 9. listopada 2017.

Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na 7. redovitoj sjednici održanoj 9. listopada 2017. u Zagrebu raspravljalo je o kretanjima i otvorenim pitanjima reforme odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj te zaključilo da je nužno javnosti uputiti sljedeću izjavu:

Kronologija reforme odgoja i obrazovanja

1 . Znanstveno vijeće podsjeća na niz činjenica koje pokazuju izostanak sustavne skrbi i društvenoga suglasja u prevažnoj stvari odgoja i obrazovanja.

Promjena nastavnih planova i programa iz 2006., započeta Hrvatskim nacionalnim obrazovnim standardom, nije dovršena i od nje se prešutno odustalo unatoč utrošenu vremenu i novcu.

Izrada Nacionalnoga kurikula stala je s donošenjem Nacionalnoga okvirnoga kurikula 2011.

Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2012., koje je pripremio HAZU u suradnji s Vladom, nisu implementirane u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014.

Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo zabrinuto je sustavnim kršenjem odgojno-obrazovnih propisa, politizacijom reforme školstva, a sve nauštrb sustavne brige za odgoj i obrazovanje.

2 . Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, koju je Hrvatski sabor donio prije tri godine, nije plod nacionalnoga suglasja, nema jasnoga polazišta u vrjednovanju aktualnoga stanja odgoja i obrazovanja, a nema ni ciljeve ni rokove. Donesena je bez zakonske podloge, a njome je zaobiđena uloga koju, sukladno članku 89. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, ima Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje. Naime, predlaganje sadržajno preklapajuće Strategije razvoja i unaprjeđenja predškolskoga, osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja zakonom je povjereno Nacionalnomu vijeću za odgoj i obrazovanje, koje, pak, već mjesecima nije popunjeno.

Uspostava 62 radne skupine tijekom 2015. i izrada triju metodoloških priručnika i 58 kurikulnih isprava tijekom 2016. provedena je uz odstupanja od Strategije iz 2014. Savjetovanje s javnošću o tim prijedlozima nije dovršeno, a o njihovu pravnom utemeljenju nije ni započelo.

O provedbi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i njezinim potrebnim promjenama već tri godine nisu raspravljali ni Vlada ni Sabor.

Istodobno, najavljena je politizacija Posebnoga stručnoga povjerenstva kooptiranjem u nju čelnih ljudi izvršne i zakonodavne vlasti.

Prijedlog akcijskoga plana za provedbu Strategije utvrđen ovoga ljeta još nije ponuđen u javnu raspravu.

Opasnost od „cyber-ovisnosti“

3 . Suprotno Vladinu programu iz lipnja 2017., u kojem se izričito kaže kako je „potrebno nastaviti s cjelovitom reformom obrazovanja, uključujući kurikulnu reformu“, u ovom se trenutku provodi reforma koja se svodi na opremanje škola informatičkom opremom i uvođenje informatike kao obvezatnoga predmeta u V. i VI. razred osnovne škole, što je protivno dobroj praksi zemalja EU.

To se čini bez cjelovitoga plana digitalnoga opismenjavanja i sprječavanja loših posljedica pretjerane uporabe informacijsko-telekomunikacijske tehnologije na psihičku, fizičku i socijalnu dobrobit djece, osobito ovisnosti o internetu.

Zakonitost reforme je upitna

4 . Parcijalna promjena nastavnoga plana i programa narušava sve koncepcije reforme odgoja i obrazovanja i cjelovitost zahvata u sustav. Uvođenje informatike kao novoga obvezatnoga predmeta u dva razreda dodatno je opterećenje učenika, povećanje broja predmeta i satnice, a nije usklađeno ni s najnovijim spoznajama neuroznanosti.

Uvođenje tzv. „pilot-projekta“ kurikulne reforme nema uporište ni u zakonima ni u Strategiji, pa je nejasno na što se oslanja.

Eksperimentalna provedba kurikula nad maloljetnicima, bez informiranoga pristanka roditelja i djece, može, kao neovlašteno istraživanje izazvati etičke i pravne prijepore.

5 . Prijedlog kurikula informatike iz 2016. nema recenziranu i verificiranu metodologiju. Javna rasprava o njem, kao ni o ostala 54 kurikulna prijedloga nije dovršena, a Carnet i agencije iz sustava Ministarstva znanosti i obrazovanja već pripremaju digitalne obrazovne sadržaje prema neraspravljenom i neusvojenom prijedlogu kurikula informatike.

6 . Ministarstvo znanosti i obrazovanja u rujnu 2017. reaktiviralo je stručne radne skupine, koje nisu bile imenovane temeljem javnoga natječaja, a u opisu posla stajalo je da im mandat završava istekom 2015. godine. Pri tom se odustalo od provedbe Strategije iz 2014. isključivanjem Posebnoga stručnoga povjerenstva i Ekspertne radne skupine.

Poziv na dijalog

7 . Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo izražava čuđenje što je nekim njegovim članovima uskraćeno sudjelovanje u radu reaktiviranih stručnih radnih skupina iz 2015., iako su u njih bili izabrani ili su se sada odazvali na javne pozive predsjednika Vlade i ministrice da se u njih uključe.

8 . Iz svega navedenoga slijedi da se ni Ministarstvo, ni Vlada, ni Sabor ne pridržavaju ne samo Strategije iz 2014., nego ni drugih ključnih propisa i isprava odgojno-obrazovne politike, niti sustavno prate njihovu primjenu. To stanje prijeti funkcionalnim kaosom, izaziva pravnu i stručnu nesigurnost svih sudionika reformskih promjena, što smanjuje povjerenje učenika, roditelja i učitelja u sustav i može imati nesagledive negativne posljedice za budućnost obrazovne reforme.

9 . Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo poziva ministricu obrazovanja Blaženku Divjak, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora i Predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović na promptno uočavanje koncepcijskih, sadržajnih i (dis)funkcionalnih problema aktualnih procesa te poticanje obnove transparentnoga i argumentiranoga društvenoga i institucionalnoga dijaloga o otvorenim pitanjima razvoja odgoja i obrazovanja, koji je u posljednje vrijeme također zamro.

To je jedini pravi put za napredak hrvatskoga društva.

U Zagrebu 9. listopada 2017.

Hrvatsko nebo