Govor zamjenice gradonačelnika grada Petrinje dr.Viktorije Kaleb danas na proslavi Dana neovisnosti i 26-oj godišnjici osnutka 74. Samostalnog petrinjskog bataljuna.

Čast mi je nazočiti obilježavanju dvadeset i šestoj godišnjici od formiranja 74.Samostalnog petrinjskog bataljuna, kojeg danas predstavljaju naši Veterani Domovinskog rata grada Petrinje.

Prvo što ću reći u ovom kratkom govoru jest, hvala vam…beskrajno vam hvala za vašu hrabrost, vašu plemenitost i spremnost da ste 1991.godine bili spremni dati i život za Domovinu.

A Domovina je kao i majka, jedna i jedina.

Da vas nije bilo kad su krenuli srbočetnički agresori potpomognuti domaćim izdajicima, ne bi se mi sada nalazili na Trgu Hrvatskih branitelja, u hrvatskoj Petrinji, u domovini Hrvatskoj….

Da vas nije bilo, ne bi se vijorili danas ovi hrvatski barjaci, s najljepše tri boje na svijetu i šahovnicom u sredini, ne bi se nikad zapjevala Lijepa naša…

Da vas nije bilo, ne bi mi danas slavili Dan neovisnosti i mirno prošetali našim petrinjskim uskim stazama…

Da vas nije bilo, imali bi jednopartijski sustav, bili bismo i dalje taoci u vlastitoj zemlji.

Da vas nije bilo, opet bi prvašići nosili štafete nekom diktatoru i opet bi ljudi kao u ludom zanosu na silu veličali ubojice i mrzitelje svega hrvatskoga.

Da vas nije bilo opet bi za Vilu Velebita ili Marjane, Marjane završili u zatvoru…

Da vas nije bilo, punio bi se i dan danas Goli otok hrvatskim intlektualcima i političkim neistomišljenicima.

Da vas nije bilo zatvori bi nicali kao gljive poslije kiše, i u njima bi čamili svi koji Hrvatsku dišu.

Da vas nije bilo, ne bih govorili niti pisali niti čitali na našem prekrasnom hrvatskom jeziku, koji nas i kao narod određuje.

Da vas nije bilo, skrivečki bi se slavio Božić i Uskrs i Tijelovo, i Duhovi i Velika Gospa,…

Da vas nije bilo u tajnosti bi krstili našu djecu, u tajnosti primali sakramente i u tajnosti bi bili ono što jesmo, stoljećima kršćanski katolički puk.

Da vas nije bilo, čekali bi u redu za namirnice, u redu za bonove, u redu za benzin, vozili bi se samo parnim ili neparnim danima.

Da vas nije bilo nijedno dijete koje nije bilo od partijskog glavešine, nikad ne bi moglo postati ravnatelj, šef ove ili one institucije, ili bilo gdje, gdje se o nečemu odlučuje …

Da vas nije bilo, plakali bi naši očevi i majke, i negdje s rajskih visina i naši praoci, zašto Hrvat nema svoju Domovinu….

Mi danas imamo svoju zemlju, tu na našoj stijeni, naš se barjak vije, crven bijeli plavi više se ne krije…

Ali ne možemo ne vidjeti i ne zaplakati nad rijekom naše mladosti što odlazi u tuđinu… ne možemo ne zaplakati što naše sestre, majke i očevi rade noć i dan, i nedjeljom i blagdanom za malu plaću, sramotnu malu ako je uopće i dobiju na vrijeme ili ikad… jer je ‘male’ ljude lako zamijeniti vojskom nezaposlenih…

Ne možemo prešutjeti, da bakica koja nije platila režije, završi proptmno na svim sudištima i u svim medijima, a lopovi koji su otuđili milijarde pišu blogove i ismijavaju nam se u lice…

Ne možemo prešutjeti da ini političari svih stranačkih boja žive od nerada, lopovluka svih vrsta, da se zapošljava po stranačkom ključu, da mali poslušnici, uglavnom mediokriteti u svakom pogledu, zbog slijepe odanosti partijskom vođi postaju sutra novi šefovi, ravnatelji, stranačke vođe… da ti isti politički uhljebi, ogrezli u neradu i nemoralu, ni pod kojim uljuđenim kriterijima nisu mogli postati to što jesu u strankama, da takvi likovi mlate supruge i da za njih nema kazne, da su imuni i zaštićeni od bilo kakvog prekršaja, bilo prometnog, bilo financijskog, bilo moralnog pada, bilo nepotizma, bilo korumpiranosti, bilo čega zašto obični smrtnici plaćaju kazne, završavaju po zatvorima, ostaju bez imovine, ugleda i časti…

Mrziteljima Hrvatske, a ima ih svud, jer jedan smo od rijetkih naroda u Europi, koji nije lustrirao svoje ljude nečistih, krvavih ruku, te ne samo da im nitko ništa ne može, nego nam oni kreiraju život, ima ih svud, donose nam kriterije po kojima ćemo živjeti, pri tom gušeći sve što je naš identitet kroz stoljeća bio, sve što nam je sveto nasrčući i rastačući na sve načine našu vjeru, naš kršćanski mentalitet, nasrčući na obitelj i samu Domovinu…

Zemlju imamo, imamo vas najbolje ljude…najbolje ratnike u povijesti ratovanja… junake o kojima se uči na vojnim učilištima diljem svijeta, jer ste viteški branili svoju zemlju i viteški se odnosili prema zarobljenima… nema čistijih ratnih operacija na svijetu, počev od veličanstvene Oluje, Maslenice, Žaoke, pa sve do vas koji ste nam spasili Petrinju…

I na vama je dragi hrvatski vitezovi, da se ne predate rezignaciji, malodušju, uspavanosti, osjećaju da se ništa ne može i ne vrijedi… na Vama je da se u ovoj zemlji, koju ste vi stvorili uz pomoć Svevišnjeg, i danas u miru, svim svojim znanjem, plemenitošću, čestitošću i kreativnošću, borite za Hrvatsku kakvu želimo…

1991.godine, stvorene su policijskih snaga prve ZENGE, pa potom sve ostale postrojbe, i Ose, i Tigrovi i Pume …ali sve je to bila jedna, jedinstvena Hrvatska Vojska…

Takvo zajedništvo hrvatskih branitelja treba nam i danas 2017. godine, isto kao i 1991.

Dao Bog da tako bude!

I završit ću pjesmom našeg pjesnika Drage Ivaniševića:

Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska…
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.
Živjeli! Sretan Dan Neovisnosti!

Dr.Viktorija Kaleb

Zamjenica gradonačelnika grada Petrinje 

Hrvatsko nebo