Stephen Blank (CEPA): Kolebljivi Zapad smišlja strategiju za poraz u Ukrajini

Došlo je do niza zapadnih sporazuma o Ukrajini, ali još uvijek nema glavnog plana za pobjedu, a tamni se oblaci e skupljaju, ističe se u članku Stephena Blanka, višeg suradnika na Institutu za istraživanje vanjske politike. Institut, koji djeluje od g. 1955., ima sjedište u američkoj saveznoj državi Philadelphiji. Članak je 17. lipnja objavljen u međumrežnom glasilu CEPA-a Europe’s Edge*, pod naslovom Dithering West Devises a Strategy for Defeat – Kolebljivi Zapad kuje strategiju za poraz. Autor iznosi ovu tvrdnju i upozorenje: „Čini se da je SAD i dalje odlučan da nitko ne dobije ovaj rat. Sa svoje strane, Europa se još uvijek ne može sabrati i shvatiti da je sada pod sveobuhvatnim i sustavnim napadom kibernetičkim, informacijskim i infrastrukturnim udarima, subverzijama, ubojstvima i špijunažom ili onim što profesionalci nazivaju djelovanjem u sivoj zoni ili sivoj zoni.“

„Vrlo je vjerojatno da SAD i njegovi G7 partneri još jednom sebi čestitaju na politici prema Ukrajini“, navodi se na početku članka ispod fotografije s okupljanja G7, koju smo prenijeli kao naslovnici, te se nastavlja:

„Na svojim nedavnim sastancima na vrhu, SAD i njegovi saveznici proširili su raspon sankcija Rusiji i sekundarnim dobavljačima (tj. Kini), pristali na zajam od 50 milijardi dolara Ukrajini poduprt zaplijenjenom ruskom imovinom, a predsjednik Joe Biden sastao se sa svojim ukrajinskim kolegom da bi potpisali sigurnosni pakt koji nudi još neke borbene zrakoplove i proturaketne sustave.

Čini se da je SAD i dalje odlučan da nitko ne dobije ovaj rat

Unatoč tome, svako čestitanje samima sebi nezasluženo je i možda označava gornju granicu onoga što će Zapad učiniti. Svaki korak nudi neku praktičku pomoć, ali uzet u cjelini ne odrazuje strategiju za budućnost sadašnjeg sukoba.

Čini se da je SAD i dalje odlučan da nitko ne dobije ovaj rat. Sa svoje strane, Europa se još uvijek ne može sabrati i shvatiti da je sada pod sveobuhvatnim i sustavnim napadom kibernetičkim, informacijskim i infrastrukturnim udarima, subverzijama, ubojstvima i špijunažom ili onim što profesionalci nazivaju djelovanjem u sivoj zoni ili u mutnomu.

U međuvremenu, pomoć koju nudi Zapad prorešetana je ovakvim ocjenama: Da, 50 milijardi dolara jest velika brojka, ali Ukrajini je potrebno najmanje 100 milijardi dolara godišnje da nastavi borbu; Da, SAD je potpisao sigurnosni pakt, ali je on lišen pravih jamstava; i: Da, pooštrene su sankcije korisne, ali režim sankcija kao cjelina duboko je pogrješan i široko otvoren za ruske zloporabe.

Europa nema cjelovitu obrambenu politiku ili strategiju, a sigurnosni pakt naići će u SAD-u na minsko polje

Unatoč sve većoj potrošnji za obranu u Europi, kontinent još uvijek nema koherentnu obrambenu politiku ili strategiju, a malo je vjerojatno da će ju dobiti na nadolazećem summitu NATO-a. Ovdje se ističu nedostaci američko-ukrajinskog sigurnosnog pakta.

Kongres ga vjerojatno neće poduprijeti, a ni Trumpova administracija. Štoviše, pakt izbjegava predanost onomu što Ukrajina treba, tj. članstvo u NATO-u i tomu pripadajuća jamstva. Razvidno je da Zapad razumije temeljnu spoznaju, ali ipak ne uspijeva djelovati na temelju nje. A ona kaže da uspješan Putin (a vjerojatno ni njegov nasljednik) ne će stati na Ukrajini i da će postavljati daljnje teritorijalne zahtjeve prema Europi. To je vidljivo iz Putinova takozvanog mirovnog plana, koji se svodi na rusku pobjedu i ukrajinsku predaju.

Što je još gore, ovaj pakt sprječava bilo kakvu raspravu o članstvu Ukrajine u NATO-u na temelju toga što upravo potpisani američko-ukrajinski dokument rješava na svoj način to pitanje. Sporazum također otkriva da, unatoč tomu što se već tri godine vodi rat, odviše zapadnih dužnosnika, među kojima i Amerikanac, još uvijek nije razumjelo s čime se suočavamo. A ako Donald Trump pobijedi na nadolazećim izborima, situacija će se vjerojatno pogoršati s obzirom na njegov vlastiti negativan pogled na Ukrajinu, a i s obzirom na stav njegova okruženja i većine republikanaca. Stoga, unatoč svim javnim pohvalama onomu što se čini, ostaje činjenica da elementarne strateške istine još nisu prodrle u veći dio elitnog diskursa.

Opasne posljedice ruskog ne-poraza – Rusija kao prijetnja Europi, buduća  kolonija Kine i kineska ugroza za susjedne zemlje u Azijsko-pacifičkoj regiji

Prvo, ruska pobjeda ili ne-poraz, što je isto, ne predstavlja samo gubitak Ukrajine. To predstavlja poziv na nove ratove sivih zona diljem cijele Europe i punu diskreditaciju NATO-a.

Drugo, ruska pobjeda ili ne-poraz znače pobjedu za Kinu jer će njezin saveznik nadvladati protivnike, dok će ujedno ispasti da je Zapad pokazao nedostatak apetita za natjecanje velikih sila najrigoroznijeg tipa. U isto vrijeme, Rusija, iako međunarodna prijetnja, već se svodi na ekonomsku, ako ne i stratešku koloniju Kine. Dakle, ako europski dužnosnici sve više vide rusko-kineski savez kao rastuću prijetnju Europi, moraju slijediti logiku tog zaključka podupirući ukrajinsku sigurnost sredstvima za pobjedu, uključujući članstvo u NATO-u. Jer ako Ukrajina padne, pritisak na Tajvan, i druge azijske države, npr. na Južnu Koreju, Japan, Filipine i Indiju, razmjerno će rasti.

Nedavno proširene sankcije, plod mnogih američkih upozorenja, pozitivan su korak. Ali ne bismo trebali gojiti iluzije da će one prekinuti ili osjetno smanjiti kinesku potporu Putinu.

Samo će izgledi za ukrajinsku pobjedu, a time i zapadni trijumf, navesti Peking da pomisli da se možda kladi na pogrješnog konja.

Trio nedavnih sporazuma čini strateški niz sporazuma s najmanjim zajedničkim nazivnikom koji pružaju samo privremene odgovore na teško stanje Ukrajine. Doista, summit NATO-a u srpnju vjerojatno ne će ići dalje unatoč retorici koja proizlazi iz G7 i onoga što inače zastupa Bidenova administracija.

Tu doista nema zamjene za pobjedu; polu-koraci su recept za poraz

Na žalost, tu doista nema zamjene za pobjedu, ne samo zato što rat ističe istinsku nedjeljivost međunarodne sigurnosti.

Odatle potreba za širokom i neukrotivom strategijom sukladno kojoj bi se Ukrajini dalo ono što joj je potrebno za pobjedu, tj. za to da protjera ruske snage i postane članica NATO-a i EU.

Umjesto toga, ono što imamo jest bojažljiva strategija postupnih koraka. A polu-koraci su, kako smo odavno trebali naučiti, samo odbacivanje strategije i recept za poraz.“

*CEPA-in međumrežni časopis Europe’s Edge pokriva kritične teme vanjske politike diljem Europe i Sjeverne Amerike. Sva mišljenja jesu mišljenja autora i ne izražavaju nužno stavove ili stavove institucija koje predstavljaju ili Centra za analizu europskih politika.

Povezano:

Zdravko Gavran: Kako (ne) doći do mira u Ukrajini i (ne) spriječiti širenje i prerastanje rata u nuklearni?

CEPA-Europe’s Edge/Hrvatsko nebo