Z. Gavran/Turska najednom opet na vratima EU-a!

SAD nije protiv ulaska Turske u EU, čini se da ju opet podupire u tom nastojanju. Možda je Biden Erdoğanu što u tom smislu i obećao… Ali to je formalno stvar Europljana. Inače, zna se da SAD ima jakih poluga u Europi. Niz zemalja ušao je u EU, pa tako i Hrvatska, tek i uskoro nakon što im je SAD otvorio dveri NATO-a. Bilo kako bilo, s Turskom se nešto krupno događa; njezin ponovno izabrani predsjednik naglo okreće kormilo „Male Azije“ opet prema zapadu. O mogućoj pak njegovoj ulozi u posredovanju kod Putina radi privođenja rata u Ukrajini kraju znat će se više nakon što protutnji (usporena i atipična) ukrajinska opsežna protuofenziva. Ona će potrajati koji mjesec, no njezini izgledi da bude dovoljno uspješna nisu veliki.

Tresla se Švedska, rodila se – Turska! Tako bi se slikovito mogao označiti današnji nagli preokret koji se dogodio u Vilniusu, glavnom gradu Litve, gdje u utorak počinje dvodnevni samit NATO-a posvećen Ukrajini i zapadnoj strategiji obrane od ruske prijetnje. Predsjednik Erdoğan odobrio je najednom ulazak Švedske, kao 32. članice, u NATO, ali je zauzvrat zatražio da EU otvori dveri Turskoj za ulazak u njegovo članstvo.

Turska je dobila kandidatski status i započela pregovore s ciljem ulaska u EU kada i Hrvatska, 2005. No dok je Hrvatska ušla za osam godina, 2013., Turska je gotovo tapkala na mjestu, jednako kao što je još od 1962. strpljivo čekala na članstvo kao pridružena  članica s perspektivom učlanjenja. Nije malo onih koji su se tomu, otvoreno ili prikriveno, protivili.

Dveri su se Turskoj gotovo posve zalupile pred nosom nakon  neuspjeloga vojnog puča protiv predsjednika Erdoğana prije sedam godina, 2016., zbog brutalnih metoda kojima se tada obračunao ne samo s pobunjenicima, nego i s dijelom nepoćudnoga kadra u vojsci, politici i društvu. On  je prebrodio dobro organiziran puč uz pomoć pravodobne obavještajne dojave koju mu je poslao Putin. Zatim se osvećivao, nemilosrdno uhićujući, progoneći i trpajući u zatvore mnoge. Popis njegovih grijeha u očima EU-a prilično je dug.

Pa ipak, Turska se unatoč tomu pokazala uviđavnom kada se dogovorila s EU-om da će zaustaviti kretanje tri-četiri milijuna (većinom sirijskih) izbjeglica prema europskim zemljama ekonomskog i socijalnog blagostanja. Uz cijenu doduše od šest milijarda eura i druge povlastice, – no ipak je to pozitivno djelovalo na zaustavljanje prijetećega novog migrantskog tsunamija. Turska je lani pomogla i deblokiranju izvoza ukrajinskoga žita brodovima po Crnom moru nagovorivši Putina da to dopusti.

Ulazak u EU i ulazak u NATO formalno su dva različita ’para rukava’. No Erdoğan je dodao da su gotovo sve zemlje EU-a ujedno i članice NATO-a; one mogu, ako hoće, otvoriti dveri za ulazak njegove države u EU.

„Dovikujem onima koji su držali Tursku da čeka pred dverima EU-a više od 50 godina: Poravnajte put Turskoj i mi ćemo poravnati put Švedskoj!“, doviknuo je Europljanima Erdoğan u ponedjeljak prije podne dok se u Ankari ukrcavao u predsjednički zrakoplov koji će ga prevesti do Vilniusa.

Iznenadna „sultanova“ ponuda da dugo odgađanu suglasnost glede Švedske skupo naplati (DA Švedskoj za ulazak u jedan da bi Turska dobila DA za ulazak u drugi zapadni savez) mogao bi se razumjeti samo kao njegovo forsiranje nečega za što ionako ne postoje stvarni izgledi da se sa zemljom kojoj je i poslije nedavnih izbora opet ostao na čelu i dogodi. No dogodilo se neočekivano još dvoje.

Predsjednik Biden najprije je prošli vikend kazao izričito za CNN da Ukrajina još ne treba ući u NATO. Time se pridružio najrezolutnijem protivniku njezina primanja dok traje rat s Rusijom, njemačkom kancelaru Scholzu, a i Poljska je, prilično neočekivano, izrazila protivljenje. Moskvi će se takvo američko postavljanje i bacanje sjene na samit u Vilniusu svidjeti, primijetio je jetko, očito zapanjen, komentator CNN-a.

Biden je svojom odbijenicom Zelenskom pofurio višemjesečne napore niza političkih aktera da se prema Rusiji pokretanjem postupka učlanjenja Ukrajine pokaže veća čvrstoća prema Moskvi, koju su mnogi, doduše, smatrali igrom visokog rizika, u smislu mogućega uvlačenja NATO-a u izravni sukob s Rusijom.  Prethodno je, u nedjelju, telefonski razgovarao s Erdoğanom, u posljednjem pokušaju da ga uoči samita privoli da izađe ususret nastojanju Švedske, koja se osjeća sigurnosno ugroženom od Rusije, da se pridruži Sjevernoatlantskom savezu. Tada mu je, tvrdi se, obećao da bi podupro prodaju 40 naprednih vojnih zrakoplova F-16 Turskoj, što je dugo odbijao, ali da većinski republikanski donji dom Kongresa ima posljednju riječ. No i nakon toga najprije je potvrdio svoj tvrdokorni NE Švedskoj. Ali se do danas poslije podne, do razgovora s  Kristerssonom, predsjednikom vlade Švedske, koja je do prije koji danas predsjedala Europskoj uniji, najednom predomislio. I „popustio“.

Hoće li SAD, koji nije član EU-a, dati i potporu ulasku Turske u tu europsku asocijaciju? To se još ne zna, ali je lako moguće. Prva reakcija američkoga ministarstva vanjskih poslova bila je ova: „To nije odluka za Sjedinjene Države, to je odluka za Europsku uniju i, na kraju krajeva, to je stvar između Europske unije i Turske. No ne vjerujemo da bi to trebala biti zaprjeka za pristupanje Švedske NATO-u.“

SAD nije protiv ulaska Turske u EU, čini se da ju opet podupire u tom nastojanju. Možda je Biden Erdoğanu što u tom smislu i obećao… Ali to je formalno stvar Europljana. Inače, zna se da SAD ima jakih poluga u Europi. Niz zemalja ušao je u EU, pa tako i Hrvatska, tek i uskoro nakon što im je SAD otvorio dveri NATO-a. Bilo kako bilo, s Turskom se nešto krupno događa; njezin ponovno izabrani predsjednik naglo okreće kormilo „Male Azije“ opet prema zapadu. O mogućoj pak njegovoj ulozi u posredovanju kod Putina radi privođenja rata u Ukrajini kraju znat će se više nakon što protutnji (usporena i atipična) ukrajinska opsežna protuofenziva. Ona će potrajati koji mjesec, no njezini izgledi da bude dovoljno uspješna nisu veliki.

Povezano:

TURSKA/Erdogan položio prisegu za treći predsjednički mandat

Deutsche Welle: Šest razloga zašto je Zapadu potrebna Turska

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo