Čokoladice i grickalice brendirane kao „Aleksandar Vučić“ jedino, uz Karleušu, što će se pamtiti

Sve u svemu, čokoladice i grickalice brendirane kao „Aleksandar Vučić“ jedino su, uz Karleušin nacionalno-orijentacijski dekolte i ton njezine dramatično ozbiljne srpsko-rodoljubne izjave, ono što će se pamtiti. Želi li fijasku od pokisnuloga mitinga, na kojem se okupilo desetak puta manje srboljubnih mitingaša nego što je Vučić najavljivao, dati naknadno ikakav stvarni smisao i opravdanje, Vučić će još ovog vikenda morati nešto zaista hrabro i opipljivo učiniti. Pa makar to i ne planirao. Inače će se njegova dugogodišnja predstava u nastavcima pretvoriti preko noći iz patetične drame u izlizanu farsu ili jeftini vodvilj, koji toliki skupo plaćaju, …a ne znaju ni zašto.

Srbijanski mediji i mediji drugih zemalja izvijestili su uz mnoštvo drugoga da su okupljenima na skupu u Beogradu pred zgradom Skupštine najavljenom kao „najveći skup Srba ikada dosad“ podijeljene brendirane čokoladice i grickalice „Aleksandar Vučić“. Onda je počeo pljusak, te je ionako velik dio pod pritiskom ’dotjeranih’ među svega desetcima tisuća okupljenih i “privedenih” Srbalja sa svih strana počeo odlaziti, prije nego što je Vučić i započeo jedan od svojih dosad nebrojenih govora ispunjenih patetikom i dramatikom još jednoga „istorijskog“ trenutka. U kojem Vučić slabodobitno objavljuje da odstupa s mjesta predsjednika Srpske napredne stranke, a ostaje “samo” predsjednik države. Pih!

„Najveći skup“ u srpskoj povijesti bio je veliki fijasko, pokisnuo je uzduž i poprijeko i u svakom pogledu, a nakon svega ostaje gorak okus o još jednoj Vučićevoj manipulaciji zaluđenim ili zasužnjenim dijelom srpskog naroda na koji se poziva i u čije ime već jedanaest godina vodi Srbiju. Kamo?

Gorčinu dojma s mitinga Srpske napredne stranke nazvanoga „Srbija nade“ pojačalo je današnje događanje na sjeveru Kosova. Ondje su prištinske državne vlasti, uz pomoć posebnih policijskih snaga, koje se nisu pokazale nimalo nježnima, ustoličile i nametnule nelegitimno izabrane ne-srpske načelnike općina tamošnjim općinama s izrazito srpskom većinom. Zbog toga je dio mitingaša i prije početka zborovanja ispred Skupštine već krenuo prema Kosovu, gdje njihove obitelji žive u strahu od specijalaca „Rosua“, nakon današnjeg suzavca protiv okupljenoga srpskog mnoštva koje je došlo pružiti otpor i sporadičnog nasilja, dok ondje vlada velika napetost, i dok je Vojska Srbija stavljena u stanje pripravnosti te navodno poslana u smjeru „administrativne granice“ s Kosovom.

Rodoljubnu zagrijanost i strast pokazali su danas u Beogradu mnogi. Mediji, koji su svi osim šačice oporbenih, danima najavljivali i propagirali današnji skup, dali su posebnu pozornost ondje nazočnoj pjevačici Karleušu, popularnoj u ’regionu’ (ili: „srpskom svetu“). Ona se ondje pojavila s dramatskom ozbiljnošću na licu (toliko je ovaj trenutak važan da je i ona postala krajnje ozbiljna i odgovorna!) i dala medijima i okupljenima neku vrlo odlučnu izjavu pred početak skupa. Potkrijepila ju je, razumije se, svojim bujnim („veštačkim“?) poprsjem s primjereno dubokim dekolteom. Karleuša je, tako, pozivajući već unaprijed ljude na miting i osvojivši udarna mjesta srbijanskih portala, postala srpsko-srbijanski nacionalni orijentir. Nju se istaknulo kao jamca autentičnosti svega toga tamo danas viđenoga, tamo „daleko od mora“. Svega što se bez ikakve prave svrhe i smisla organiziralo, skupo platilo i „veštački“ održalo, i što je tolike ljude onamo iz ovih ili onih razloga „dovuklo“.

Nema smisla citirati što je sve Vučić u dugom nizu svojih dosadašnjih verbalnih logoreja uspio reći okupljenima kada je usred pljuska uzeo riječ i odbacio kišobran. „Znam da ste, ne mogu kazati promrznuli, ali znam da sam vam dojadio, ali imam još nekoliko stvari. Služio sam 11 godina vjerno i odano svojoj državi i narodu“, počeo je on po običaju patetično i hvaleći se, pa dodao kako je od tada pobjeđivao na svim izborima. A onda je otkrio ono što svi ionako već znaju i radi čega nije ni trebalo držati miting: „Ovo je posljednja večer u kojoj vam se obraćam kao predsjednik SNS-a!“. Otkrio je i to da on već za Vidovo (28. lipnja, kada po našem kalendaru pada srpskopravoslavni „Vidovdan“) kreće u formiranje „pokreta za narod i državu“. Ispada da sada nema ni naroda ni države, kada tek treba osnovati „pokret za narod i državu“. No takve nebuloze tamo uvelike prolaze i padaju na plodno tlo. Ili je sva ta masovna potpora na izborima i u javnosti u osnovi samo privid što ga stvaraju plaćenički političari, mediji, dužnosnici, episkopi i drugi bradati i golobradi veliki Srbi, mafijaši i ostali.

Vučić dakle, ne rješavajući zapravo ništa što srpski narod od njega očekuje, nego mu prodajući tlapnje i privide, hoće iz opanaka čelnika stranke preskočiti u opanke čelnika općenacionalnoga političkog pokreta, koji će čitavu opoziciju obeskrijepiti, učiniti suvišnom i potući ju kao nepoštenu i izdajničku. Na to bi se moglo samo primijetiti: „Tko o čemu…“

Sve u svemu, čokoladice i grickalice brendirane kao „Aleksandar Vučić“ jedino su, uz Karleušin nacionalno-orijentacijski dekolte i ton njezine dramatično ozbiljne srpsko-rodoljubne izjave, ono što će se pamtiti. Želi li fijasku od pokisnuloga mitinga, na kojem se okupilo desetak puta manje srboljubnih mitingaša nego što je Vučić najavljivao, dati naknadno ikakav stvarni smisao i opravdanje, Vučić će još ovog vikenda morati nešto zaista hrabro i opipljivo učiniti. Pa makar to i ne planirao. Inače će se njegova dugogodišnja predstava u nastavcima pretvoriti preko noći iz patetične drame u izlizanu farsu ili jeftini vodvilj, koji svi skupo plaćaju, …a ne znaju ni zašto.

Hrvatsko nebo