ZORICA VUKOVIĆ : MARIJO, SVIBNJA KRALJICE

„Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda,” opis je Marije, majke Isusove u Otk. 12,1. Mariju, svoju majku, Isus je pateći na križu, predao svome učeniku Ivanu, a time i svim svojim učenicima. Očekujući darove Duha Svetoga, Marija je zajedno s apostolima, molila. I tako je od samih početaka kršćanstva bila s nama.

Njoj su, posebno, posvećena dva mjeseca u godini: mjesec svibanj sa svim raskošnim cvijećem i mjesec listopad u kome se sabiru plodovi zemlje i u kojem se posebna pobožnost posvećuje molitvi krunice na zahvalnost pobjede nad turskom vojskom kod Lepanta 1571., za vrijeme pape Grgura XIII.

Tradicija svibanjskih pobožnosti seže u 16. stoljeće, a potvrdio ih je papa Pio VII. i kasnije svi pape. Ove godine svibanjskim pobožnostima priključilo se i veliko slavlje: obilježavanje 100 -godišnjice ukazanja Majke Božje malim pastirima Jacinti, Franji i Luciji u Fatimi gradiću, u Irijskoj dolini, u gotovo zemljopisnom središtu Portugala, u gorju Serra d˙Aire, uz proglašenje svetima Franje i Jacinte.

Ukazanju su prethodila viđenja anđela mira, 1916. godine, koji ih je pripremao za susret s Marijom. Anđeo ih je naučio moliti: „Bože moj, ja vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te oprosti onima koji Ti ne vjeruju, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Te i koji Te ne ljube.“

Papa Benedikt XV.-Mirotvorac, pozvao je na molitvu krunice za prestanak rata i mir, početkom 1. svjetskog rata. Posebno je zatražio da djeca mole. U jeku rata, 13. 5. 1917., prvi put se djeci ukazala Gospa i pozvala ih na molitvu krunice i žrtvu za grješnike

Molitva sv. krunice nastala je iz kartuzijanskih 150 ponavljajućih Zdravo Marija. U 14. st njemački kartuzijanac Henrik Kalkar je nakon svake desetice ubacio molitvu Oče naš. Mladi redovnik Dominik von Preussen (1384.-1460.) je volio moliti krunicu, no često je gubio sabranost. Stoga je početkom Došašća 1409. odlučio da iza svake Zdravo Marije stavi na ceduljice odlomak iz Evanđelja koji govori o Isusovu životu.

Dominik-ove ceduljice bile su podijeljene na 4 dijela: 14 ceduljica govorilo je o Isusovu životu prije javnog djelovanja, 6 o Isusovu javnom djelovanju, 24 o Isusovoj muci i smrti, a 6 o Isusovu uskrsnuću.

Ovakav način razmatranja doveo je do podjele na tri otajstva krunice: radosno, žalosno i slavno koji je potvrdio je papa Pio V., dominikanac. Papa Ivan Pavao II., 16.11.2002., dodao je otajstva svjetlosti koja govore o Isusovu javnom djelovanju i Euharistiji.

Molitva krunice sadrži: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i molitvu koju je Gospa naučila djecu u Fatimi: O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je potrebno Tvoje milosrđe.

Zašto je poziv na molitvu krunice važan? To su, ustvari, razmatranja temelja katoličke vjere.

Pored molitve Oče naš, koju nas je naučio Gospodin Isus, u krunici se očituje vjera kroz tzv. Apostolsko vjerovanje. Ovaj najstariji simbol Crkve, morali su znati prvi kršćani, a u početku je glasio: „Vjerujem u Oca Gospodara svega, i u Isusa Krista, i u Svetoga Duha, i u svetu Crkvu i u otpuštanje grijeha.“ To su kršćani morali znati napamet, a prvi zapisi potječu iz 2. st (oko 160. god). Kasnije je ono prošireno i postalo je poznato kao Apostolsko vjerovanje.

Na Nicejskom (325. god) i Carigradskom saboru (381), nastao je tekst tzv. Nicejsko-carigradskog vjerovanja koje se moli tijekom sv. Mise i nešto je duži.

Zdravo Marijo je pozdrav anđela Gabrijela Mariji (Lk, 1:26-28 i Lk, 1:42), a kao molitva je uvedena u 11. st. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike…, sastavio je papa Aleksandar VI. (XV. st.) po uzoru na raspravu Girolama Savonarole o pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.

Molitva, Slava Ocu i Sinu i Duhu svetomu…, slavu iskazuje Presvetom Trojstvu na kraju svake desetice, a u molitvu časoslova uvodi je, prema sv. Jeronimu, papa Damaz u IV. st.

Za Hrvate je krunica bila i ostala značajan dio vjerske tradicije. Prije večernjih svetih misa, krunica se moli u svim našim crkvama. Posebna je molitva krunice u Međugorju, koja se moli na svim jezicima, prisutnih hodočasnika.

Tijekom rata krunicu su nosili naši branitelji, a krunica se molila i po trgovima.

Zato Majka Božja u svojim ukazanjima u Fatimi, Lurdu, a i u Međugorju poziva na molitvu krunice.

Mnogi su svetci molili krunicu. Sveti Ljudevit Montforski napisao je: „Krunica je najmoćnije oružje za dodirnuti Srce Isusovo, našega Otkupitelja, koji je toliko volio svoju Majku.“

Papa Hadrijan kaže: „Krunica je bičevanje đavla“, sveti Pio iz Pietrelcine: „Krunica je oružje.“ Papa Pio XII. dodaje: „Nema sigurnijeg puta da se zazove Božji blagoslov na obitelj od svakodnevnog moljenja krunice.“ Sestra Lucija, vidjelica iz Fatime, za krunicu je rekla: „Blažena Djevica Marija je krunici podarila takvo djelovanje, da ne postoji nijedan materijalni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem, koji se putem nje i naše žrtve ne bi mogao riješiti.“

Sv. Ivan Pavao II je od 2002.-2003. proglasio Godinom Krunice. Sam je bio štovatelj Majke Božje po Montforskoj duhovnosti, a o krunici je rekao: „Krunica, ako se otkrije u njezinom punom značenju, vodi do središte kršćanskog života i pruža redovitu i plodnu, kako duhovnu, tako i odgojnu prigodu za osobno razmatranje, odgoj Božjeg naroda i novu evangelizaciju.“

Sveti Bernard slikovito se izražava: „Krist je izvor duhovnog života, ali životvorna voda teče do nas kroz Mariju koju je anđeo nazvao ˙punom milosti˙. Bog je Mariju obasuo tolikom i takvom puninom duhovnih dobara, tako da nam svako dobro dolazi po Mariji. Može se s pravom reći: kao što se dan ne može zamisliti bez sunca, tako se ni ovaj svijet ne može zamisliti bez Marije.“

Svojim porukama u Fatimi, Marija je pozvala svijet na obraćenje. Upozorenja koja je dala obistinila su se: ljudi se nisu obratili i započeo je još gori rat, 2. svjetski. Na papu Ivana Pavla II., izvršen je atentat, baš na Blagdan Gospe Fatimske 1981. Nakon toga je Papa posvetio cijeli svijet Božanskom Srcu Isusovu po Marijinu zagovoru, je r su se zablude Rusije (abortus) proširile po cijelom svijetu.

Je li se puno toga promijenilo?

No, Fatimska poruka donosi nadu. Ove godine, kad su svetima proglašeni Franjo i Jacinta, u Fatimu se slilo oko milion hodočasnika. Zajedno s Papom moljena je sv. krunica na svim jezicima. A nama ostaje nada: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti.“

Od samog početka kršćanstva Marijina čudesna djela prate naše korake. Na svadbi u Kani galilejskoj, Marija kaže Isusu: „Vina nemaju.“ (Iv, 2:3)

Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv, 2:5)

Koliko divote u ovim riječima. Marija uočava što nama treba, saopćava to Isusu, a nama kaže: „Što god vam rekne, učinite!“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo