Ovaj put biskupe (zagrebačke crkvene pokrajine) trebamo pohvaliti!

Vrijeme:3 min, 21 sec

 

Često kritiziramo biskupe zato što šute. Ovaj put trebamo ih pohvaliti zato što su progovorili. Svaka čast! Bolje je časno odreći se službe, kao što je napravio svojevremeno mons. Ivan Milovan, nego pristati na poniženje svoje Crkve i svoga naroda. 

Sveta Stolica prisiljava Katoličku Crkvu u Hrvatskoj na nemogući ekumenski dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom. I stalno je nezadovoljna ekumenskim zauzimanjem hrvatskih biskupa, koje vatikanski vojnik Giorgio Lingua ekumenski disciplinira u „ekumenizmu“ koji se odnosi isključivo na Srpsku pravoslavnu crkvu.

Od hrvatskih biskupa Lingua zahtijeva strpljivost i iskreno nastojanje u međusobnom razumijevanju i stvaranju klime povjerenja. Zapravo pritišće na njih da bespogovorno služe općoj Crkvi u njezinim ekumenskim nastojanjima “na ovim prostorima”, bez obzira na činjenicu da se Srpska pravoslavna crkva kreće isključivo u političkoj dimenziji i nameće svoje političke interese. Što ne smeta ni Svetoj Stolici ni vatikanskom vojniku Lingui, koji povremeno prikriva svoju stvarnu ulogu mijenjajući vojničku odoru za svećeničko ruho na svečanim misama, na kojima katkad i propovijeda, a valjda mu poneki neupućeni katolik i vjeruje. Ali šuti k’o zaliven kad episkopi vrijeđaju hrvatske katolike i hrvatske svetinje. Kao i njegov šef Parolin i Parolinov šef Franjo.

I hrvatski biskupi šute, silom prilika. Na neki način, oni su ’ucijenjeni’, ne smiju se javno protiviti svom vrhovnom poglavaru, pa ni kad ponižava Hrvatsku katoličku crkvu i uzdiže Srpsku pravoslavnu crkvu da bi postigao neki svoj viši ekumenski ili koji drugi cilj, ili zadovoljio nečija očekivanja.

No što je previše, previše je. Hrvatski biskupi Zagrebačke metropolije napisali su pismo patrijarhu Srpske pravoslavne crkve o problematici djece u ratnim prihvatilištima u Jastrebarskom i Sisku, koje je Srpska pravoslavna crkva odlučila proglasiti svetima zbog njihova mučeništva, i to na temelju neistina o ulozi Katoličke Crkve i blaženog kardinala Alojzija Stepinca odnosno na temelju starih jugoslavensko-komunističkih mitova (koji po potrebi postanu i velikosrpski).

Što se tiče Srpske pravoslavne crkve, ništa novo. Što se tiče Vatikana, također ništa novo, on će vrlo vjerojatno i dalje zatvarati oči. Vatikanski vojnik Lingua šuti. Njegov šef Parolin šuti. Parolinov šef putuje po svijetu moleći oproštenje, toliko da bi trebalo pitati Boga ima li još u zalisi milosrđa i moliti Ga da mu Duh Sveti prišapne kako nismo mi katolici krivi za sva zla ovoga svijeta i da smo tu i tamo i zaslužni za neko dobro. Sada je molio oproštenje od kanadskih domorodaca, koji su ga malo iznenadili, naime domorodci ne žele samo ispriku, nego i odštetu, novce, nisu više domorodci ono što su nekad bili. Sutra će možda Papa moliti za oproštenje i od srpskog naroda u Jasenovcu, i tražiti da svi hrvatski biskupi budu na „svečanost“, nikad se ne zna što komu padne na pamet. Ne bi bio prvi put da nas Sveta Stolica ostavi na cjedilu, oni malo stariji još se sjećaju 28. lipnja 1966. i potpisivanja tzv. „Beogradskog protokola“ između Svete Stolice i Titove Jugoslavije. A kad će s drugih strana moliti Hrvate za oproštenje za sve nanesene boli i poniženja? E, moj narode…

Šuti i hrvatska vlada, kao to je vjersko područje i nje se ne tiče. No i te kako se nje tiču jugoslavensko-komunistički i velikosrpski mitovi, koji zajedno čine „crnu legendu“ o Hrvatima. A ona spada u političko područje, i vlada, ova i prethodne, ne samo da ju tolerira, nego i pridonosi njezinoj afirmaciji. Hrvatski biskupi Zagrebačke metropolije progovorili su, i to s pozicije obrane. A vlada i dalje šuti, niti koga/što brani, niti koga/što napada. Tako i vatikanski vojnik Lingua, njegov šef Parolin i Parolinov šef Franjo. A šuti, za sada, i Porfirije.

Često kritiziramo biskupe zato što šute. Ovaj put trebamo ih pohvaliti zato što su progovorili. Svaka čast! Bolje je časno odreći se službe, kao što je napravio svojevremeno mons. Ivan Milovan, nego pristati na poniženje svoje Crkve i svoga naroda. (M. O.)

 

Povezani sadržaj:

Dio hijerarhije kritičan je prema Crkvi, a nekritičan prema njezinim neprijateljima

OGLEDI IZ PROŠLOSTI IVO KORSKY: HRVATSKI NACIONALIZAM (14)

M. O. / Hrvatsko nebo