D . Majhen : Plenkovićevi kandidati su dno dna, očito po uzoru na šefa

Nakon onog jadnika Prgometa koji se ničim izazvan istresao na Zlatka Hasanbegovića, sad je to napravio i drugi Plenkovićev kandidat, stanovita Ivana Šojat. Tu nema greške, to je organizirano maslo onog lažljivog briseldžije Plenkovića.

Nakon što je veliki europejac prije koji tjedan najavio trijumf ‘svojih’ kandidata na lokalnim izborima, kojom prilikom je posebno istaknuo kandidate ‘novog’ HDZ-a za četiri najveća grada u Hrvatskoj, napaćena javnost je podignula svoj izmučeni pogled u Plenkovićev poker aseva, željno iščekujući što to nude novi likovi novog HDZ-a. Povijest je danima čekala biti ispisana. Žudnja je okončana nakon što su Plenkovićevi jurišnici otvorili usta, pri čemu su potvrdjena kuloarska naklapanja da je HDZ-ova strategija za lokalne izbore osmišljena u obližnjoj duševnoj bolnici.

Jer, kako drukčije objasniti izbornu strategiju HDZ-a, stranke čiji kandidati ništa drugo ne rade nego pljuju na člana predsjedništva vlastite stranke Zlatka Hasanbegovića, čovjeka zbog kojeg je HDZ i pobijedio na izborima i čovjeka koji je na saboru njihove stranke dobio najviše glasova, odosno čovjeka koji u njihovoj stranci ima najviše sljedbenika, odnosno u suštini jedinog dužnosnika njihove stranke koji uopće ima ikakve idejne sljedbenike? Koji bi normalan čovjek mogao pomisliti da će mu to pomoći u kampanji?

Da stvar bude još poraznija, način na koji to rade Plenkovićevi jurišnici je glup, da ne može biti gluplji. Doduše, od Prgometa, prirodnog nasljednika Stipe Mesića u okretanju kaputa, muljanju, demagogiji, površnosti, plitkoći, licemjerstvu i šarlatanstvu nas i nije to toliko začudilo, no ono što bi nas sve trebalo začuditi da su očito te Prgometove vrline bile ključne u tome da ga je Plenković istaknuo za kandidata u Zagrebu. Što manje karaktera, to više Plenkovićeve podrške, to je ime Plenkovićeve igre. Srećom po Prgometa, očito može i gore. U gluposti se posebno istaknula kandidatkinja za gradonačelnicu Osijeka, Ivana Šojat, navodno nekakva književnica, koja je u jednoj rečenici uspjela samoj sebi nekoliko puta skočiti u usta, iskazavši sposobnost pamćenja kišne gliste. Krenimo redom.

Prvo se Ivana Šojat ismijava iz pitanja tko je gdje bio za vrijeme Domovinskog rata, pa kaže: “Smiješna su mi pitanja o tome gdje si bio ’91? To me podsjeća na svađe izmedju djece vrtićke dobi koja se nadmeću time čija je mama ljepša, a tata jači.”

Pola sekunde kasnije ta ista Ivana Šojat samoj sebi postavlja navedeno smiješno pitanje o tome gdje je 1991. bio Hasanbegović, i još sama sebi odgovara, bez da ju je itko išta o tome pitao: “Hasanbegović se razmeće svojim velebnim, ekskluzivnim domoljubljem na n-tu potenciju, ali nije stao u obranu domovine iako je bio punoljetan.”

Nakon još pola sekunde Ivana Šojat još jednom samoj sebi postavlja isto smiješno pitanje, i još jednom samoj sebi daje još smješniji odgovor: “Gospodin Prgomet je pak u odlučnim trenucima iskazao i hrabrost i domoljublje. Bio je dragovoljac pod vrhovnim zapovjedništvom Franje Tuđmana, a kao šef vojnog saniteta spašavao je živote tijekom velikosrpske agresije.”

Ali ni to nije sve.

Ivana Šojat, neovisno o tome što trubi o vremenu provedenom u ratu više od onih koji su na prvim crtama bili pet godina naspram njenih nepunih pet mjeseci u borbenom sektoru, ostala je upamćena i po pravdanju zločina koje su počinili Titove krvničke horde. Citiramo ju:

‘Pobjednici pobjeđuju. Do temelja. Zatiru moguće buduće „kvislinško“ sjeme pobune. U tome je smislu čak u neku  ruku moguće shvatiti potez Titovih partizana koji na licu mjesta, prvo na bleiburškome polju, kao snoplje kose pripadnike poražene vojske, te se ne obaziru na činjenicu da među tom, najvećim dijelom razoružanom vojskom ima i žena, staraca i djece. ‘

Ono što je normalnim ljudima NEMOGUĆE shvatiti, Ivana Šojat shvaća. Treba li se nakon toga čuditi njenim napadima na Hasanbegovića? Pa žena samo radi ono u što, pretpostavljam, vjeruje. Nastoji zgaziti, iako u tome nikada neće uspjeti, nekoga tko misli i diše hrvatski.

I sve to u okviru kampanje za čelno mjesto grada Osijeka 2017. godine? I to je nagradjivana književnica koja nije u stanju slijediti tijek osobnih misli duže od tri reda? Kakve li su joj tek knjige, ako su joj intervjui ovakvi? To je najbolje što nam nudi Plenković? Nevjerojatno.

Ovakvim ponašanjem Plenković je pokazao da je, osim što je pokvaren, i poprilično limitiran. Reklo bi se da je po političkoj, a i općoj inteligenciji, tu negdje na razini Milanovića. Njegovi politički protivnici zapravo nemaju što puno ni raditi, Plenković sam sebi redovito puca u nogu, i već je nakon nekoliko mjeseci pročitana knjiga, za što je Sanaderu trebalo godina i godina da bi se tako upropastio.

Siroti Plenković, a sve je tako dobro zamislio, iskoristit će lokalne izbore kako bi u vrh stranke prometnuo vlastite poltrone i tako istisnuo Hasanbegovića, i pri tome nije bio u stanju procijeniti da će njegovi protivnici upravo to iskoristiti protiv njega, odnosno da će rušenjem njegovih poltrona nagristi upravo njega, a još je manje bio u stanju procijeniti, i to je i najžalosnije, da se ti isti poltroni nikako ne mogu iskoristiti u vodjenju njegovih osobnih bitaka.

To je kao da je poslao glinene golubove u obračun s jastrebovima.

Plenković u biti ima sreću što je ovu strategiju iskoristio na lokalnim, a ne na parlamentarnim izborima, prije kojih je lagao koliko je dug i širok. Jer, lokalni izbori su uvijek stvar premreženosti, rodjačkih veza, uvijek se gleda tko je čijeg rodjaka zaposlio i tko će od koga imati koristi. Stoga i svakakve gluposti lakše prolaze.

No, ono na čega nije računao, jer ga je vlastita samoljubivost zaslijepila je to, da će svaki rezultat njegovih odabranika biti ujedno i njegov rezultat.

To će naročito biti zabavno promatrati u Zagrebu, gdje njegov miljenik Prgomet nema šansi ni za ulazak u drugi krug, a kamoli što drugo.

Progmetov poraz bit će ujedno i Plenkovićev poraz.

Koji bi domino efektom mogao na kraju srušiti EU poslušnika, ukoliko se oni pošteni i domoljubni ljudi u HDZ-u riješe dići svoj glas.

Diana Majhen/Hrvatsko nebo