Problemi nisu izazovi

Rukovoditelji u tvrtkama i političari odavno izbjegavaju riječ „problem“. Mijenjaju ga pojmom „izazov“, premda on ima različito značenje. Problem sam po sebi nije izazov, ali rješavanje problema predstavlja izazov.

Piše: dr. sc. Anto Ivić, Hrvatski Medijski Servis

Jedna mudra izreka kaže: „Tražio sam mudrost, i Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.“ U svijetu virtualne stvarnosti i „šarenih laža“, u kojem je važna uloga odnosa s javnošću, nema mjesta problemima.

Kada menadžeri i političari umjesto o problemu, govore o izazovu u različitim područjima društvenog života i gospodarstva, šalju poruku da problem ne postoji ili da je rješiv. Takav rječnik se prenosi i na druge rukovodeće razine, na kojima pojedinci svoju stručnost „potvrđuju“ poznavanjem engleskih riječi (da ih ceo svet razume), pa izazov tada postaje „challeng“.

Neki ne prepoznaju ili ignoriraju probleme i njihove posljedice, ili ih pak, ne smatraju takvim kada ne smetaju ostvarenju njihovih ciljeva. Oni koji olako polaze od pretpostavke da se rješenja mogu kupiti, zaboravljaju da svaki posao osim sredstava iziskuje stručno upravljivu realizaciju. U ključne probleme danas svakako spadaju gubitak stanovništva, radne snage i stručnjaka.

Naše društvo ne samo da je prošlo demografsku tranziciju i da pati od vlastite fizičke reproduktivne nesposobnosti, već je s opustošenom proizvodnjom doživjelo tranziciju u društvo umanjene znanstvene i stručne sposobnosti. Započeto u ratu, odlaskom ljudi sa znanjem, osiromašenje stručnjacima raznih profila nastavilo se još uvijek aktualnim odlaskom mladih obitelji u zemlje koje imaju sustave s jasnom naknadom za uloženi rad.

Naš nedovoljno razvijen privatni sektor trpi od vlasničke bolesti brze zarade. Zasniva se velikim dijelom na trgovini i preprodaji kao najnižem obliku privređivanja. Posljedice nepotizma i podobnosti u organizacijama na koje politika ima utjecaja, mladim ljudima sužavaju prostor razvoja sposobnosti, što je izvor nezadovoljstva. Veliki broj nezaposlenih nema niti takvu mogućnost, pa ne čudi zašto osjećaj nepravde tjera ljude na odlazak iz zemlje.

Nije uvijek sve u zakonu velikih brojeva i velikih naroda. Živimo u sve malobrojnijem društvu koje, ipak, još ima potencijal za kreativni odgovor na globalne procese. Rješavanje problema čiji su mehanizam nastanka i uzroci identificirani, izazovi su za ljude sposobne uhvatiti se u koštac s njima. Pokretači velikih ideja i inicijativa nisu sustavi, nego pojedinci. Ali samo ambijent u kojem postoji sinergija znanja i iskustva starijih s entuzijazmom mlađih, i u kojem se cijeni izvrsnost te potiču kreativnost i kritičnost omogućuje razvoj.

Kompozicija vlaka koja umjesto lokomotive ima teretni vagon, nikamo neće stići. Bezidejni poslušni klimoglavci, nesvjesni svog neznanja, sposobni samo za primjenu tuđih preporuka radi vlastite kratkoročne koristi, i dalje će pokušavati stvoriti sliku vlastite sposobnosti. Ali prešućivanje činjenice da je „kralj gol“ niti njima niti njihovim potomcima (ako nisu osigurali budućnost u inozemstvu) dugoročno ne ide u prilog.

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo