Jasan i bistar pogled na hrvatski jezik

Bagdasarov, Artur R., Hrvatski jezik. Pogled iz Rusije, Izdateljstvo MBA., Moskva, 2020., 388 str., ISBN 978-5-6045103-2-2.

Knjiga Artura Rafaeloviča Bagdasarova Hrvatski jezik – pogled iz Rusije objavljena je lani u Moskvi. Riječ je dvadeset i prvoj autorovoj knjizi, tri su knjige od te dvadeset i jedne posvećene armenskoj kulturi, a osamnaest hrvatskomu jeziku. Tih osamnaest knjiga donosi četiri i pol tisuće stranica jezikoslovnih rasprava, gramatičkih i leksičkih priloga. Riječ je ponajviše o temeljnim priručnicima – rječnicima, gramatikama i konverzacijskim priručnicima, djelima potrebnim da bi se naučio hrvatski jezik. Tomu je tako jer je autor slavist i kroatist koji predaje hrvatski jezik i sociolingvistiku na nekoliko fakulteta u Moskvi – poučava strance hrvatskomu jeziku. Pripada onim inozemnim slavistima koji su duboko svjesni posebnosti hrvatskoga jezika – napokon, njegov doktorat iz 1992. godine govori o hrvatskim i srpskim jezičnim razlikama. Artur Rafaelovič Bagdasarov surađuje s brojnim hrvatskim jezikoslovnim časopisima i često objavljuje u Hrvatskoj i Hrvatskoj na boljitak – njegova je zauzetost za hrvatski jezik doista velika. Hrvatskoj to nije promaknulo pa je za 2009. godinu, uz njemačkoga kroatista Leopolda Auburgera, dobio nagradu za promicanje hrvatskoga jezika i kulture izvan hrvatskih granica.

Knjiga koja je pred nama, Hrvatski jezik – pogled iz Rusije, ozbiljan je prinos hrvatskom opisnom, ali i propisnom jezikoslovlju. A. R. Bagdasarov svakako pripada među one koji smatraju da je jezična norma potrebna, da ju valja graditi na jezičnom opisu, strpljivo i sustavno, bez lomova, nametanja i političkoga zadiranja. Tako izgrađen jezik omogućuje sporazumijevanje bez nesporazuma, okretnost u izražavanju, slobodu služenja vlastitim jezikom, promicanje vlastite kulture, lakše premošćivanje vremenskih jezičnih udaljenosti. Time je nadahnuto i inače Bagdasarovljevo djelo, pa tako i knjiga Hrvatski jezik – pogled iz Rusije.

Građa je u knjizi izložena na 388 stranica i u sedam poglavlja: I. Razgovor (dva razgovora s autorom, u jednom je sugovornik Ernest Fišer za časopis Kolo, a u drugom Marko Curać za Školske

novine); II. Hrvatski jezik i jezična politika; III. Pravopis; IV. Leksikologija; V. Leksikografija; VI. Stilistika; VII. Artur Rafaelovič Bagdasarov. Knjiga započinje Proslovomsamoga autora, završava Sažetcima na hrvatskom, ruskom i engleskom jeziku, Literaturomi Internetskim izvorima, te Kazalom imena.

Posljednje nas poglavlje Artur Rafaelovič Bagdasarov potanko upoznaje sa životom i djelima samoga autora, priložena mu je doista bogata autorova bibliografija, popis joj je na čak 41 stranici! Savjetujem čitatelju prvo upoznati autora kroz to poglavlje, a potom se otisnuti u knjigu…

Znakovit je i podnaslov knjige Pogled iz Rusije: uz činjenicu da je autor zaista iz Rusije, podnaslov nas upućuje i da je riječ o pogledu izvana i kao takvom o pogledu na hrvatski jezik koji ne zamagljuju, kao što to često biva, politička pripadnost, poslovne veze, moćnici i njihovi poslušnici – pogled je posve slobodan.

Hrvati su, osobito oni zbog hrvatskoga jezika progonjeni, izrazito osjećajno vezani uz svoj jezik i zadiranje u hrvatski jezik doživljavaju kao zadiranje u vlastiti identitet. Otuda u Hrvata brojni srčani odgovori i na najbezazlenija jezična pitanja. Međutim, Bagdasarovu hrvatski jezik nije dijelom identiteta i njegovo praćenje hrvatske jezične povijesti i suvremenosti nije osjećajno i identitetsko, nego je objektivno i znanstveno. Na takvu nas razložnost ponajprije upućuje drugo poglavlje Hrvatski jezik i jezična politika gdje autor opisuje odnos politike prema hrvatskomu jeziku od vremena jugoslavenskog unitarizma pa do nastanka Institutova pravopisa, do 2013. godine. A. R. Bagdasarov smatra da je zadiranje unitarističke politike u hrvatski jezik uvijek bilo pogubno i stručnim se i znanstvenim razlozima tomu protivi. Hrvatsku jezičnu povijest u Jugoslaviji dijeli u dva temeljna razdoblja – do Novosadskoga dogovora i od Novosadskoga dogovora do stvaranja Republike Hrvatske. A. R. Bagdasarov navodi krilaticu Stjepana Babića: »Jezik je i štit naroda, a to ne mora biti vidljivo onima čiji jezik nije u pitanju«, a poslije čitanja poglavljaHrvatski jezik i jezična politika jasno je da mu je sve vidljivo iako pripada »onima čiji jezik nije u pitanju«.

Pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje posvećeno cijelo treće poglavlje Pravopis, ali o Institutovu pravopisu i normativnim djelima izišlim iz Institutova pera čitamo u cijeloj knjizi, u svim poglavljima. Artur Bagdasarov oštar je kritičar. Nitko od nas u Hrvatskoj, osim kolegice Nataše Bašić, nije toliko vremena, truda i znanstvenoga napora uložio u raskrinkavanje političkoga, stručnoga i znanstvenoga lica toga pravopisa. Nataša Bašić završila je zbog toga na sudu, na sreću u parnici koja ju je oslobodila optužbi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i njihova ravnatelja Željka Jozića. I o tome, objektivno i dokumentirano A. R. Bagdasarov piše, bilježi i opisuje za suvremenu hrvatsku jezičnu povijest važne trenutke.

Bagdasarovljev pogled izvana, izvan hrvatskih jezikoslovnih krugova i poslovnih veza, a pogled u njih, omogućuje mu potpunu objektivnost i slobodu u kritici i pisanju. Njemu se, srećom, ne može dogoditi da mu koji od ravnatelja »javnih znanstvenih instituta u Hrvatskoj… uruče opomene pred otkaz s riječima: ‘Vaša su stajališta u suprotnosti sa stajalištima Instituta u kojem ste zaposleni i stoga su nama neprihvatljiva’« (Tomislav Stojanov, https://www.universitas-portal.hr/znanstvenicima-je-neprocjenjivo-svako-medunarodno-usavrsavanje/). Ipak, uz egzistencijalnu ugrozu, postoje i ugroze osobnosti, a takvu je svakako neopravdano iskusio A. R. Bagdasarov u oštroj raspravi s ravnateljem Instituta i urednikom Pravopisa Željkom Jozićem. Primjerice, čitatelji ovih stranica sjetit će se rasprave koja se vodila 2014., osobito u 2. broju »Kola« te godine. Tu se i uredništvo »Kola« moralo uplesti pozivajući Željka Jozića, Bagdasarovljeva suraspravljača, da se suzdrži od »pamflemističkih navoda i uvrjedljivih aluzija«. Međutim, sve to nije umanjilo snagu Bagdasarovljeva pera i pokolebalo ga u potrazi za strukom i znanosti pa je njegova knjiga, usprkos svemu, velikim dijelom i kritika Institutova pravopisa.

Poglavlje o leksikologiji donosi devet pojedinačnih leksičkih (i pravopisnih) tema koje imaju savjetodavnu narav (momak ili mladić u uzviku: bravo momci! istodobno ili istovremeno, zakletva i prisega, blagdan i praznik, židov i Židov, sinod ili sinoda, patrijarh, kolhoz i sovhoz). No, tu je i poglavlje koje nas opominje da hrvatsko strukovno nazivlje nije završen popis i da je uređeno nazivlje nužno pri normizaciji.

Poglavlje o leksikografiji prikazuje slabije strane Institutova Školskoga rječnika hrvatskoga jezika (2012.), potanje prikazuje Veliki rječnik hrvatskoga standardnoga jezika Školske knjige (VRH) i Samardžijin razlikovnik. Vrijedno je posljednje potpoglavlje Normativne preporuke u hrvatskim rječnicimau kojem nas A. R. Bagdasarov suočava s nedosljednostima hrvatske leksičke norme, ali i o metodološkim slabostima u pisanju rječnikâ koje dovode do tih nedosljednosti.

U Stilistici, pretposljednjem poglavlju, Artur Bagdasarov piše o crkvenom stilu hrvatskoga jezika predlažući da se taj stil uvrsti u do sada poznate nam funkcionalne stilove. Dakako, od prije su nam poznati radovi o biblijskom stilu hrvatskoga jezika, ali Bagdasarovljev prijedlog crkvenoga stila obuhvaća liturgijske tekstove u cjelini. U istom poglavlju čitamo o uvijek popularnoj temi mocijskih parnjaka i njihovoj (ne)ravnopravnoj uporabi. Posljednja je tema posvećena kritici neprimjerene uporabe sintagme biraniji stil u školskim priručnicima.

Pregled poglavljâ pokazuje da je knjiga posvećena suvremenim jezičnim pitanjima, pa i kad govori o jezičnoj povijesti, govori o suvremenoj povijesti. Pisana je jednostavno i zanimljivo, pristupačna je i širem krugu čitatelja, a ne samo stručnjacima. Na žalost, u Hrvatskoj ju ne možemo kupiti, ali na sreću dijelove smo knjige mogli čitati u časopisima (Kolo, Jezik, Filologija), novinama (Hrvatsko slovo, Vijenac) i na portalima (HKV). Teže ih je čitatelju pronaći tako razasute, zbog toga je knjiga u velikoj prednosti jer je sve na okupu i omogućuje nam jasnije uočiti poveznice u suvremenom hrvatskom jezikoslovlju.

U nadi da će knjiga Hrvatski jezik ‒ pogled iz Rusije biti uskoro šire dostupna i u Hrvatskoj, čestitam kolegi Bagdasarovu na jasnom i bistrom pogledu na hrvatski jezik, na razložnosti, na snazi njegove britke i nepokolebljive kritike.

Sanda Ham
Kolo, god. XXXI, br.1, 2021.

Hrvatsko nebo