Z. Miliša: Do kada će ministar Aladrović omalovažavati struku?

 Je li za pitanja iz socijalne skrbi kompetentna struka ili “veljače”?

Za mišljenje o problemima iz zdravstva pitaju se medicinari, o problemima u pravosuđu pitaju se pravnici, a samo za pitanja iz područja socijalne skrbi pitaju se građanske inicijative, i to ljudi bez ikakvoga obrazovanja, znanja i iskustva u tome području! To je presedan u novijoj Hrvatskoj povijesti!

Udruge građana zamaskirane pod raznim “inicijativama građana” iza kojih se nerijetko nalaze razni, nerijetko financijski interesi, pa čak i zlostavljajući roditelji koji koriste priliku da prozivaju stručnjake koji su im „oduzeli djecu“. Medijske face, razni celebrityiji ne samo što okupljaju građane nego ultimativno idu sa svojim zahtjevima za promjenama obiteljske politike. Mimo svih procedura i pravnih uporišta!

Dječja prava su često paravan za skrivene interese

Problem današnjice je što su ljudi zaokupljeni sobom, svojim pravima i interesima. “Sloboda bez odgovornosti vodi samovolji, a samovolja postaje nasilje nad tuđom slobodom.” (Ante Periša)

Velika je mogućnost manipulacije pojmom “dobrobiti” za dijete, kao oblika zlostavljanja djeteta i klevetanja ranijeg partnera/ce. Najgori oblik manipulacije jesu lažne optužbe za tjelesno ili seksualno napastovanje – gdje se dijete dovodi u dodatne frustrirajuće situacije, braneći morbidnu nakanu jedne strane. Intrigantno je da je i u obiteljskom zakonodavstvu pojam dječje “dobrobiti” ostao nedorečen i/ili proizvod različitih interpretacija, da ne kažem manipulacija. Isto je i s procjenom sudova kod procjene “suradljivosti” jednog od roditelja. Djeca su često žrtve manipulacija u brakorazvodnim parnicama kada se prisiljavaju birati jednog roditelja, te moraju izabrati onoga koji to od njih ultimativno zahtjeva i koji ih smatra svojom imovinom. Halil Džubran u knjizi Prorok je zapisao: “Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas. I premda su s vama, ne pripadaju vama.”

Jedan od najradikalnijih vidova emocionalnog zlostavljanja je kada roditelj daje sinu ili kćerki ulogu njegovog partnera. Tada dolazi do emocionalnog incesta, kako upozorava Dubravka Mijatović, priznata psihoterapeutkinja. Ona tvrdi da je “emocionalni incest bliski odnos djeteta s roditeljem kada je to u službi potreba i osjećaja roditelja, a ne djeteta.”

Psihoterapeutkinja Susan Foreward u knjizi Majke koje ne mogu voljeti analizira posljedice autoritarnih i/ili narcisoidnih majki koje zanemaruju djecu, a onda optužuju druge.

Odakle Jeleni Veljači legitimitet da štiti obitelj?

Činjenica je da kao društvo zakazujemo po pitanju zaštite djece od nasilja. To je evidentno, jer iznimno rijetko članovi obitelji, susjedi, odgajatelji, nastavnici, liječnici prijavljuju sumnju u seksualno, emocionalno ili fizičko zlostavljanje djece. Tko onda ima pravo optuživati samo jednu stranu – centre za socijalni rad?! Iako ih ne treba abolirati od odgovornosti za njihove propuste. S druge strane, evidentna je činjenica kako se medijska halabuka stvori tek kada se dogodi tragedija, pa se samo konstatiraju stare stvari. Ministar podržava Veljaču iako zna da je s Natašom Janjić u međusobnim komunikacijama na najprimitivniji način iskazala mržnju, nesnošljivost i prezir prema djelatnicima socijalne skrbi. Riječi koje su upotrijebile za sve socijalne radnike jesu: krv im j… uhljebarsku, “ubojice” … Dan nakon njihove nastrane korespodencije ispred ulaza Centra za socijalnu skrb u Novoj Gradiški je osvanuo natpis „Ubojice“. U četvrtak, 8. travnja o.g je bio zadnji incident sa Centrom za socijalnu skrb u Ivanić-Gradu, gdje je nezadovoljni korisnik počinio napad na socijalne radnike. Ni tada nije ponudio ostavku. To je tip bez imalo morala i političke odgovornosti! Pitam: Ako je Jelena Veljača toliko eksponirana mora se znati odakle joj LEGITIMITET da štiti obitelji u Hrvatskoj!? Odakle joj pravo da smrt zlostavljane djevojčice, kao i djecu bačenu s balkona na Pagu, pod krinkom zaštite djece, iskoristi za vlastitu promociju i promociju ciljeva svojih sljedbenica? Veljača je tako dobila novu ulogu na medijskoj pozornici – istražiteljke i sutkinje.

Oni koji pozivaju na linč socijalnih radnika nisu se usudili dotaknuti medicinare, pedijatre, školske liječnike, obiteljske liječnike… Indikativno je da im samo oni nisu uhljebi. Liječnici koji “ne vide” znakove zlostavljanja šute. Žele li vidjeti? Ne žele imati posla s policijom, socijalom, pravosuđem? Nitko ih ne prijavljuje, nitko ih ne poziva na odgovornost! I onda neka lamentiraju kako su im djeca prioritet!

Poznato je da se Aladrovićev šef sastao s Veljačom, ali ista nije tada morbidne komentare slala o socijalnim radnicima? Je li razlog suradnje premijera i ministra s Veljačom i sličnima da im rade PR, a oni će prema njima usmjeriti sredstva namijenjena za implementaciju Istanbulske konvencije?!

Apeli civilnog sektora s drugačijim argumentima

I Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo povodom smrti preminule djevojčice Nikoll obratila se otvorenim pismom resornom ministru Josipu Aladroviću. Izdvajam neke rečenice: “Pišemo Vam u ime mnogobrojnih roditelja koji godinama trpe nepravdu institucija te nastoje zaštititi svoju djecu koja se sustavno zlostavljaju. Želimo Vam skrenuti pozornost na činjenicu kako ni gospođa Veljača niti osobe iz inicijative “Spasi me” nisu stručne niti imaju ikakvih stručnih saznanja da bi sa znanstvenog, praktičnog ili stručnog aspekta o tim i takvim temama mogle adekvatno govoriti i iznositi svoje prijedloge. Dapače, pojedine aktivistice predmetne ‘inicijative’ koriste medijsku pozornost i nažalost tragični događaj kako bi ostvarile pojedine partikularne interese i „rješavale“ vlastite probleme o čemu imamo neposrednih saznanja. Mi kao udruga uvijek u fokus stavljamo djecu i pravo djece na oba roditelja tražeći da se u zakonu i u životu provodi ravnopravno roditeljstvo kao najbolji interes djece te od institucija tražimo njihovu zaštitu… Najoštrije se protivimo da se takve važne odluke donose na temelju javnog linča i prozivanja osoba za koje imamo saznanje da štite samo pojedine partikularne interese, a ne one najnezaštićenije i najvažnije, a to su naša djeca.”

Ovdje podsjećam kako je prema podatcima MUP-a, samo prošle godine nasilje u obitelji poraslo za 43% , dok je istovremeno i dalje na snazi zabrana zapošljavanja u centrima za socijalnu skrb.

Igor Peternel, predstojnik Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora i predsjednik Odbora za ljudska prava Domovinskog pokreta, komentirao je to na Facebooku. “Da je država u potpunom kaosu dokaz je i to što svi mediji najavljuju sastanak Jelene Veljače i ministra! O čemu oni uopće imaju razgovarati? Što će ona u ministarstvu osim prodavati ideološku agendu?… Ova država potpuno je nepotrebna – ne predstavlja trenutno sustav zaštite svojih građana!”, piše u Peternelovom statusu.

Pitanje odgovornosti za neprijavljivanje nasilja

Kod svakog novog slučaja nasilja odgovornost se prebacuje na drugu stranu. Sudovi na policiju, policija na socijalne službe, a jedan dio civilnog sektora ubire plodove sveopćeg meteža.

Udomiteljica Marina Novaković Matanić poslala je medijima dopis koji je uputila ministru Aladroviću iz kojega izdvajam ove rečenice: “Imate u praksi da Centar predlaže izuzimanje u obitelji, ali dolazi do problema kod pravosuđa… Problem je u pravosuđu i dugotrajnom odugovlačenju procesa. To mora ići po hitnom postupku”…Zašto ne bi i udomitelji bili štićene osobe?… Ja dolazim na sud i onda se bojim hoće li mi (biološki roditelji) baciti bombu, jer roditelji idu osobno na nas jer misle da smo im mi osobno uzeli dijete”. Posebno se osvrće na pravosuđe i resornog ministra: “Mi smo tražili još prije godinu dana sastanak s ministrom Aladrovićem, a na kraju nas je prije dva tjedna primila državna tajnica. Nemam ništa protiv da gospođa Veljača, niti bilo tko drugi, javno nastupa, svatko ima pravo reći, ali apsurdna je situacija da se u roku dva dana nađe termin za nju, a za godinu dana se ne može naći termin za udomitelje koji vrše taj posao i koji su u svakodnevnom problemu s biološkim roditeljima.”

Stručnjaci koji imaju prijavljuju roditelje zlostavljače i sami budu zlostavljani od tih istih roditelja zlostavljača. To resornog ministra ne brine. Treba li netko stradati da onda politikantski reagira?!

S duge strane, ne mogu se osloboditi odgovornosti svi oni koji šute, od liječnika, stručno razvojnih službi u školama, susjeda, rodbine do odgajatelja u vrtićima. Potonje su nedavno na jednom portalu priznale da za to nemaju dopuštenje od nadređenih jer mogu imati posla s policijom, članovima uže obitelji…Abolira li ih to od propusta da nisu poštivali zakon i zaštitili djecu? Što na to kaže njihovo resorno ministarstvo?

Kriza autoriteta struke i urušavanje etičnosti pogoduju destruktivcima, po kojima su svi korumpirani, uhljebi, svi kradu…. U takvoj situaciji i zlostavljačima nije teško za sobom povući nezadovoljne građane. To dovodi do urušavanja struke i napada na ugled i profesiju etabliranih stručnjaka.

Rodna ideologija i novac kao motiv borbe za prava u obitelji?

Lažni protagonisti za prava u obitelji svoja pojedinačna prava stavljaju iznad prava drugih članova obitelji.

Rodna ideologija implicira stav kako spol nije konstanta, jer je svaka individua određena rodom kojeg kad poželi može promijeniti, ovisno kako se (odrasli ili djeca) osjećaju! Jesu li Veljača i njezina građanska inicijativa ekspozitura svih onih kojima su prava obitelji samo paravan kako doći do obilatog plijena – novca i moći (utjecaja)?

Intencija je Istanbulske konvencije nametnuti rodno neutralan odgoj, a izostavlja se uloga majke i oca u odgoju djece. Èric Zemmour u knjizi Prvi spol objašnjava nametnuti trend da se muškarci moraju feminizirati, jer u protivnom postaju nepoželjni/-e. Sve to je u dosluhu s rodnom ideologijom gdje se brišu razlike među spolovima.

Sve više je rastavljenih brakova roditelja u kojima majka odgaja djecu, dok je otac sporedna figura, a jedan od razloga je što iznimno rijetko očevi dobivaju skrb. Čak i kad službe za zaštitu djece jasno procjene oca boljim roditeljem, događa se da se ne usude njemu dodijeliti skrb. Upravo tome ministar Aladrović sad daje legitimitet podilazeći Veljači i njezinim sljedbenicama, koje ističu da su zlostavljači djece muškarci, da djecu i žene treba štititi samo od muškaraca, a struka jasno navodi da fizičko i emocionalno nasilje nad djecom podjednako vrše i majke i očevi. Ovu djevojčicu je ubila majka, kao i dijete u Puli.

Apeli struke

Naš istaknuti psihijatar Herman Vukušić se u jednoj TV emisiji (s ironijom) obratio ministru Aladroviću: “Moj prijedlog je da gospođu Jelenu Veljaču uzme za državnu tajnicu, neka ona svaki dan od 8 do 16 bude uz njega, neka mu pomogne svojim znanjem, kompetencijom i poznavanjem problema iz struke, a mi ćemo se malo odmoriti”. Ministar s Veljačom dogovara reformu sustava socijalne politike, Akcijski plan i posebni očevidnik za slučajeve zlostavljanja u obitelji!? Pitam ministra hoće li voditi dijete na operaciju kod Veljače ili liječnika? Ako mu dijete doživi vršnjačko nasilje hoće li ga voditi Veljači ili stručnjaku? On doprinosi kaotičnom stanju! Bit je u tome da ministru i nekompetentnoj Veljači nije cilj promjena neučinkovitog sustava i početi raditi za dobrobit djece nego imati dobar, medijski poželjan PR i prikazivati se osobom koja radi za opće dobro!

I Štefica Karačić, predsjednica udruge socijalnih radnika je nedavno za Dnevnik TV Nove izjavila: “Kada se dogode tragični slučajevi, ad hoc se smjenjuje ravnatelja, no onda slučaj padne u zaborav do nekog novog, sličnog. Čuje se glas različitih aktivistica koje imaju lakši pristup nositeljima politika nego što to imaju stručnjaci. Ako je hijerarhijski ravnatelj odgovoran, onda se ja pitam – gdje je tu odgovornost ministra? (…) bila je eksplicitna Karačić.

Zaključno

Završavam s apelom da preuzmemo iskustva iz Njemačke gdje su godinama u ekspanziji tečajevi za roditelje pod motom “Odgovorni roditelji – odgovorna djeca” kao i državni međusektorski projekt “Savez za odgoj”, čiji je cilj od vrtića pa nadalje osnažiti roditeljske kompetencije. Još samo moramo odlučiti hoće li nam te projekte provoditi „veljače“ ili educirani, kompetentni stručnjaci. Svakako od aktualnog ministra ne treba ništa (pozitivno) očekivati. On se legitimirao kao osoba kao ministar koji potkopava vlastiti resor. I po tome će se pamtiti! Po pitanju ministra koji treba otići podsjećam na narodnu izreku kako se zna što čeka onoga tko s vragom tikve sadi!

Zlatko Miliša/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo