Prvorazredni skandal u režiji zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića

Za sat ili dan svoje slave zagrebački gradonačelnik Milan Bandić spreman je na neobjašnjivu blamažu i poniženje i to ne samo sebe, nego svih nas, čak i čitave hrvatske države. Jer kako drukčije nazvati sve što se dogodilo u svezi s tekstom na podnožju spomenika poznatome hrvatskom znanstveniku Ruđeru Boškoviću, otkrivenome 13. veljače 2017. u parku ispred milanske zvjezdarnice. Što piše na podnožju spomenika? Riječ je o talijanskome tekstu od samog imena i prezimena hrvatskoga znanstvenika, preko mjesta rođenja do mjesta njegove smrti. I ne samo da je ime Boškovićevo talijanizirano, već i njegovo mjesto rođenja, Dubrovnik.

Autor teksta, međutim, nije se samo na tome zadržao, u zagradama, nakon mjesta rođenja Ragusa, upisano je: “oggi Dubrovnik in Croazia”. Da je umjesto Ragusa kao mjesto rođenja upisan Dubrovnik, sve bi nesuglasice bile izbjegnute, čak i da je izostavljena riječ “oggi”. Nameće se pitanje gdje je bio Dubrovnik “jučer”, odnosno gdje bi po kreatoru teksta mogao biti “sutra”? Unatoč pismenome upozorenju nekadašnjega ministra vanjskih poslova ak. Davorina Rudolfa da je tekst na podnožju Boškovićeva spomenika neprihvatljiv te jasnome prijedlogu da se odgodi otkrivanje spomenika dok se natpis na postamentu ne stilizira, zagrebački se gradonačelnik Milan Bandić oglušio na to upozorenje te s pomoćnicom ministrice kulture RH Ivom Hraste-Sočo i hrvatskim veleposlanikom u Rimu Damirom Grubišom otkrio spomenik.

Ne samo što mu nije smetao dio teksta na podnožju spomenika nego mu nije smetalo što su mu se umjesto milanskoga gradonačelnika na otkrivanju spomenika priključila dva milanska nižerazredna činovnika. Njega je zadovoljilo i razveselilo tek što ga je milanski gradonačelnik primio, nakon svečanosti. Protokolarno poniženje nije doživio samo zagrebački gradonačelnik već i hrvatska pomoćnica kulture jer od talijanske države nitko nije nazočio otkrivanju spomenika. Kad je nekadašnji ministar vanjskih poslova i nekadašnji hrvatski veleposlanik u Rimu ak. Davorin Rudolf odbio u znak prosvjeda, zbog teksta na postamentu, nazočiti svečanosti otkrivanja spomenika, zagrebački je gradonačelnik to nadmeno zanemario kao da se radi o nekome usputnom i nevažnome gledištu. Nije mu očito ništa značilo što ni predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović nije poslala svoga izaslanika na svečanost u Milano.

Spomenik Ruđeru Boškoviću dar je Milanu od strane Grada Zagreba i Ministarstva kulture pa budući da je Hrvatska snosila najveći trošak u projektu postavljanja spomenika, očekivalo se barem toliko da može utjecati da tekst na podnožju spomenika bude politički i povijesno korektan. Sve je to u svome, rekli bismo, mahnitome milanskom pohodu zagrebački gradonačelnik bacio pod noge i ostavio u “baštinu” budućim hrvatskim naraštajima jedan sramotan tekst.

Tko je autor teksta?

Sigurno će se i mnogobrojni turisti koji se budu divili Meštrovićevu spomeniku Boškoviću čuditi na dio teksta, koji objašnjava mjesto rođenja slavnoga znanstvenika. Takav tekst, neki kažu, ne bi ni talijanski iredentisti uspjeli sročiti. Zato kad smo postavili pitanje Ministarstvu kulture i Kabinetu zagrebačkog gradonačelnika o tomu tko je autor teksta na postamentu i s kim je usuglašen, dobili smo pomalo “okrugli” odgovor kako je tekst usuglašen u Pismu namjera. Zbog toga smo pitali bivšega ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, jednoga od potpisnika Pisma namjera kako je došlo do toga sramotnoga teksta. Potvrdio nam je da je tekst na postamentu bio sadržan u Pismu namjera te da je potpisan na inicijativu, gotovo inzistiranje, zagrebačkoga gradonačelnika.

Međutim, tvrdi kako u sporazumu o podizanju spomenika, mnogo važnijem dokumentu, potpisanome mjesec dana nakon spomenutoga pisma, između Grada Zagreba, Ministarstva kulture i Hrvatske zajednice u Milanu nema ni slova o tekstu. Zašto se tekst pojavio u Pismu namjera, da bi bio izostavljen iz sporazuma, nitko nam nije znao ili htio objasniti. Uglavnom, sporni dio teksta na postamentu povijesni je falsifikat koji zaslužuje izmjenu jer je riječ o očitoj podvali. Tim prije što ak. Rudolf svjedoči kako je za vrijeme njegove veleposlaničke dužnosti bio na diplomatskoj razini između dviju država usuglašen tekst na talijanskome, latinskom i hrvatskome jeziku na trima stranama podnožja spomenika. Izgovor da lokalni talijanski propisi ne dopuštaju tekstove na stranim jezicima, tim postaje smješniji. Može se čak sumnjati da je nekome odgovaralo razvlačenje postavljanja spomenika, kako bi se zaboravio dogovor i podvalio novi neprimjereni tekst. Postavljanje spomenika Ruđeru Boškoviću u Milanu ne može se svesti na lokalnu razinu i odnose dvaju gradova. To je prije svega pitanje između dviju država jer inače zašto se kao sudionik postavljanja spomenika nije pojavio Dubrovnik, mjesto u kojemu je Ruđer Bošković rođen. Hrvatske kulturne ustanove i akademska zajednica trebali bi izvršiti politički pritisak na sudionike sporazuma da se korigira tekst na podnožju Boškovićeva spomenika u Milanu kako ne bi bacao ružno svjetlo na hrvatsko-talijanske odnose.

Rudolf u znak prosvjeda odbio nazočiti otkrivanju spomenika Ruđeru Boškoviću u Milanu

HITNO!
Split, 31. siječnja 2017.
Predmet: spomenik R. Boškovića u Milanu
Gospodinu Milanu Bandiću,
gradonačelniku Grada Zagreba

Pune dvije godine (ako se dobro sjećam 1997. i 1998.) u Rimu smo (Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici) i Milanu (naš generalni konzul Frane Mitrović i njegov prvi suradnik Andro Krstulović), s Hrvatima nastanjenima u Milanu i Lombardiji, pregovarali, tvrdo, mučno i žestoko, s talijanskom Vladom i regionalnim vlastima u Milanu o legendi na postolju spomenika Ruđera Boškovića. Taj spomenik, velebno djelo Ivana Meštrovića, Republika Hrvatska, Grad Zagreb i Hrvati koji žive u Lombardiji, odlučili su pokloniti gradu Milanu.

Problem je nastao nakon što je u Milanu odmah postavljeno postolje s napisanom legendom isključivo na talijanskome jeziku. Pisalo je samo Ruggiero Giuseppe Boscovich, fisico, matematico, astronomo…. Nigdje se nije navodilo hrvatsko ime Dubrovnika, grada Boškovićeva rođenja, već isključivo „Ragusa“. Budući da grad takva imena (Ragusa) postoji na jugu Sicilije (glavni je grad provincije Ragusa, oko 75 tisuća stanovnika), natpis je ostavljao logičan dojam kako se radi o Boškoviću, talijanskom znanstveniku.

Nakon dvije godine pregovora složili smo se, Talijani i mi, da na postolju naprijed bude u cjelini legenda na talijanskome, s jedne strane na latinskome, a s druge na hrvatskome jeziku. Sve je bilo spremno za postavljanje spomenika. Netko je, međutim, na naše iznenađenje u Rimu, u Zagrebu odlučio poslati spomenik na izložbu u inozemstvo (Njemačku) pa je svečanost odgođena.

Prije dva dana nazvala me pročelnica kabineta gradonačelnika Zagreba, gospodina Milana Bandića, i pozvala me da nazočim, kao gost grada Zagreba, svečanome postavljanju spomenika Ruđera Boškovića u Milanu 13. veljače 2017. (na dan kada je veliki znanstvenik u Milanu preminuo). Pitao sam što piše na postolju. Kazano mi je da je tekst na talijanskome, a nakon navođenja grada Boškovićeva rođenja „Ragusa“ u zagradama je napisano „oggi Dubrovnik in Croazia“ („danas Dubrovnik u Hrvatskoj“). Budući da talijanska riječ „oggi“ znači „danas“, logično je zaključiti da se sada grad Dubrovnik naziva tim imenom, a prije je bio Ragusa, valjda talijanski grad.

Baš na tome negiranju hrvatske povijesti Dubrovnika inzistirali su u razgovorima oko teksta legende na spomeniku talijanski esuli (izgnanici i prognanici iz ex Jugoslavije neposredno nakon Drugoga svjetskog rata) i pojedini Srbi nastanjeni u Milanu, tvrdeći kako Dubrovnik prije nikada nije bio hrvatski.

Nije poštovan dogovor o jezicima.

U znak prosvjeda (zbog riječi „oggi“) odbio sam prihvatiti poziv za odlazak u Milano i kratko pojasnio razloge.

Po meni, prihvatiti zahtjev Talijana za nas je nedopustivo. Blamira nas i ponižava. Tekst na postolju ostat će za vazda i to na spomeniku jednoga od naših najznamenitijih znanstvenika. Spomeniku koji su Republika Hrvatska, Grad Zagreb i Hrvati nastanjeni u Milanu i Lombardiji darovali gradu Milanu!

Predlažem da se zaustavi postavljanje i odloži otkrivanje spomenika dok se ne postigne suglasnost o drukčije stiliziranoj i napisanoj legendi na spomeničkome postolju.

S poštovanjem,

akademik Davorin Rudolf,
hrvatski veleposlanik u Talijanskoj Republici 1993. – 2000.

P. S.: Pismo identična sadržaja uputio sam ministru vanjskih poslova RH i Uredu Predsjednice RH.

Izaslanik Predsjednice Republike nije sudjelovao na otkrivanju spomenika

Ured Predsjednice Republike Hrvatske zaprimio je predstavku o sadržaju natpisa na postamentu spomenika glasovitom hrvatskom znanstveniku Ruđeru Boškoviću neposredno prije njegova otkrivanja 13. veljače 2017., o čemu se izravno očitovao podnositelju predstavke. I u tome očitovanju istaknuta je činjenica kako Ured Predsjednice RH nije bio uključen u postupak dogovora, odlučivanja i izvedbe postavljanja ovoga spomenika. Također, predstavnik Ureda Predsjednice Republike nije sudjelovao na svečanosti otkrivanja ovoga spomenika u Milanu.
Prilog 3.

Ministarstvo kulture i Grad Zagreb usuglasili natpis u podnožju spomenika

“U Pismu namjere Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba i Hrvatske zajednice iz Milana od 15. ožujka 2016. godine o donaciji skulpture hrvatskoga znanstvenika Ruđera Boškovića koju je izradio hrvatski kipar Ivan Meštrović gradu Milanu, kao čin potvrde iznimno dobrih bilateralnih odnosa dviju prijateljskih država i dvaju prijateljskih gradova, usuglašen je sadržaj natpisa u podnožju skulpture”, odgovorilo je na upit Hrvatskog tjednika Ministarstvo kulture. S tim u svezi precizira se da su Pismo namjere potpisali bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, gradonačelnik Milan Bandić te predsjednica Hrvatske zajednice u Milanu Snježana Susović Hefti. „Ministarstvo kulture i Grad Zagreb otkupili su od Galerije Klovićevi dvori brončani odljev spomenute skulpture, svaki sa sredstvima od 205.136,63 kuna, što odgovara 50 posto troškova odljeva, skladištenja skulpture i konzervatorsko restauratorskih radova. Zato je pomoćnica ministrice, kao predstavnica Ministarstva kulture RH, nazočila svečanom otvorenju u Milanu 13. veljače 2017.”, stoji u odgovoru.

Grad Zagreb preuzeo 2011. inicijativu podizanja spomenika

Ideja o postavljanju spomenika slavnome Dubrovčaninu nastala je još 1986. godine tijekom dogovaranja i pripremanja Meštrovićeve antologijske izložbe u Palazzo Reale, s obzirom na to da je Bošković dio života radio u Milanu. Gore navedena izložba pripremljena je uz svesrdnu pomoć Meštrovićeve kćeri Marice i Ante Sorića, tadašnjega ravnatelja MGC-a, današnje Galerije Klovićevi dvori. Sadržaj eksponata te izbor umjetničkih kritičara u Italiji i Hrvatskoj bio je izbor Snježane Hefti, koja je, ponesena uspjehom i prinosom svih sudionika, a dolazeći do slučajnoga saznanja da se iste godine, gotovo istovremeno u Milanu održava znanstveni skup posvećen 200. godišnjici smrti Ruđera Boškovića pod naslovom “200 anni di Stelle di Ruggiero G. Boscovich”. Uz ishođenje svih potrebnih dokumenata organizirana je izrada drugoga odljeva skulpture originalnoga Meštrovićeva spomenika Ruđeru Boškoviću. Prvi odljev toga spomenika nastao je 1929. i nalazi se u zagrebačkome Institutu Ruđera Boškovića.

Na žalost, za vrijeme lijevanja, dogodila se agresija na Hrvatsku, ali unatoč svemu tome, skulptura je izrađena i prenesena u atrij MGC-a. Uza sav trud, izgubljene su još dvije prilike predviđene za postavljanje spomenika, prva prilikom obilježavanja ulaska Hrvatske u Europsku uniju, 2013., a druga za vrijeme održavanja EXPO 15, 2015. godine. Istodobno, u Italiji, novim odlukama o realizaciji javnih natpisa, imena i drugo, naglašeno je kako nove odluke određuju i nove uredbe o javnim natpisima i imenima ulica, a to je uporaba isključivo talijanskog jezika, strani su jezici isključeni, a latinski je odavna napušten. Ideja o postavljanju spomenika nailazila je na poteškoće u ostvarenju, a Grad Zagreb svojom je spremnošću da realizira ovaj hvalevrijedan i nadasve značajan projekt 2011. preuzeo inicijativu te je s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Italiji, Generalnim konzulatom Republike Hrvatske u Milanu i Galerijom Klovićevi dvori projekt priveo kraju (Iz odgovora pročelnika Ureda gradonačelnika mr. sc. Mira Lace).

Marko Curać/Hrvatski tjednik/Hrvatsk nebo