Danas slavimo svetu Agatu, kršćansku mučenicu sa Sicilije iz II. stoljeća. Jedna je od sedam žena koje se, uz Blaženu Djevicu Mariju, spominju u Kanonu mise.
Smatra se da je Agata rođena oko 231. godine u bogatoj i utjecajnoj obitelji iz Palerma ili Catanie na Siciliji. Od rane je mladosti Agata, poznata po svojoj ljepoti, posvetila svoje tijelo i dušu Gospodinu. Zarana je odlučila provesti svoj život kao djevica u celibatu, uzevši za svog Zaručnika samog Gospodina Isusa.
To nije spriječilo mnoge muškarce da je žele i traže njezinu ruku. Tadašnji rimski upravitelj Sicilije Kvintijan poželio je Agatu i dao je dovesti k sebi. Bilo je to u vrijeme Decijeva progona kršćana. Svim je silama nastojao zavesti Agatu i nagovoriti je da mu se poda, ali je Agata sve njegove nasrtaje hrabro i uporno odbijala. Kvintijan je na kraju optuži da je kršćanka, i dade izvesti pred sud, kojim je sam predsjedao. Dao ju je najprije zatvoriti u javnu kuću, ali je Agata ostala nepokolebljiva u svojoj čistoći.
Čuvši za to, opet ju je dao izvesti pred sud, ali s istim rezultatom. Agata se nije dala slomiti. Kvintijan je zatim dade zatvoriti pa mučiti. Najprije su je mučili različitim mučilima, a zatim joj je Kvintijan dao odrezati grudi. Zatim ju je takvu opet bacio u zatvor, bez skrbi i hrane, ali se Gospodin pobrinuo za nju. U zatvoru je u viziji vidjela svetoga Petra apostola koji ju je utješio i izliječio joj rane. Vidjevši to, upravitelj je podvrgnu daljnjim mukama. Agata je zamolila Gospodina da je uzme k sebi što je On i učinio. Vjeruje se da je umrla oko 251. godine. Sahranjena je u gradu Cataniji na Siciliji.
Legenda kaže da je godinu dana nakon njezine smrti erupcija vulkana Etne zaprijetila gradu Cataniji. Narod je na to pohrlio na njezin grob, uzeo njezin veo i nataknuvši ga na koplje uputio se prema rijeci užarene lave koja je tekla prema gradu. Došavši do svetičinih moćiju, rijeka lave je skrenula i tako spasila grad. Mnogi su se vidjevši to čudo obratili na kršćanstvo.
U ikonografiji se Agata prikazuje s palminom granom, znakom mučeništva, u jednoj ruci, dok u drugoj nosi zdjelu ili pladanj na kojem se nalaze njezine odrezane grudi. Katkad se prikazuje i sa škarama ili kliještima. Redovito nosi dugi veo, kao znak čuda koje je spasilo Cataniju od erupcije Etne. Zaštitnica je Catanije, Sicilije,
