Osvrt na američke predsjedničke izbore – zašto je globalizam naša sudbina?

Pobjedom Donalda Trumpa na američkim izborima 2016. godine bitno se promijenila još davnih dana zacrtana politička paradigma u Sjedinjenim Državama koja se posljednjih godina krsti imenom globalizma, a suprotna joj je, ili bolje rečeno, suprotstavljena joj je t.zv. politika suverenizma koju je na velika, odnosno svjetski relevantna vrata uveo upravo bivši predsjednik Trump.

Da Trumpova pojava nije tek nekakav eksces, omaška ili stranputica, tobože je prethodno pokazao Brexit, odnosno referendum o odlasku Velike Britanije iz EU održan u lipnju iste godine. Takav zaokret dvaju velikih sila, dvaju stubova poretka uspostavljenog nakon II. svj. rata, prenerazio je globalističku elitu, tvorce ako ne već novog, onda stubokom drukčijeg normalnog kojeg nam korak po korak uvode.

Uzevši u obzir rezultate američkih izbora od 03. studenoga prošle godine, potrebno je revidirati i redefinirati neke geopolitičke, odnosno globalne trendove i kretanja. Pojava Donalda Trumpa, nažalost, jest bila eksces, dapače ekcem na globalističkoj koži; nešto što se nikad nije smjelo dogoditi, nekontrolirani ispad koji je umalo sve pokvario. Svakome na Zapadu je jasno da fundamentalne promjene, odnosno vrhunaravne ideje naše zapadne kulture i civilizacije trenutno postavljaju i obdržavaju jedino Sjedinjene Države, što iz povijesnih, a što iz gospodarskih, tehnoloških i vojnih razloga.

Pojednostavljeno, Trump i njegovi ljudi su prije četiri godine preduhitrili i takoreći zaskočili globalističku elitu, Big Tech, multinacionalne korporacije, bankare i politički establishment, onih 1% najbogatijih i najmoćnijih ljudi svijeta, iskoristivši nove medije poput Twittera, Facebooka i t.d. da probiju cenzuru starih medija: novina, televizije i radija, što je bilo dovoljno da donese prevagu na prošlim izborima. Otromboljena i u sebe presigurna elita nije stigla reagirati, uhvaćeni su nespremni i zato je osveta i mržnja prema Trumpu tolika da je nakon što je američki Senat potvrdio izborne rezultate 06. siječnja, Donald Trump kao osoba iskusio digitalni ostracizam. Nije u digitalnom zatvoru kako neki tvrde, nego je, što se velike većine ljudi tiče – prestao postojati. Twitter, Youtube, Facebook, Amazon, Twitch… su mu pobrisali korisnički račun jer im je prije četiri godine s tim korisničkim računom pomrsio planove.

I tako, Donald Trump više nije američki predsjednik. S obzirom na to da živimo u najliberalnijem i najprogresivnijem vremenu te se kao civilizacija nikad nismo nalazili na višem stupnju razvoja te ćemo svakoga dana postajati sve napredniji, progresivniji i slobodoumniji, ne smijemo napisati, tvrditi ili čak pomisliti da su Trumpu ukrali izbore jer bi to naljutilo dobroga Cenzora kojemu je naša dobrobit vrhunska vrijednost. Stoga ćemo napraviti kratku raščlambu Trumpova mandata i možebitno zaključiti da Trump nije mogao, nego je morao izgubiti izbore.

Zašto Donald Trump nije mogao izgubiti izbore?

Nakon više se desetljeća na zapadnoj političkoj sceni u liku Donalda Trumpa pojavio političar koji – ispunjava predizborna obećanja. Iako mediji europskih zemalja iz samorazumljivih razloga nisu pratili unutarnju politiku Sjedinjenih Država, valja ukratko navesti što je Trump učinio za prosječnog Amerikanca, odnosno prosječnog američkog radnika i prosječnu američku obitelj, koja je i koliko je predizbornih obećanja ispunio.

Najavio je snižavanje poreza na dobit s 35% na 15%, a spustio ga je na 21% radi kompromisa. Najavio je povlačenje iz Pariškog klimatskog sporazuma, što je i učinio. Najavio je da će u Vrhovni sud i niže federalne sudove imenovati konzervativne suce. Neil Gorsuch, Brett Kavanaugh i Amy Coney Barrett imenovani su u američki Vrhovni sud, te sad konzervativci imaju prevagu 6:3 u odnosu na liberalne suce. U niže je sudove imenovao više od 200 sudaca.

Trump je obećao da će demontirati t.zv. Obamacare, paket zakona kojima je njegov prethodnik pokušao zdravstveno osiguranje proširiti na 15% ostale populacije koja nema zdravstveno, što je razbjesnilo prosječnog američkog poreznog obveznika. Iako je neke elemente Obamacarea Trump ukinuo, naposljetku će o ustavnosti tog paketa odlučiti Vrhovni sud.

Možda najkontroverznije Trumpovo predizborno obećanje je gradnja zida prema Meksiku. Zid do današnjega dana nije sagrađen, ali je sagrađeno, obnovljeno ili dodatno utvrđeno nešto više od 317 km zida. Tijekom govora u Iowi u studenom 2015. godine, Trump je obećao da će t.zv. Islamsku državu sravniti sa zemljom. ISIS je istjeran iz Afganistana, Sirije i Iraka, a njihov posljednji vođa, al-Bagdadi, je počinio samoubojstvo tijekom napada američkih komandosa u listopadu 2019. godine. Trump je obećao i ispunio da će preseliti veleposlanstvo SAD-a iz Tel Aviva u Jeruzalem te priznati isti kao glavni grad Izraela. Također je obećao i ispunio da će povećati budžet američkoj vojsci, te je smanjio broj administrativnih federalnih propisa za 70%, što je veliko olakšanje poduzetnicima.

Djelomično je ispunio obećanje o povlačenju američkih trupa s bliskog istoka; broj vojnika je smanjen te bi se posljednji vojnici trebali povući istovremeno s drugim NATO-vim trupama. Najavio je, a potom i redefinirao trgovinske sporazume SAD-a s Kanadom i Mexicom (NAFTA) te se povukao iz trans-pacifičkog partnerstva (TPP) što je uzrokovalo spor s Kinom koji i dalje traje. Stao je na kraj nekontroliranoj imigraciji i zaustavio je mahnitanje rodne ideologije, koliko je bilo moguće.

Popis onoga što Trump nije napravio vrlo je kratak. Prvo je kazao da je „NATO zastario“ i najavio je da će SAD napustiti NATO, zahtijevajući da ostale članice odriješe kesu te velikodušnije financiraju Sjeverno-atlantski savez. Nakon što je to ispunjeno, 2018. je izjavio da NATO „više nije zastario.“ Obećao je da ozakoniti mučenje (vodom) kao metodu kojom se služe obavještajne službe, no nakon inauguracije je kazao da to ipak ne će napraviti. Naposljetku, Trump je obećao da će imenovati posebnog istražitelja koji će istražiti Hillary Clinton zbog afere u kojoj je koristila privatni e-mail dok je obnašala dužnost državne tajnice, no od toga je nakon pobjede odustao.

Nakon četiri godine mandata, Trump je ispunio skoro sve što je obećao, unatoč tome što su ga svi mediji svakodnevno pokušavali rušiti, optužujući ga da je nacist, fašist, bijeli supremacist, izmišljajući mu aferu za aferom. Nije imao potporu ni međunarodne zajednice, a bome niti tehnoloških divova iz Silicijske doline. Bio je učinkovit predsjednik, nije govorio u otrcanim frazama i gestama Kissingerove diplomatske škole, bio je narodni predsjednik, retorički nadmoćan i ponešto sklon pretjerivanju.

Stvorio je 7 milijuna radnih mjesta. Prihod obitelji iz srednje klase se povećao za 6 000 $ godišnje, stopa nezaposlenosti je dosegla 3.5%, najmanja u posljednjih pola stoljeća. Američka ekonomija pod Trumpom, do pandemije kineskog virusa, nije bila toliko snažna i rastuća još od doba Ronalda Reagana. Puno je učinio za prava nerođene djece, kao i za vjerske slobode.

Potpora koju ima i dan-danas sve govori o tomu koliko je omiljen među američkim pukom, ponajprije zbog svoje politike koja se može sažeti u dvije riječi: „America First“. Zato Trump nije mogao izgubiti izbore.

Zašto je Donald Trump morao izgubiti izbore?

Politička doktrina„America First“ glavni je razlog zašto je Donald Trump morao izgubiti izbore. Smatra se da predmetna doktrina predstavlja politiku međunarodnog izolacionizma prakticiranu još od Wilsonova doba, no u globalnom, digitalnom i hiper-informacijskom dobu kakvo je trenutno, unutarnje je vanjsko, a vanjsko je unutarnje. Pobornici i zagovornici globalizma polaze od premise da se u globalno doba mora voditi globalistička politika, što je netočno. Naprotiv, ravnoteže radi, u globalno bi se doba morala voditi upravo državna suverenistička politika, jer predstavlja zlatnu sredinu između radikalnog individualizma i totalnog globalizma, odnosno jednoumlja. Nadalje, ako u globalnom sustavu svaki subjekt (pro)vodi globalističku politiku, s vremenom će nužno izgubiti svoj subjektivitet, odnosno država će prestati biti država.

„America First“ za nas u konkretnom slučaju znači „Croatia First“. Za Slovence znači „Slovenia First“, za Portugalce „Portugal First“, za Estonce „Estonia First“ i t.d. Ništa nije pogubnije po globalističku agendu nego suverenost mnogih zemalja, multipolarnost svijeta u smislu ne samo centara moći, nego i raznovrsnosti mjesta gdje se donose odluke koje utječu na sudbinu cijelih naroda tj. država. Koliko je ne samo naša država prenijela suverenosti na raznorazne međunarodne organizacije, počev s UN-om, preko WHO-a do EU-a, kamo to vodi i dokle ide?

Nije li se nedavno baš WHO gadno kompromitirao po pitanju korona, odnosno kineskoga virusa, zbog čega je Trump odlučio prestati s financiranjem te međunarodne organizacije koja radi u interesu jedne, a ne svih zemalja članica? S druge strane, nije li, primjerice, izravna posljedica politike „America First“ upravo inicijativa „3 mora“ tj. stvaranje osovine Baltik-Jadran koja bi trebala spriječiti energetsko, gospodarsko, a time i političko zbližavanje Njemačke i Rusije, te ujedno onemogućiti stvaranje Sjedinjenih Europskih Država?

Glavni su kritičari predmetne politike tvrdili da će posljedica biti „America Alone“, što je također netočno. Američkim je državljanima dojadilo biti „svjetski policajac“ te svakih nekoliko godina započinjati ratove i eskalirati krize pod izlikom uvođenja demokracije i zaštite ljudskih prava. No, jedina svjetska sila ne će tek tako dopustiti da joj utjecaj mine ili da drugi previše ojačaju, stoga je prepustila svojim saveznicima, recimo Poljacima, Mađarima i Hrvatima da realiziraju spomenutu inicijativu Baltik-Jadran. Sve u svemu, Trumpova Amerika nije bila sama, nego je stekla potporu nekih drugih zemalja poput Brazila, Poljske i Mađarske, zemalja, napomenimo, koje ne pušu u globalističke diple…

Najveći je Trumpov crimen u tomu što je kao predsjednik jedine svjetske sile postao simbol; simbol patriotizma, (neo)konzervativizma, suverenizma, borbe protiv establishmenta, borbe protiv političke korektnosti, rodne ideologije i novog (ne)normalnog. Nije Donald Trump konkretno posebno krjepostan, briljantan, savršen ili što već, nego je činjenica da se kao predsjednik ne neke balkanske, afričke ili južnoameričke zemljice, već, naglasimo to opet – jedine zaista svjetske sile – postavio na „kontroverzan“, suverenistički i politički „nekorektan“ način.

Svaki suverenistički i konzervativni, da ne kažemo populistički pokret u Europi je imao Trumpa i njegovu politiku kao uzor, od Salvinija, preko le Pen, do njemačkog AfD-a i dalje redom. Možda zvuči ironično, ali Trump je morao izgubiti radi politike „America First“, ne zbog posljedice te politike u samim Sjedinjenim Državama, nego zbog posljedica koje bi ta politika izazvala u ostalim zemljama svijeta, napose Europi, odnosno iz američke perspektive – ostatku Zapada.

Zašto je globalizam naša sudbina?

Kao što smo naveli, ustrajavanje na tvrdnji da su američki izbori iz studenoga prošle godine pokradeni razljutilo bi i iživciralo dobroga Cenzora koji onda ne bi imao druge nego oduzeti slobodu govora i iznošenja misli i tako nas primjereno kazniti, odnosno zaštititi nas od nas samih.

Međutim, vratimo se pitanju iz podnaslova. Demokratski poredak, ispravnije, poredak koji kao najvišu ideju njeguje vladavinu prava, ima smisla samo ako se pravna pravila primjenjuju na svakoga u istovjetnim uvjetima. Tek onda strogost forme (pravnoga poretka) ima svrhu jer čuva i uvjetuje sadržaj. Hrvati kao narod, primjerice, nisu od osamostaljenja izašli na zakonite izbore, čak ni prema vlastitim normativnim standardima. No, da tim i takvim standardima te tolikoj količini „nepravilnosti“ posvjedočimo na predsjedničkim izborima u SAD-u, znak je ozbiljne dekadencije.

I što učiniti kad je sadržaj neprihvatljiv, a forma ipak zadovoljena? Što učiniti kad strana u postupku potkupi suca, a viša se tijela prave blesava? Što učiniti kad državna tijela ne postupaju po prijavama i tužbama dok ne nastupi zastara? Što učiniti kad svjedočimo izbornoj krađi, a DIP i Ustavni sud potvrde rezultate? Najzad, što učiniti kad prevlada nepravda koju štiti pravna forma?

Na to nam odgovara jedna stara, prema svemu sudeći na Zapadu zaboravljena definicija pravde – postupati s jednakima jednako, a s nejednakima nejednako. U hipotetskoj situaciji bi to izgledalo otprilike ovako. Kad bi se pojavila sumnja u integritet američkih izbora, naglasimo radi dobroga Cenzora opet; tek hipotetski, radi sprovođenja misaonog eksperimenta, gubitniku takvih nezakonitih izbora je, izuzev (vojnom) silom, preostalo samo ono zbog čega se četvrt milijuna ljudi okupilo u Washingtonu 06. siječnja ove godine.

Tog je dana američki Senat potvrđivao elektorske glasove svake savezne države, nakon što su riješeni svi prigovori uz izborni postupak i izborne rezultate. Uzgred, u devet od deset tužbi podnesenih od strane pobornika Donalda Trumpa nisu ni razmatrane tužbene tvrdnje, nego su odbačene iz proceduralnih razloga. Predmetnim zasjedanjem Senata predsjeda potpredsjednik SAD-a, odnosno Mike Pence, koji ceremonijalno broji elektorske glasove i utvrđuje rezultat čime je izborni proces okončan.

Trumpovi su pristaše, pa čak i sam bivši predsjednik Trump od potpredsjednika SAD-a zahtijevali da odbaci elektorske glasove iz saveznih država čije su izborne rezultate smatrali spornim (Arizona, Georgia, Pennsylvania, Michigan…) te potvrdi alternativne elektore koji bi dali glas predsjedniku Trumpu. Neka ne bude nikakve dvojbe, uporište za takav postupak ne postoji u američkom Ustavu i zakonodavstvu. Mike Pence nije mogao učiniti to što se od njega tražilo; on je to morao učiniti. Zašto? Jer se s jednakima postupa jednako, a s nejednakima nejednako – jer bi to bilo pravedno.

Drugim riječima, s prljavima se igra prljavo. Ponovimo, držati se pravila ima smisla tek ako se svatko drži tih pravila; ako, pak, jedna strana krši pravila, odnosno vara, onda igrati „pošteno“ ili „držati se pravila“ nema baš nikakva smisla. U engleskom jeziku postoji izraz: „Fight fire with fire.“ I zato je globalizam naša sudbina; jer naši najbolji sinovi, kakav je Mike Pence, nisu u ključnom trenutku napravili ono što su morali napraviti, nisu igrali prljavo (poput druge strane), odnosno nisu se vatrom borili protiv vatre.

Umjesto zaključka

Trumpova administracija bijaše posljednja brana od nadirućega globalizma, zapravo (neo)marksizma koji besklasno (dakle bez-razlikovno, homogeno-globalno) društvo ne postiže dokidanjem svih drugih društvenih klasa, nego stvaranjem cijelog niza fragmentiranih (id)entiteta, niječući spolno-biološki (rodna, trans-gender ideologija), vjersko-religiozni (dominantnost znanosti, protivnost kreacionizmu i „nedokazivost“ duhovnoga) i državno-nacionalni (međunarodne integracije, Europska unija, „Regijon“…). Ekonomski kazano: kapitalizmu da, demokraciji i ljudskim pravima ne, sukladno državnom modelu NR Kine u kojem sudbinu za (u)skoro dvije milijarde ljudi kroji jedva 3 000 članova Komunističke partije.

Tko sumnja u ovaj scenarij neka samo pogleda najpouzdaniji indikator na svijetu – najstariju i najprilagodljiviju instituciju – rimokatoličku Crkvu. Promatrajući samo crkvenu politiku je moguće skicirati geopolitička kretanja desetljećima unaprijed.

Suverenistička je ideja doživjela potpuni poraz, odnosno realizacija je te ideje postala virtualno nemoguća, a ideja bez mogućnosti realizacije nije ništa drugo nego prazan skup. Neki smatraju da bi baklju suverenizma mogla preuzeti Rusija kao jedina preostala relevantna sila, no to će biti moguće samo ako oni koji bi primili rusko cjepivo protiv kineskoga virusa, Sputnik V, ne bi smjeli konzumirati alkohol – ikada više.

Hoćemo li globalističku neminovnost prihvatiti („amor fati“) i ubrzati njezin dolazak, jer što prije dođe prije i prođe, ili ćemo pružati otpor i boriti se tek borbe radi – stvar je osobnog izbora i nazora. Kad je Titanic počeo tonuti, otmjena su gospoda sjela za šank i naručila najskuplji whiskey dok su drugi pohrlili u čamce za spašavanje. Dakle, skončati dostojanstveno ili pokušati spasiti što se spasiti dade, svejedno je; brod je naposljetku – potonuo.

J. Gajski/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo