Pred Marijinim likom doživio je mistično iskustvo u kojem mu je Marija ponudila izbor između dviju kruna, bijele i crvene. On je uzeo obje, a ukazivale su na svetost i mučeništvo. Marija mu je cijeloga života bila veliko nadahnuće. S 13 godina pristupio je manjoj braći konventualcima i dobio ime Maksimilijan. U Rimu je postigao doktorat iz filozofije na Gregorijani, a iz teologije na učilištu sv. Bonaventure.
Kolbe je bio čovjek vrlo široke kulture: doktor filozofije i teologije, profesor crkvene povijesti u Krakowu, te autor brojnih članaka koji otkrivaju njegovo strastveno i mnogostruko zanimanje za čitavo čovječanstvo i njegove probleme. Divili su mu se kršćani i nekršćani, ne samo zbog njegove svetosti, već i radi njegove oštroumnosti i velikih organizacijskih i tiskarsko – izdavačkih sposobnosti, stavljenih u službu Bezgrešne kako bi sve ljude priveo k Srcu Isusovu.
Zaprepašten odlučnošću slobodnih zidara u borbi protiv Katoličke Crkve, u listopadu 1917. godine organizirao je Vojsku Bezgrešne, odnosno poseban marijanski i misionarski pokret kojemu je cilj, pod zaštitom Djevice Marije, moliti i izmoliti obraćenje grešnika. Mnogobrojne milosti Marija je posredovala onima koji su joj se s vjerom obraćali. Deset godina kasnije utemeljio je i grad Niepokalanow, 40 km od Varšave, najveći samostan na svijetu, s više od 800 redovnika, u kojem je bila velika tiskara. Izdavali su časopis ‘Vitez’ u 750.000 primjeraka te sedam drugih periodičnih publikacija. Razmišljao je i o radiopostaji i zrakoplovu, samo da bi informacija što brže stigla do vjernika. Grad Bezgrešne osnovao je i u japanskom Nagasakiju, kamo je došao u travnju 1930. godine.
Poslije njemačke i sovjetske okupacije Poljske, Kolbe biva uhapšen, a potom 28. svibnja 1941. odveden u logor Auschwitz, gdje je, kao i mnogi drugi logoraši, bio izvrgnut strašnim mučenjima i ponižavanjima. Krajem srpnja iste godine iz logora su pobjegli neki zarobljenici, te je zapovjednik logora odredio da će zbog tog čina desetorica umrijeti izgladnjivanjem do smrti u „bunkeru gladi“. Među njima je bio jedan mladi narednik Franciszek Gajownieczek, koji je molio za milost, jer ima ženu i djecu. To je dirnulo svetog Maksimilijana, te je istupio iz redova i ponudio se da njega pošalju u bunker smrti umjesto odabranog logoraša. Njegov su prijedlog prihvatili i odveden je s izdvojenom devetoricom. Nakon tri tjedna prisilnog gladovanja i nakon što su svi ostali jedan za drugim umrli, a on ostao sam, ubijen je injekcijom karbolne kiseline 14. kolovoza 1941. god. Idućeg je dana – na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – njegovo tijelo spaljeno u logorskom krematoriju.
Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1971. godine, a papa Ivan Pavao II. svetim 1982. Štuje se kao zaštitnik političkih i drugih zatvorenika, ovisnika o drogama, dobrovoljnih darivatelja krvi, obitelji i novinara.
Misli sv. Maksimilijana Kolbea
O Bezgrešnoj se stječe znanje više moleći nego studirajući, više na koljenima pred njom nego nagnut nad knjigama za stolom.
Nije dovoljno moliti, treba se i boriti!
Molitva
Svemogući vječni Bože, koji si srce svetog Maksimilijana raspalio ljubavlju prema Bezgrešnoj i učinio ga Njezinim velikim apostolom i oruđem za širenje svoga kraljevstva, raspali i naša srca istom ljubavlju i požrtvovnošću da u svome životu tražimo uvijek Tvoju slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
