Dinko Pejčinović: Ključno pitanje koje Hrvatska mora raspraviti s Crnom Gorom jest utvrđivanje granice na moru!

ponedjeljak, 3 kolovoza 2026

Najave o približavanju završetka predpristupnih pregovora Europske Unije i nekih država „zapadnog Balkana“ ponukale su i tradicionalno inertno hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova da se oglasi tim povodom, te iznese svoje zahtjeve prema budućoj članici – Crnoj Gori: „Naša očekivanja su jasna: rješavanje pitanja obeštećenja logoraša, nastavak rada na pronalasku 14 nestalih iz Domovinskog rata, procesuiranje ratnih zločina, rješavanje imovinskopravnih pitanja hrvatskih obitelji koje su u Crnoj Gori ostale bez imovine, a čiji su sudski procesi u zastoju, očuvanje spomen- ploče na bivšem logoru Morinj i nužnost promjene imena bazena u Kotoru, nastavak razgovora o granici na moru, te povrat školskog broda Jadran.“ – ističe se u priopćenju MVEP-a. Crnogorska vlada odgovorila je Zagrebu porukom da će otvorena pitanja rješavati kroz „otvoren, kontinuiran i dobronamjeran dijalog“.

Podgorica ističe da su neka pitanja već riješena te navodi napredak u položaju hrvatske manjine, radu međuvladinih tijela i razgovorima o nestalima, granici i brodu „Jadran“. (v. članak „Što H. očekuje od C.G. prije ulaska u EU?“, narod.hr, 23.7.2026.) Među gomilom neriješenih problema nigdje se ne spominje pitanje ratne odštete i isprike za agresiju. Umjesto toga, Hrvatska će odlučno zahtijevati povratak „ruzinavog“ broda i nastavak beskonačnih razgovora o ničemu. Uđe li Crna Gora po ubrzanom postupku u Uniju, malo je vjerojatno da će se važni bilateralni problemi ikada riješiti. Kome to odgovara?

Pomorsko razgraničenje

Ključno pitanje koje Hrvatska mora raspraviti s Crnom Gorom jest utvrđivanje granice na moru, od ulaza u Boku Kotorsku do sredine Jadrana. Riječ je o poprilično velikom komadu Jadranskog mora na kojem se granična crta može povući na štetu jedne ili druge strane, o čemu bi prihvatljivu odluku mogao donijeti jedino neki specijalizirani međunarodni sud, poput suda UN- a za pravo mora u Hamburgu. Crnogorci to rješenje nastoje izbjeći po svaku cijenu; više bi im odgovarala neka zbrda-zdola skupljena arbitražna komisija (poput one koja je odlučivala o granici Hrvatske i Slovenije!), nego ugledni, nepotkupljivi, specijalizirani pravni eksperti u Hamburgu ili Haagu. „Crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova naglašava da pitanje granice na moru zahtijeva odgovoran proces jer je otvoreno više od tri desetljeća, dok se postojeći privremeni režim provodi bez većih problema.“ Iz navedene izjave vidljivo je da bi Crnogorci najradije produžili „privremeni režim“ u beskonačnost! Što se tu ima više raspravljati? Hrvatska i Crna Gora ne mogu se dogovoriti o crti razgraničenja već „tri desetljeća“, pa je jasno da to pitanje mogu riješiti samo međunarodni sudovi. Ako Podgorica ne pristaje na takvo rješenje, onda joj nije mjesto u Europskoj Uniji!

Pristanak na određivanje morske granice u skladu s međunarodnim pravom mogao bi predstavljati poticaj za pokretanje s mrtve točke i drugih sporova, poput određivanja granice na Dunavu sa Srbijom, ili pomorske granice s BiH i Slovenijom, što bi, u konačnici, „relaksiralo“ međudržavne odnose u čitavoj „regiji“. Naravno, uvijek će se naći i oni kojima to ne odgovara, bilo da je riječ o Beogradu, Sarajevu, Ljubljani ili nekoj udaljenijoj prijestolnici. Na njihovu nesreću Hrvatska sada ima jedinstvenu prigodu za brzo rješavanje barem jednog problema nastalog raspadom bivše Jugoslavije. Hoćemo li priliku iskoristiti – to je već drugo pitanje!

Autor: Dinko Pejčinović

Hrvatsko nebo