Drugi pišu: Američki plan za stezanje obruča oko Irana

Visokorangirani diplomat s Bliskog istoka navodi kako se čelnici zemalja Zaljeva i SAD-a slažu da iranski režim treba gospodarski oslabiti sve dok ne padne ili dok se ne neutralizira Korpus garde islamske revolucije, dok se pregovori između SAD-a i Irana nastavljaju unatoč javnim poricanjima. U međuvremenu, pomorska blokada uzima danak: inflacija iznosi 90 posto, goriva nedostaje, a Iranci prodaju osobne stvari kako bi preživjeli. Ako Washington ustraje na toj [svojoj dosadašnjoj] politici, a Iran nastavi odbijati Trumpove zahtjeve [uvjete za mirovno rješenje], daljnja eskalacija čini se tek pitanjem vremena, iako će ju Amerikanci pokušati obuzdati barem do izbora u studenomu na polovini mandata – piše u svom komentaru objavljenom večeras Danny Zaken na portalu Israel Hayom.

Pregovori između Sjedinjenih Država i Irana, kao i odluka da se zasad odustane od napada, ne upućuju na to da je sporazum na pomolu. Zapravo, pristup koji trenutačno zagovaraju Washington i većina prijestolnica u Zaljevu jest slabljenje iranskog režima gospodarskim sredstvima sve dok ne dosegne točku pucanja koja bi mogla dovesti do njegova pada ili neutralizirati moć Korpusa garde islamske revolucije.

Tu je procjenu za Israel Hayom iznio visokorangirani diplomat s područja Bliskog istoka koji je dobro upućen u aktualna zbivanja u toj regiji.

Po riječima tog dužnosnika, koji je govorio iz prijestolnice u blizini Izraela, sve strane trenutačno nastoje dobiti na vremenu. Iranci očekuju daljnje ustupke SAD-a zbog djelomičnog ometanja prometa kroz Hormuški tjesnac. Amerikanci, s druge strane, pokušavaju spriječiti rast cijena nafte i izbjeći pretjeranu eskalaciju uoči izbora za Kongres u studenomu na sredini mandata. Zaljevske države žele spriječiti napade na svoje strateške objekte, barem dok se ne zacrta put za uklanjanje iranske prijetnje.

“Svakom je čelniku u regiji, pa čak i onima u Dohi, to postalo razvidno”, tvrdi taj dužnosnik. “Ne može se dopustiti da aktualni iranski režim ostane na vlasti i pritom zadrži prijeteću vojnu silu. Jedino neslaganje postoji oko načina na koji to postići i vremenskog okvira za provedbu.”

Osvrćući se na Izrael, dužnosnik je rekao da je američki predsjednik Donald Trump zasad zadržao premijera Benjamina Netanyahua “otraga”. To ne znači da je Izrael neaktivan, rekao je, dodajući da pruža logističku i obavještajnu potporu. U odlučujućoj fazi, dodao je, Izrael bi se potencijalno mogao uključiti u kampanju izravnom vojnom silom, bude li to potrebno.

Pregovori se nastavljaju unatoč demantijima dok se gospodarska blokada pojačava

Unatoč demantijima dužnosnika Islamske revolucionarne garde, kontakti između Sjedinjenih Država i Irana se nastavljaju, kako putem posrednika poput Pakistana, tako i izravnom komunikacijom između iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija i Trumpova posebnog izaslanika Stevea Witkoffa.

Diplomatski izvori navode da znatne razlike u stajalištima sprječavaju održavanje izravnog sastanka u skorije vrijeme. Ipak, Pakistan je pozvao Araghchija i predsjednika iranskog parlamenta Mohammada Baghera Ghalibafa u Islamabad na razgovor o tom pitanju. Araghchi također surađuje s Omanom u nastojanju da se postigne zajednički dogovor o nadzoru prometa tankera kroz Hormuški tjesnac.

Unatoč neizvjesnosti, tjesnac svakodnevno prelaze desetci plovila, prevozeći u prosjeku četiri milijuna barela nafte. Iako je taj obujam znatno manji nego prije rata, to pokazuje da Iran ima poteškoća s provedbom svojih prijetnji o zatvaranju toga plovnog puta.

Američka ratna mornarica, s druge strane, nastavlja provoditi strogu blokadu samog Irana. Osim jednog ili dva tankera dnevno, pomorski promet prema iranskim lukama i iz njih gotovo je posvema zamro.

Saudijska Arabija, zabrinuta zbog napada hutijevaca – koje podupire Iran – u tjesnacu Bab el-Mandeb, čak je bila prisiljena preusmjeriti svoje tankere oko Afrike.

„Ekonomija preživljavanja” i Zarifovo upozorenje

Unutar Irana pomorska blokada uzima ozbiljan gospodarski danak. Službena godišnja stopa inflacije dosegnula je gotovo 90 %, iako procjene navode na zaključak da je stvarna brojka znatno viša, osobito kada je riječ o osnovnim životnim potrepštinama.

Sve su izraženije ozbiljne nestašice prirodnog plina za elektrane i goriva za prijevoz. Vlasti su bile prisiljene uvesti restrikcije u opskrbi električnom energijom i racionalizirati potrošnju goriva. Također su smanjene plaće i mirovine, što potiče sve veće nezadovoljstvo javnosti. Amerikanci se nadaju da će to nezadovoljstvo pridonijeti slabljenju režima.

Bivši iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif upozorio je na mogućnost takva sloma. U nedavno objavljenom članku Zarif je istaknuo da bi, ako se u roku od dva mjeseca ne postigne dogovor, unutarnji nemiri u Iranu mogli dosegnuti razinu koja znači stvarnu opasnost, dok bi odnosi sa strateškim partnerima poput Kine i Rusije pretrpjeli tešku štetu.

“Suprotno očekivanjima, Rusija i Kina nisu postale iranski saveznici niti su pružile znatnu pomoć”, napisao je. Zarif je priznao da je Kina već pronašla alternative iranskoj nafti. Čak i nakon potpisivanja memoranduma o razumijevanju radi ponovnog otvaranja tjesnaca, rekao je, Peking se radije oslanjao na kratkoročne ugovore.

Još jedan pokazatelj dubine krize jest pojava koju su iranski mediji nazvali “ekonomijom preživljavanja”. Kućanstva prodaju osobne stvari, od odjeće do praznih bočica parfema, pa čak i iznajmljuju osnovni alat i računala. Također bilježimo nagli rast neformalnog tržišta pozajmica, dok je broj poslovnih stečajeva od početka godine porastao za stotine postotnih bodova.

Ako Washington ustraje na toj [svojoj dosadašnjoj] politici, a Iran nastavi odbijati Trumpove zahtjeve [uvjete za mirovno rješenje], daljnja eskalacija čini se tek pitanjem vremena, iako će ju Amerikanci pokušati obuzdati barem do izbora u studenomu na polovini mandata.

Israel Hayom/Hrvatsko nebo