Dr. sc. Mihovil Biočić: Otvoreno pismo, Gospođo ministrice Nina Obuljen Koržinek

petak, 31 srpnja 2026

Dr. sc. Mihovil Biočić
Kaštela, 29. srpnja 2026.

Vi ste ispred hrvatske vlade, zaduženi uz ostalo, i za medije! Pretpostavljam da pratite emisije HRT-a, pa Vas lijepo molim da pročitate ovo Otvoreno pismo. Ne mogu vjerovati da niste upoznati s brojnim povijesnim činjenicama, koje su ugledale svjetlo dana tek u demokratskoj Hrvatskoj i da niste intervenirali na uređivačke krivotvorine HRT-a!?

Dakle, i prošle i ove godine urednica i voditeljica Dnevnika Marta Šimić Mrzlečki, ustanak u Srbu naziva „Ustanak naroda Hrvatske“ (Dnevnik 2, 27. srpnja 2026 . i Dnevnik 2, 27. srpnja 2025.https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/46046-m-biocic-otvoreno-pismo-drugu-franji-habulinu.html.  Ova dosljednost uređivačke politike glavne informacijske emisije na našoj državnoj televizijskoj kući, pobuđuje sumnju da se ponovo oživljava kult boljševičkog i velikosrpskog terora u javnom prostoru.

Taj ustanak s tim nazivom, zvao se za vrijeme komunističke Jugoslavije, kada su povijesne činjenice u svezi tog ustanka, bile strogo zabranjene i zatajene! Povjesničari nisu smjeli u komunističkom sustavu s ljudskim licem istraživati, a ako jesu, bilo je to skrivečki, jer im se  prijetilo (najmanje) zatvorom! U demokratskoj (vjerujem i slobodnoj) Hrvatskoj objelodanjeni su dokumenti o upravo groznim činjenicama o tom ustanku. Navesti ću samo neke:

1. Ustanak su organizirali notorni četnici (kasnije će se pokazati i ratni zločinci). U knjizi Draža Mihailović Memorial book (Draža Mihailović, Memorial book, Chicago, SAD, 1981.) uz ostalo piše: „Među pobunjenicima nije bio niti jedan Hrvat. Vođe ustanka su bili četnici Draže Mihailovića: Brane Bogunović, Mane Rokvić, Dane Stanisavljević Cicvara, dva igumana SPC-a, Ilija Rodić, Tomica Ivančević i srpski komunisti Gojko Polovina, Đoko Jovanić“ (koji su zajedno s četnicima vojevali i nisu djelovali protiv fašista Talijana, a zbog čega su poslije rata bili kritizirani od komunističke partije (ZNOR, V./1. Vojnoistorijski institut, Beograd, 1952., str. 79.; ZNOR, IV./1.,Vojnoistorijskiinstitut, Beograd, 1951., str. 39.).

2. Ustanak je podignut uz svekoliku potporu i znanje talijanskih fašista (formalnih saveznika NDH). Talijanski fašisti i ustanici su se sastali 23. srpnja 1941. u Benkovcu nakon čega slijedi ustanak 27. srpnja. Talijanski general Renzo Dalmazza Lorenzo (zapovjednik 6. armijskog korpusa, u području ustanka), 29. srpnja 1941. uz ostalo navodi: „Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana (…) i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima…“ U Otriću 11. kolovoza 1941. svi su se opet sastali i tada su četnici (uključujući Jovanića i Polovinu) potpisali sporazum s fašistima u kojemu stoji da se „ne bore protiv talijanskih fašista“.

3. Prema izjavi vođa tog ustanka, niti jedan komunist nije bio vođa u ustanku (dakle ne smatraju spomenute komuniste vođama, a komunisti se u tom području pojavljuju tek prosincu 1941.).

4. Jedini Hrvat, koji je došao u područje ustanka, kako bi ustanike usmjerio protiv okupatora, bio je Marko Orešković Krntija (dobrovoljac iz Špnjolskog rata, prvi politički komesar štaba NOP-a za Liku), upućen iz Zagreba. Kada im se pridružio Pupovčevi, a vidimo i HRT-ovi „antifašisti”; 20. listopada 1941. su ga zaklali. Je li i to bio bio „neoboriv“ znak ustaničkog „antifašizma“!? (Fikreta Jelić-Butić. Četnici u Hrvatskoj 1941-1945., Globus, Zagreb, str. 96; Mario Jareb. Prilog raspravi o karakteru ustanka d 27. srpnja 1941. godine, Časopis za suvremenu povijest, 2011, br. 3, 751-771, str. 766.).

5. „Antifašistička“ djelovanja ustanika su upravo monstruozna. Navesti ću samo neka: pljačka, palež hrvatskih crkava i kuća, bacanje živih ljudi pa i djece u jame (Vila Velebita, br. 31, od 17. ožujka 1995.), silovanja, nabijanja na kolac i pečenja svećenika na ražnju na pr. don Juraja Gospodnetića u B. Grahovu (A. Baković ‘Dječak s Drine’, Zagreb, 1996. str. 403 – 405.), bacanja 89 živih Hrvata s obiteljima u kotlove celuloze u Drvaru (Dizdar i M. Sobolevski. Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941. – 1945. Hrvatski institut za povijest, Biblioteka Hrvatska povijesnica, Zagreb1999.), odsijecanja udova, ruku, nogu, prstiju: don. Krešimiar Barišić i tri sjemeništarca, potom bačeni živi u goruću crkvu u Krnjeuši (Ante Mile Krvavica, Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu., Nedjeljna Dalmacija, 10.08.1995. str.159), kastriranja, deranja kože živim ljudima, klanja oko 200 do 300 hodočasnika koji su se vraćali iz Knina s blagdana sv. Ane, na čelu sa svojim svećenikom don Waldemarom Maksimilijanom Nestorom, bačenih u jamu Golubnjaču … (Mihovil Biočić. Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu. CCAS, Drugo izdanje, Zagreb 2024.)

6. Laž je da su se Srbi digli na ustanak zbog ustaških zločina u tom području. Istina je da su Srbi na isti način pobunili za vrijeme uspostave Banovine hrvatske, kada nema govora o ustašama. Tajili su se zločini fašističkog Karađorđevičevog režima, kada su ubijani Hrvati (običan narod, intelektualci i politički prvaci) od strane žandara, tajne policije i Orjune, kada god bi se našao neki povod (da ne spominjem masakriranja zarobljenih hrvatskih vojnika u Odesi 1916.). Ni tada nije bilo ustaša! Srbi su se pobunili prije svega jer su ugledali šansu za ostvarenje velike Srbije uz pomoć talijanskih fašista, kako svjedoči i Simo Dubajić, Titov komunist – četnik (sudionik sastanka u Otriću) u svojoj knjizi „Život, greh i kajanje – od Kistanja do Kočevskoga roga“, Beograd 2006. Str 123. Nikakvi ustaški zločini u to vrijeme nisu postojali! O tome svjedoči istraživač amerikanac židovskog podrijetla Philip Cohen: „Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda…četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške odmazde počele su pak 27. travnja uhićenjima i masakrima nad 176 Srba kod Bjelovara“ (PHILIP J. COHEN, Serbia’s Secret War: Propaganda and the Deceit of History, College Station, Texas A& M University Press, Texas City, 1996., 235)

Već prije uspostave NDH, Srbi četnici, radili su zločine diljem Hrvatske i BiH, dok još nije bila pala niti jedna srpska glava (Lozo Stjepan. Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima- Projekt Homogena Srbija. Split: Naklada Bošković, 90). Primjerice samo u Bjelovarskom području, načinjeni su brojni masakri od razularene raspadnute kraljeve vojske i domaćih Srba. Navesti ću samo jedan zločin: 9. travnja (dakle prije 10. travnja), u selu Kapeli kod Bjelovara, srbijanski poručnik Hergović (Srpski 2. konjanički puk Car Dušan silni) rasporio je utrobu hrvatske seljanke Mande Filipović te izvadio iz nje čedo od 6 mjeseci! (Damir Borovčak. Voliš li Hrvatsku. Vlastita naklada. Zagreb 2007.) itd.itd.

Zaključak:

Sve strane u ratu činili su zločine, ali gospođo ministrice po novootkrivenim dokumentima i masovnim grobištima, zaključite, bez obzira na vojnu pripadnost, čiji su zločini bili najbrojnijii i najgori!? Sjetite se i zločina nad nevinim intrelektualcima i svećenicima u Vašem Dubrovniku 1944. i kasnije…

Na temelju relevantne dokumentacije iz četničkih i komunističkih izvora, jasno je da su taj ustanak podigli isključivo Srbi, da su surađivali s talijanskim fašistima i da su počinili grozne zločine nad hrvatskim pukom (katolicima i muslimanima) na tzv. Tromeđi (Like, Bosne i sjeverne Dalmacije). Potpuno su „očistili“ hrvatsko stanovništvo i zatrli hrvatska identitetska obilježja i brojne hrvatske katoličke župe. Oni koji su uspjeli pobjeći, nisu se smjeli vratiti kroz cijelo vrijeme Jugoslavije, a Srbi su im oteli imanja, koja do danas nisu vraćena. U tom ustanku, kako je inače običaj, Srbi su bili naoružani a hrvatski seljaci nisu imali ništa. Među poginulima u tom „prevažnom“, „antifašističkom“ ustanku „kojeg se moramo sijećati“ (Pupovac), nije ubijen niti
jedan komunistički neprijatelj ili fašist: Nijemac, Talijan, ustaša… Nije poginuo niti jedan ustanik!? Ubijeni su svi uhvaćeni: djeca (najmlađi Jure Ivezić 2 g.), žene, obični seljaci i starci od 80 godina. Ubijeni su samo Hrvati! I to nazivamo na našoj javnoj televiziji „Dan ustanka naroda Hrvatske“!? Ustanak u kojem nije bio niti jedan Hrvat.

Ustanici, a danas i njihovi sljedbenici, samo su poslušali svog četničkog ideologa, Vasu Čubrilovića, koji je u Banja Luci 1939. u jednom govoru rekao:
„Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zeemljama mora uvijek predano raditi na spriječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnosti dogodi, pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države“.

Dakle, sasvim je jasno dokazano, da je taj ustanak bio četnički, fašistički i antihrvatski, ustanak za „Kralja i otadžbinu“, za uspostavu velike Srbije, a postupci su bili u skladu s Čubrilovićevim i Moljevićevim („Homogena Srbija“ nap.a.) genocidnim naputcima! Pri tome se uistinu napravio genocid na hrvatskim narodom tog područja, kako bi ga posrbili. Mi smo 45 godina morali slaviti taj „antifašizam“ i još pljeskati zločincima. Ne ćemo više!!! Kada o tome znanstvenici javno progovore, onda ih se ponovo etiketira epitetima iz bogatog arsenala AGITPROP-a! Hrvatski se narod izborio za slobodu i demokraciju i ne znam do kada će trpjeti slavljenje monstruoznih četničkih zločin nad hrvatskim narodom „Tromeđe“ !?

Gospođo ministrice, je li Vi odobravate (opet uvedeni) naziv ovog ustanka i postupak HRT-a!? Ako odobravate, razumjet ću i urednicu i ravnatelja HRT-a! Ako ne odobravate, očekujem, ne samo ja, nego brojni branitelji i hrvatski narod, da ih odmah smijenite! Njihov ostanak na HRT- u, shvatit ću(ćemo) kao Vaš pristanak na njihove postupke.

Mihovil Biočić
Hrvatski branitelj

Hrvatsko nebo