Nataša Božinović: Beskompromisno laprdanje

Ministarstvo kulture nije uopće osjetljivo na privilegije koje su dali iskrenim neprijateljima Hrvatske. Oni to nazivaju uključivost. Otprilike kao da su Francuzi poslije rata uključili naciste u izgradnju i revitalizaciju francuske kuture!? Nezamislivo, zar ne?

Čelnica  centra kulturne moći, Nina, zna neprijatelje Hrvatske i pohvaliti te reći da  beskompromisno propituju centre moći. Ona je beskompromisno dovođenje u pitanje hrvatske državnosti  preminule Slavenke Drakulić prevela u beskompromisno propitivanje centara moći. Bravooo!!! A u toj, u originalu dužoj rečenici, sročen je sav maloumni mazohizam hrvatske kulturne politike. Skoro da ne treba dalje.

Po tom pitanju, ne da nemamo hrvatski MK, nego ni ostale službe; diplomaciju, PR, mrežne, ili koje već službe službeno na papiru postoje. Na facebooku mi nikada prije nisu dolazile objave Tomića, Jergovića, Ivaniševića, Viskovića…. Odjednom, prije kojih mjesec dva, nahrupila je četa partizana u jedan dan! Koja crna ruka to širi?! Objave su sadržajno koncipirane bez minimalne gospodske doze kočnice, zapanjujuće besramno i infantilno. Znamo kako je Miljenko Jergović ispod svake razine opleo po gradonačelnici Rijeke Ivi Rinčić, ali smo manje upoznati s činjenicom da je Miljenku i ostalima, takva više-manje svaka face objava.

Izdvojit ću jednu objavu Velimira Viskovića, iako mu je teško naći „pobjedničku“. U njoj se obrušava na novinara Petra Vlahova : „Opet se ova depilirana kokoš (nije kokot jer ništa muževno nema u njemu, unatoč satima u teretani) na HTV4 razmeće u razgovoru s gostom iz Srbije koji govori o jučerašnjim protuvučićevskim demonstracijama.
U Srbiji je kaos, a i u Sloveniji, o čemu je jučer razgovarao s Boterijem, jedino kod nas u Hrvatskoj idila: cvjeta demokracija, plaće rastu, Dinamo osvojio dvostruku krunu, a uskoro se i nogometaši reprezentacije vraćaju s novom svjetskom medaljom. Po Vlahovu nismo zemlja najviše inflacije u EU, sveopće korupcije, s disfunkcionalnim pravosuđem, poniženim penzionerima, u kojoj se ustašoidne mase valjaju ulicama. Baš rektalna speleologija, vazelinsko novinarstvo po mjeri Plenkovića!“  Je li vlasnik ovakva izraza mogao biti značajan leksikograf? Mogao je! Bio je!

Dva Velimira i jedan Miljenko

Slutim da je u svoje doba Velimir Visković s kolegama odradio kvalitetan posao glede hrvatske leksikografske djelatnosti jer je bio izložen žestokoj i vulgarnoj kritici Miljenka Jergovića. Ljudski slutim po zdravorazumskoj formuli: Onoliko koliko je Miljenku  Hrvatska književna enciklopedija (kojoj je Velimir bio urednik),  previše odgovarala svrsi čuvanja i promicanja hrvatske književne tradicije, toliko je u njoj kvalitete. Unatoč osobnom sukobu, napadi  na Zavod koji su počeli 2009., nisu  stali ni kad je Visković umirovljen. Smožden spoznajom da hrvatski „Leksikografski zavod Miroslav Krleža“ i dalje djeluje, Miljenko nastavlja s prljavim lažima plašeći javnost ustašofilnim vodstvom zavoda.

Danas vidimo da bez obzira na osobnu netrpeljivost, između Jergovića i Viskovića glede političko aktivističkoga izraza, i njihove spremnosti da ga ispuste, nema nikakve razlike.  Jergoviću  se osim ulice, „ustašoidne mase“ valjaju i Zavodom. Kao i Jergović nebrojeno puta do sad, Velimir je Nebujanec, svojim objavama dao do znanja da ima karakterne mane koje najvjerojatnije lijepi našoj kontroverznoj desničarskoj ikoni, svome imenjaku, voditelju Bujice, Bujancu. Samo je Bujanec donedavno radio na izvan struje privatnoj TV (gdje mu je po njegovu izrazu i mjesto), dok je ovaj bio djelatnik Leksikografskoga zavoda!? Ako uspoređujem dva „barda“ suprotnih ideoloških polova zanimljiv mi je internetski mit u kojoj je  jednom prigodom Velimir Bujanec  Radu Borić, uočivši da čeka tramvaj, autom prebacio jer bi inače zakasnila. Iako se radi o mitu, mogu zamisliti da je Velimir Nevisković  pomogao gđi Radi u nevolji. Za ovog drugoga Velimira, čitajući njegove „suptilne“ objave, ljudski slutim da nikada ne bi tako gentelmanski postupio spram  ženske verzije Petra „kokoš“ Vlahova, ili  desne verzije Rade partizanke Borić. Izgleda mi prije da bi autom po nekoj lokvi nagario do daske. Zapljusnuo ideološku protivnicu te zadovoljan uspješnom gestom, junački odjurio u slavnu maglu još slavnijih gusaka.

Jugoslavenstvo je srednje ime najgorih među nama

I dok se „ustašoidne mase valjaju ulicama“, Petar Vlahov se valja rubovima HTV-a, točnije na 4. programu. Jer kad partizanski lešinari nanjuše da je hrvatovanje, konkretno Petra Vlahova, ali može se dogoditi bilo kome, prešlo njihovu mjeru, kreću sinkronizirani napadi sa svih strana. Bez srama i sve više i više. Ne samo bezimeni Yu trolovi, nego i pisci, ljudi koji imaju fakultetske sinekure, novinari itd. Ne mislim da nisu i ranije duhom i tijelom pripadali Velikoj Srbiji, nego im je izričaj bio malo pristojniji i bojažljiviji. Sada je i ulica pristojnija od njih. Ima, ne mogu reći, još pristojnih među njima samo ih štrebersko perpetuiranje pomodne socijalne osjetljivosti u kontekstu ulizivanja Beogradu, svodi na banalnost izraza nedostojnog struke kojom se bave. Leon glumac Lučev je tako polučio s kič patosom da osjeća prezir spram zarade hrvatskih nogometaša. Naravno, u drugim su zemljama nogometaši sirotani. To mu sigurno ne bi palo na pamet da se jugoslavenska reprezentacija priprema za nadolazeći SP, niti bi se usudio bošnjačkim medijima filozofirati o novčaniku nogometaša u trenucima kada su svi Bošnjaci zahvaćeni euforijom zbog nazočnosti BiH na SP. Čak što više, mislim da bi se, ako već nije, i sam Leon pridružio bošnjačkoj nogometnoj euforiji. Ipak je BiH neka nada, umišljaj bratstva i jedinstva koji postoji samo u glavicama poput Leona Jugoslavena Lučeva.

S tim srednjim imenom istakla bih  i pristojnu gđu polonisticu Đurđicu Jugoslavenku Čilić, profesoricu na filozofskom fakultetu u ZG, porijeklom iz BiH. Ona je dio Yu ekipe koja je  tijekom rata u BiH našla utočište u gostoljubivoj Hrvatskoj. Umjesto zahvalnosti, čini mi se da doseljena Yu BiH ekipa ima dodatni  kompleks inferiornosti zbog postojanja samostalne Hrvatske, a koji se manifestira u još žešćoj ekspresiji jugoslavenštine. Bezbrižno djetinjstvo u svome zavičaju, a kojeg su, bolesno indoktrinirani, povezali s jugoslavenstvom, narušeno je ratom u BiH i bijegom u RH. Hrvatska im je dala sve , ali im je po njihovim iščašenim  kriterijima otela dom – Jugoslaviju. Stoga  mrze otimača doma, Hrvatsku! Mrze ju iz dna taloga, ali s visine one dobre slavensko-bećarske-balaševićevske duše. Neki ostanu u BiH,  pa iako naginju srpskoj mitologiji, uz slavensku- balaševićevsku, i tako dalje, dušu, zahvaljujući slučajno hrvatskom prezimenu, mogu musti od ovamo i od tamo. A mogu kao i Komšić, postati političari i na štetu svoga naroda raditi za velikobošnjačke ciljeve. Polonistica se, kao i Jergović, skroz naskroz nastanila u RH te postala ugledni akademski građanin Lijepe naše. I nije joj slavenska duša ostala tamo, nego je i nju dovela nama vamo. Pa nam reče: „Domoljublje je srednje ime najgorih među nama“.  Aaaah, opet s aspekta umišljene intelektualne visine. Zapravo je parafraza ove rečenice realan opis stanja hrvatskoga društva: „Jugoslavenstvo je srednje ime najgorih među nama“. Jugoslavenstvo kao pojam koji označava negaciju Hrvatske. Ono što se na hrvatsku Yu ekipu iz BiH, zakači brže negoli na neke Jugoslavene rodom iz RH jest da građanštinu u potpunosti zamijene jugoslavenstvom. I svaki im je ubogi projekt platforma za mržnju i isključivanje hrvatstva.

„Mjerodavne institucije bi trebale reagirati“!

Ali, ako nisu od 2000.ih kada je počela devastacija, ne znam hoće li. Treba naglasiti i apsurdnost feminističkih dozvola za javno djelovanje Jugoslavena.  Po  radosnom poziranju gđe Đurđe za intervju u kojem je oplela po domoljublju, dade se iščitati da nema ništa protiv da se njen izraz obogati njenom vanjštinom, a što je u suprotnosti s idealima feminizma gdje se ženski izgled ne smije koristiti za promidžbu intelektualnih vrijednosti. Osim toga, krhka je, nasmijana i oku ugodna što je suprotnost i idealu antifašističkih borkinja koje je utjelovila krupna Jovanka Broz. Jer, sve se kod Yu revolucionarki dade iskoristiti. Svi estetski oblici.  Da i onaj koji nije Jugoslaven, može baciti oko. Nikad ne znaš što će koga privući jugoslavenstvu. Njima se sve i svašta može ustoličiti, a hrvatskoj strani se teško tko može nametnuti. Kolindu su vrijeđali i nagrđivali  iz svih kutova snimanja. Bilo ideološkim aparatom, bilo fotoaparatom. A najluđe je prošla Marija Selak Raspudić. Bez njena znanja i pristanka, trudnoj su joj fotoaparatom zavirili među noge.

Osim estetskih oblika, dadu se i sve struke iskoristiti, sva poštena Yu inteligencija. Netko je po struci pisac, netko pop, netko novinar, netko povjesničar, netko glumac, netko polonist, ali svi u javnome prostoru, kad-tad, nevezano ili vezano  za projekt ili temu o kojoj je riječ, moraju u beskompromisnom propitivanju centara moći laprdnut nešto ideološki nabrijano i protivno hrvatskim vrijednostima.

Povjesničar Klasić kada govori o Titovu dobu nije povjesničar nego Titov apostol, zaljubljena dadilja, majka, otac…, što li!? Čak je i apostol Petar zatajio Isusa tri puta, a ovaj Tita nikad. Nešto vrlo osobno i poremećeno blisko. U njegovu zbirku ljubavnih izraza spram ostavštine ljubičice bijele ide i ova najnovija da se  demokratski izbori nisu mogli održati 1945., pazite sad ovo,“ jer su sve ostale stranke  surađivale s ustašama i nacistima.“???!!! Hoće reći da Tito nije imao izbora. Može li tip na ovoj razini promišljanja biti znanstvenikom? Eto, može.  Zgodno je na ovu temu dodati i degradacije i banalizacije znanstvenih dvojbi u svim Yu smjerovima. Ako s jedne strane imate znanstvenika Nevena Budaka koji legitimno spori Tomislavovu krunidbu na Duvanjskome polju, s druge, isto Yu strane, dobijete  antiznanstveno laprdanje Tomića koji, Budakovu znanstvenu dvojbu prevede da Tomislav uopće nije postojao!? Ni sam Neven Budak, a vjerujem čak ni Klasić, ne bi prosuli takvo što koliko god bili ili ne bili zlonamjerni i cinični spram svoje vlastite struke i nacije. Ali naravno ne bi ni javno osudili Tomićeve srpske mitove u intervjuu za Telegram, jer se njihova osnovna ideologija jugoslavenstva podudara s Tomićevom. Prezentacija na niskointeligentnoj tomićevštini, na koncu konca ne krati put ka jugoslavenskim ciljevima, pače ih približava širim masama.  Iz prve ruke, s budalastim ushitom, o tome svjedoči i novinar Telegrama, pa reče svome idolu i ostane živ:  „Goleme količine neprobavljive historije lakše varimo uz vaše pisanje.“!!!!??? K vragu škole, školanje i sva povijesna znanost, laprdanje ima jači učinak.

Sad, sve je na običnome i nedužnome čitatelju. Nikako nije, a što se pokazalo, „na mjerodavnim  institucijama RH“. Ostaje na nama Hrvatima da se sami obrazujemo jer će institucije RH i dalje financirati ove smiješne, ali duboko iskompleksirane tipove.

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo