Povodom Dana petokrake: Neka partizanske pjesme pjevaju na Golom otoku!
Vrijeme:5 min, 6 sec
Draženka Franjić, urednica portala Cronika.hr, koji posebnu pozornost posvećuje hrvatskim ratnim veteranima i obiteljima stradalih u Domovinskom ratu, osvrnula se je na FB-stranici svog portala na izjave novinarke tjednika “Nacional” Orhidee Gaure Hodak izrečene u razgovoru s Tihomirom Ladišićem na televiziji N1. Tema emisije bio je „Dan antifašističke borbe“ i postavljanja spram njemu i onomu što se njime obilježava i slavi.
/Nota bene – napomene Ur. Hrvatskog neba: Petokraka na kapama i zastavama i grbovima nije nikada bila simbol antifašizma, nego simbol nasilna i totalitarna prevratničkog komunizma odnosno sovjetskog i iz njega izvedenog svagdje drugdje boljševizma, koji je za cilj imao nasilnu promjenu političkih sustava država diljem svijeta putem “revolucionarne borbe” te širenje komunističke velevlasti po Europi i svijetu. Sovjetski savez kao sjedište Komunističke internacionale – “Kominterne” – u prvo je vrijeme bio u savezništvu s nacističkom Njemačkom, pa su Hitler i Staljin zajednički raskomadali Poljsku i počinili ondje zločine nad poljskim antinacistima i antikomunistima. No kada se Hitler predomislio pa udario i na Staljinov Sovjetski savez, 22. lipnja 1941., Komunistička partija Hrvatske inicirala je neko još uvijek nejasno i minorno događanje, vjerojatno bijeg nekih tajnih komunističkih aktivista iz Siska u Brezovicu te dogovaranje o daljnjim koracima. Prva dva neupitna i autentična događaja u hrvatskim zemljama koja se mogu smatrati nedvojbeno antifašističkim ustancima bila su ova: 1) Labinska republika (ožujak – travanj 1921.), kada su rudari u Labinštini stupili u opći štrajk, preuzeli rudnike i samoupravu te organizirali “crvene straže” kako bi se oduprli fašistima; taj događaj često se navodi kao prvi antifašistički ustanak u svijetu; 2) Proštinska buna (travanj 1921.): Stanovnici sela na području Proštine (južno od Pule) podignuli su oružanu bunu braneći svoju imovinu i sela od fašističkih napada. Obje su pobune talijanske fašističke vlasti uskoro ugušile u krvi./
Jutros je novinarka Nacionala, povodom jučerašnjeg Dana antifašističke borbe, govorila o ljudima koji „ne poštuju“ antifašističku borbu i partizane – one koji su, kaže, spasili Hrvatsku od sramote zbog ustaša.
Emisija N1 o Danu antifašističke borbe
Oba puta pod zvijezdom petokrakom krenuli u agresiju – ne trpajte Domovinski rat u koš s partizanskim zločinima!
Kad priča dođe do partizansko-komunističkih zločina pod zvijezdom petokrakom, onih koji su se dogodili odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, slegne ramenima – zločini se događaju u svakom ratu, kaže, i odmah spomene i Domovinski rat. Kao da je to ista priča. Kao da je to isti kontekst.
Nije.
Domovinski rat se nije dogodio u vakuumu – dogodio se zato što su vojnici JNA, ponovno pod istom zvijezdom petokrakom, uz pomoć četnika, učinili ono što su njihovi prethodnici radili u poraću – krenuli u agresiju. Silovali. Mučili. Otvarali logore u kojima su ljudi mučeni i ubijani. Velepromet. Ovčara. To nisu apstrakcije iz udžbenika – to su mjesta gdje su živi ljudi prošli kroz pakao, a netko to danas relativizira u dnevnoj emisiji.
Što su po Zagrebu činili „osloboditelji“ 1945.
I dok god je riječ o „osloboditeljima“ – kažimo i ono što se ne kaže rado – ti osloboditelji ušli su u Zagreb, „oslobodili“ ga od dijela njegovih stanovnika, pobacali ih u masovne grobnice – vezane žicom, bez odjeće, jednog na drugog – i onda se uselili u njihove stanove, prisvojili njihovu imovinu, kao da je samo čekala da ju nasele.
Tek sada, desetljećima poslije, iskapaju se ubijeni Hrvati iz tih jama. Samo u Zagrebu do danas su pregledane 44 lokacije i ekshumirano više od 430 žrtava. To se ne događa u nekoj dalekoj zemlji – događa se u glavnom gradu, u šumama i dvorištima pored kojih ljudi danas šeću pse i voze djecu u školu.
A onda gledamo televiziju i slušamo kako bismo trebali poštovati zvijezdu petokraku i pjevati partizanske pjesme i slaviti Dan antifašističke borbe.
Bi li oni obitelji i potomci poginulih i nestalih trebali stati uz partizanski spomenik i pjevati partizanske pjesme?
Postoje majke koje su gledale kako im muče sinove i ubijaju pred njima. Postoje žene koje su grupno silovane pred svojim obiteljima. Postoje obitelji koje i danas ne znaju gdje su kosti njihovih najmilijih – dok netko drugi, čiji su predci možda baš useljeni u tuđi stan, danima objašnjava narodu što treba slaviti.
Te obitelji ne žive u prošlosti kao u sjećanju – one tu prošlost žive svaki dan, svaku noć, iznova.
Pa me zanima – bi li te majke trebale slaviti antifašiste i zvijezdu petokraku koja je bila na kapama onih koji su im uništili obitelj i pobacali ih u masovne grobnice? Bi li oni čiji se najmiliji i danas vode kao nestali trebali stati uz partizanski spomenik i pjevati partizanske pjesme?
Tko je ovdje zapravo bez pameti? Bez osjećaja? Bez ikakve emocionalne inteligencije? Tko ovdje doslovno provocira ljude koji još nose ožiljke – vidljive i nevidljive – od onoga što im se dogodilo, dok njihovi mučitelji i danas u nečijim stanovima imaju krov nad glavom?
Ne tražim da se prešute ustaški zločini, tražim poštenje: neka se istraži Jasenovac!
Ne tražim da se prešute ustaški zločini. Neka istina već jednom izađe na vidjelo. Moderna tehnologija lako je utvrditi tko se nalazi u Jasenovcu. I njihov broj.
Tražim poštenje – da se ne izjednačava neizjednačivo, i da se ne traži od žrtava da slave simbole boli koju nikad nisu zaslužile.
Neka partizanske pjesme pjevaju na Golom otoku!
(foto Matija Djanjesic/Cropix)
I predlažem da se za ovakve blagdane otvori Goli otok i neka upravo to mjesto postane mjesto gdje će ti likovi pjevati partizanske pjesme, mahati zastavicama i slaviti praznike propalog sustava i države.
Naslovnica: Prizor s obilježavanja Dana antifašističke borbe g. 2022. u Brezovici (arhivska fotografija)
Povezano:
Što je nama NDH: „Povijest se ne briše – ni u svojim strahotama, ni u svojim veličinama“
Draženka Franjić/FB/Hrvatsko nebo
