The American Conservative: Zelenski, a ne Trump ili Putin, prijetnja je miru; on i europske elite hoće nastavak i eskalaciju rata prema nuklearnomu!
Vrijeme:8 min, 48 sec
Pod naslovom „Zelenski, a ne Trump ili Putin, prijetnja je miru” i podnaslovom „Kako bi brutalni rat naokon prestao, ukrajinski Predsjednik mora otići” o temi rusko-ukrajinskog rata i pregovora o miru objavio je svoju kratku analizu Brandon J. Weichert[*]. On je svoje teze potkrijepio argumentima koje smatra čvrstima i uvjerljivima, a koji su bliski temeljnom pristupu američkog predsjednika Trumpa rusko-ukrajinskom ratu i traženju izlaza iz njega. Vrijedi i njih čuti i o njima razmisliti. Prenosimo njegovu analizu u prijevodu na hrvatski, kao jedan od priloga promišljanju o iznimno važnoj temi rata i mira – za Ukrajinu, za sigurnost Europe te za budućnost nje, SAD-a i svijeta.
Nakon što je završio kultni summit na Aljasci između predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina, postaje jasnije vidljivo kamo svijet ide dalje u smislu rješavanja ukrajinskog rata i stabilizacije šireg odnosa SAD-a i Rusije. Što se tiče ukrajinskog rata, dolazi kraj. Ne će se riješiti prekidom paljbe, kako je Putin odavno govorio Amerikancima i s čime se sada, čini se, slaže i Trump. Jedini je problem to što se Ukrajinci i njihovi europski pomagači apsolutno ne slažu s takvim stavom.
„Ukrajina je slomljena država” – a otprije „rangirana kao najkorumpiranija u Europi”
Ukrajina je slomljena država i, u ovom trenutku, ne vraća se iz ponora u kojem se našla nakon tri godine brutalnog, neuvjerljivog rata sa svojim mnogo većim ruskim susjedom. Nekoć najavljivana kao simbol modernog demokratskog otpora tiraniji, ta istočnoeuropska država pod opsadom nije održala predsjedničke izbore više od šest godina. Doista, prije nego što je došlo do katastrofalnog rata u Ukrajini, nacija povijesno poznata kao pogranična zemlja između Europe i Rusije bila je rangirana kao najkorumpiranija u Europi.
Kako je rat odmicao, Kijev je opravdao to sramotno rangiranje.
Prava bujica američkih (i europskih) poreznih dolara, oružja i drugih oblika pomoći preplavljuje Ukrajinu više od desetljeća (otkako je Rusija anektirala Krim 2014. nakon državnog udara koji je podupirao SAD protiv navodno proruske kijevske vlade Viktora Janukoviča). Preplavljena zapadnim novcem i pomoći, ukrajinska elita bogatila se je dok je slala sve veći broj svojih mladih ljudi u borbu protiv Rusa kao okupatora. Što je rat dulje trajao, to je zapadna pomoć postajala izdašnija – uz mnogo manje nadzora – a time su neki ukrajinski oligarsi i dužnosnici stjecali više prigoda da se obogate.
Povratna sprega korupcije što ju je poticao Zapad pretvorila je i Zelenskog u njezina pokretača i u zagovornika rata
Tako se povratna sprega korupcije potaknuta ratom ostvarivala sve dok rat nije postao jedina zadaća koju je ukrajinska država mogla obavljati. Sve druge funkcije normalne, demokratske države bile su iskrivljene da služe ratnom stroju, koji je i sam bio nusprodukt korupcije koju je poticao Zapad. Dok ukrajinski ratni napori dosežu svoju predvidljivu najnižu točku u svjetlu masivnih ruskih ofenziva duž krvave bojišnice, Zelenski je prihvatio fanatično gledište i na rat i na svoj status u političkom sustavu zemlje.
Nekad najavljivan kao ukrajinski predsjednik “obični čovjek” koji je došao iz svijeta komedije i vodio kampanju za borbu protiv legendarne ukrajinske korupcije, tijekom godina predsjednik Volodimir Zelenski postao je pokretač te korupcije (zajedno sa svojim najvišim vladinim dužnosnicima). Postao je ono što je vidio. I dok se rat pogoršavao za Ukrajinu, u vrijeme kada bi svaki drugi racionalni i nekorumpirani vođa tražio mir s većim osvajačem, Zelenski je, potaknut naizgled bezdanim vrelom zapadne pomoći, nastavio širiti rat i gristi više nego što je Ukrajina mogla žvakati.
Zelenski je gurnuo u stranu one kojima je nekoć vjerovao, poput poznatog ukrajinskog generala Valerija Zalužnog, jer više nisu vidjeli smisao borbe protiv Rusije koja je imala toliko prednosti u odnosu na Ukrajinu. Danas kruže glasine da Zalužni poduzima korake kako bi zamijenio Zelenskog na mjestu čelnika svega što je ostalo od Ukrajine.
Produženje rata dovest će do „konačnog uništenja Ukrajine i njezina naroda“
Zelenski je pomogao spriječiti prethodne mirovne pokušaje između svoje zemlje i Rusije koji su se u cijelosti temeljili na fantastičnoj ideji da bi njegova manja vojska uz potporu NATO-a mogla povratiti istočnu Ukrajinu, u kojoj se govori ruski jezik, ili poluotok Krim, koji je bio dom jedne od najvažnijih ruskih pomorskih baza – sjedište Crnomorske flote u Sevastopolju – još od vremena Katarine Velike. Doista, Zelenski i njegova vlada odbijaju prihvatiti bilo kakvu alternativnu strategiju svojoj sadašnjoj da nekako ponovno zauzmu te izgubljene regije, čak i ako to znači produženje rata i konačno uništenje Ukrajine i njezina naroda.
Prošle godine, uzor demokracije u Kijevu otkazao je zakazane predsjedničke izbore u Ukrajini. Mandat Zelenskog bio je pri kraju. Umjesto da učini demokratsku stvar i pusti demokraciju u Ukrajini, koliko god bila nesavršena, da ide svojim tijekom, ukrajinski Predsjednik odlučio je produžiti svoj mandat na neodređeno vrijeme. Budući da nije određen novi datum za predsjedničke izbore, a Zelenski se sada posve ugnijezdio u svojoj diktatorskoj vlasti, ukrajinski je čelnik ukinuo posljednji trag ukrajinske proto-demokracije. Ove je godine odlučio zatvoriti antikorupcijske nadzorne skupine koje su osnovane uz pomoć Zapada prije nekoliko godina kako bi bolje osigurale da Ukrajina postane funkcionalnija demokracija.
Nedavna anketa koju je proveo Gallup pokazuje da većina Ukrajinaca želi da njihova vlada “pregovara o okončanju rata što je prije moguće”
Mnogi analitičari procjenjuju da je Ukrajina pretrpjela više od 500.000 žrtava u ratu, što je više od službenih procjena korumpiranog kijevskog režima, a kraj mu se ne nazire (barem ako Zelenski nastavi po svome). U ovoj močvari počele su se stvarati napukline u inače čvrstoj kontroli Ukrajine nad narativom koji okružuje rat. Nedavna anketa koju je proveo Gallup pokazuje da većina Ukrajinaca želi da njihova vlada “pregovara o okončanju rata što je prije moguće”. Što se duže rat razvlači, što čvršću kontrolu koju režim Zelenskog preuzima nad zemljom pod opsadom postaje manje popularna vlast u Kijevu, točnije predsjednik. Štoviše, kako potpora ratu opada, zahtjevi Zelenskog za njegovo privođenje kraju postaju sve tvrdokorniji [u smislu inzistiranja na jednomu, a ignoriranja drugoga].
Uzmimo, na primjer, lukavu opsesiju Zelenskog da postigne prekid paljbe putem mirovnog sporazuma s Rusijom. To je zato što Zelenski razumije da je mirovni sporazum trajan i, prema takvu sporazumu, od njega bi se zahtijevalo da se trajno odrekne teritorija na istoku i Krima. Ali prekid paljbe jest, po definiciji, privremen. Borbe bi prestale, a Zelenski bi teoretski mogao obnoviti borbene sposobnosti svoje zemlje dok bi (nada se) Rusi odstupili i odrekli se znatnih taktičkih i strateških prednosti koje Moskva trenutno uživa.
Prijeti li Europi to da bude poslana u „geopolitičku kantu za smeće povijesti“ – kao žrtvu vlastite otrcane globalističke ideologije i kratkovidnih odluka?
Europljani, očajnički želeći ostati relevantni usred današnje promjenjive geopolitike, podupiru Ukrajinu do kraja jer se boje da će, ako Trump i Putin uspiju postići pravi dogovor za privođenje ukrajinskog rata kraju, Moskva i Washington zapravo ostaviti Europu u prašini. To bi vjerojatno rezultiralo time da Trump umanji važnost NATO-saveza unutar američke nacionalne sigurnosne politike. Očito je da su Europljani više nego spremni prihvatiti treći svjetski rat s Rusijom zbog Ukrajine ako to znači prisiljavanje Amerikanaca da – dugoročno gledano – povećaju potporu Ukrajini i, šire, NATO-u protiv Putinove Rusije.
Bez NATO-a, dok se Europska unija bori s kronično uzdrmanom ekonomijom i s euroskeptičnim nacionalističko-populističkim pokretima koji se zauzimaju za navodni posthladnoratovski konsenzus, trenutna vladajuća klasa u Europi uistinu bi bila poslana u geopolitičku kantu za smeće povijesti – žrtve vlastite otrcane globalističke ideologije i kratkovidnih odluka. Da bi Europa ostala relevantna, rat mora biti stvar za koju će se ona zauzimati. Ali oni ne mogu sami voditi rat, pogotovu ne protiv moćne Rusije. Europljani će se dotjerati i pretvarati da financiraju vlastitu obranu, a pritom će osigurati da su Amerikanci ti koji su im na raspolaganju.
Zelenski razumije da će neuspjeh u pregovorima dovesti do posvemašnjeg uništenja Ukrajine, nije ga briga za to
Što 
nas dovodi do posljednjeg dijela ove priče. Najvažniji dio. Očito je da i Trump i Putin žele mirovni sporazum. Štoviše, ukrajinski narod želi dogovorni kraj ovog paklenog rata. Ni Zelenski ni Europa to ne žele. Zapravo, čini se da je Zelenski sklon, ako Trump pokuša nametnuti mirovni sporazum koji od Ukrajine zahtijeva da se odrekne Donbasa u istočnoj Ukrajini – regije koju će na kraju izgubiti ako se rat nastavi – svejedno se odmetnuti i nastaviti se boriti.
Washington ima luđaka u rukama – u Kijevu, ne u Kremlju. Umjesto da riskira odreći se odrekne svoje moći pregovorima o mirnom privođenju kraju rata koji je desetkovao Ukrajinu, Zelenski (na nagovor svojih europskih prijatelja) odbija zaustaviti borbe. On razumije da će neuspjeh u pregovorima dovesti do posvemašnjeg uništenja Ukrajine. Ali Zelenskog nije briga. Njemu je svejedno. Novac na koji se oslanja i moć koju uživa neraskidivo su povezani s nastavkom rata. To je ono protiv čega se Trump trenutno bori.
Sa Zelenskim na čelu „dani su Ukrajine odbrojeni, a svijet je neminovno bliži svjetskom ratu između nuklearno naoružanih Rusije i Amerike“
Zelenski, a ne Putin ili Trump, zaprjeka je miru. Dok on ne ode s vlasti, dani su Ukrajine odbrojeni, a svijet je neminovno bliži svjetskom ratu između nuklearno naoružane Rusije i Amerike.
[*] Brandon J. Weichert viši je urednik nacionalne sigurnosti u američkom glasilu The National Interest. Nedavno je Weichert postao domaćin Sata nacionalne sigurnosti na America Outloud News i iHeartRadio, gdje raspravlja o politici nacionalne sigurnosti svake srijede navečer. Također je suradnik časopisa Popular Mechanics i redovito se konzultirao s raznim vladinim institucijama i privatnim organizacijama o geopolitičkim pitanjima. Weichertovi tekstovi pojavljuju se u više publikacija, uključujući Washington Times, National Review, American Spectator, MSN, Asia Times i bezbroj drugih. Njegove knjige uključuju Winning Space: How America Remains a Superpower, Biohacked: China’s Race to Control Life i The Shadow War: Iran’s Quest for Supremacy. Njegova najnovija knjiga, A Disaster of Our Own Making: How the West Lost Ukraine [Katastrofa koju smo si sami stvorili: Kako je Zapad izgubio Ukrajinu] dostupna je za kupnju gdje god se knjige prodaju. Može ga se pratiti putem Twittera @WeTheBrandon.
Povezano:
The American Conservative/Hrvatsko nebo
