Artur Bagdasarov: Mora li svaka imenica muškoga roda dobiti svoj parnjak u imenici ženskoga roda?

“Pri normiranju jezika treba voditi računa da bilo koje rješenje mora biti ne samo u skladu s ustrojem i strukturom jezika nego i da bude prihvaćeno u jezičnoj praksi. Rodna se ravnopravnost ne rješava ili se ne mora rješavati jezičnim inženjeringom. Rukotvorna i pretjerana umjetna djelatnost mocijske tvorbe, tj. da obvezantno svaka imenica muškoga roda mora dobiti svoj parnjak u imenici ženskoga roda, npr. dometcima -inja, -kinja mijenja djelomice ustaljenu strukturu jezika, obično stvara ili može stvoriti u jeziku razliku između stvarnoga i apstraktnoga. Svugdje u normativnoj djelatnosti mora postojati razumljiv oprez.” – To ističe Artur Bagdasarov, kroatist iz Moskve, u zaključku svog osvrta na jezikoslovnu monografiju Muško i žensko u hrvatskome jeziku Milice Mihaljević i Lane Hudeček, projekt (2017. – 2024.) Odjela za hrvatski standardni jezik.

Bagdasarovljeva recenzija objavljena je u Školskim novinama br. 23-24, 17. lipnja 2025., str. 35., a prenio ju je portal hkv.hr. Pisac ističe da “o rodno osjetljivom jeziku mora biti rasprava makar na razini Odbora za normu hrvatskoga standardnoga jezika ili Vijeća za hrvatski jezik jer je njihova zadaća stručna skrb o hrvatskom standardnom jeziku, promicanje etnolingvokulture, raspravljanje o nedoumicama i otvorenim jezičnim pitanjima te donošenje općih preporuka.”

Čitav osvrt može se pročitati OVDJE.

Hrvatsko nebo