Nataša Božinović: Šest djevojčura traži krvnika

Jednog sparnog lipanjskoga dana, šest je djevojčura krenulo u bjesomučnu potragu za krvnim predatorom. Džungla i sve opasnosti što ista rađa, nisu im bile smetnja. Urbana džungla, pa misliš, lako je, ali nije. Naručiti Uber, čekati tramvaj, parkirati svoje vozilo na gradskome parkingu, voziti se na e-romobilu,  imati Wolt aplikaciju, sve su to izazovi koje urbana džungla nudi. A šest djevojčura, mlado i uzavrelo. Željno uzbuđenja.  Bez obzira na najmodernije rekvizite: bubnjeve, zviždaljke, transparentne plahte i megafone kojima uznemiruju sve moguće domorodce, onoga pravoga, najopasnijega, valjalo je trudom izdvojiti. Locirati, identificirati, transparentirati!  Dojam je da je pukovnik Kurtz iz Apokalipse danas, mala  beba spram ovoga na kojega su se one, isto po zadatku, namjerile.  I zaista, bješe samo dojam. Brat bratu, ta se lijeva falanga zna pobrinuti za dojam.

Već su istoga dana, probijajući se kroz opisanu džunglu, umorne i znojne, kampirale pored ministarstva vanjskih. Izvršile su lokaciju objekta gdje se krvnik utaborio. Lana Bobić, znate nju,  nije tek ubogi general koji sjedi u uredu i dijeli zadatke kao oni iz Apokalipse. Ona je na terenu. Sa svojim djevojčurama, tik do njih, na prvoj crti borbe protiv zdrave pameti. Nalikuje pedofilu ispred vrtića koji djeci dijeli bombone, samo ona njima, fraze i floskule.  A djeca su naivna.

Ubrzo se pored lokacije, pojavio  službeni BMW, a iz one tame ministarstva vanjskih, provirio je naš Kurtz. Krenuo je prema automobilu. Identifikacija koju izvršiše djevojčure govorila je manje od riječi: „Grliću srami se,  ruke su ti krvave!!!“ I eto, što su mogli ubogi prolaznici, nevini domorodci ,nego promisliti da će doživjeti iskustvo Martina Sheena, da će iz sjene ministarstva nekakva prigodna zraka obasjati psihodeličnoga Kurtza i da ćemo začuti onaj poznati stravično uznemirujući glas koji vas sili na beskrajno ništavilo. Da ne govorim o daljnjem tijeku scene koju moćna najava stvori u glavi:  Onaj apokaliptični Brandovski, leži, a ovaj naš Kurtz, dok hoda, štrapa u svih šesnaest. Naci čizmama razvaljuje tišinu poveće lokve krvi. Kad li ugledate izbliza, Bože moj, sve je varka, sve je moć obmane. Naš je Kurtz tek plahi čovječuljak, pomalo izgubljen i previše bezazlen za takvu identifikaciju. A još više za transparentizaciju: STOP ratu! STOP genocidu!  STOP Srebrenici i Vukovaru…

Pardon, ovo zadnje je passe, ali se ubacuje prigodno u kontekst. Sve je lijepo nesvrstano, poopćeno, zbrkano s brda dola, baš onako kaotično kako bi Titov učenik Milanović, da nije slučajni predsjednik, nego namjerni aktivist ko Lana, napravio. Ne vidim STOP Rusiji. Možda jest negdje na margini. Ko virus, zalutalo u programiranu kaotičnost. Ali čisto sumnjam. Putin se sada, misle djevojčure, od kad je rata u Gazi, američke involviranosti, još više bori protiv zločestog Zapada. A ova konstatacija, ruku na srce,  nije daleko ni od naših  desnih momčura. I njima je Putin good guy.  Ovo spominjem da dočarate sebi taj nesvrstani lonac. Svega tu ima. Razlozi su svakojaki. Ovima našim krkanima; pravoslavac Putin štiti katoličanstvo, a ovima drugima; sve uvijek miriše na Tita, staru dobru SFRJ i srpski svet, pa makar se manifestiralo u liku Putina, širenju starog dobrog SSSR-a i djelovanju ruskoga sveta.

Mene ipak više žulja taj sablažnjivo tupasti nerv naših ljevičarskih krkana. Taj manipulativni narativ kojim se budi interes Hrvata za istinsku nevolju Palestinaca preko Vukovara i Srebrenice. Nesvrstano kuhanje u istome loncu. Kuhanje redovito potpisuju; već spomenuti Lana i Zoka, ali i sve one face koje ćete vidjeti osim na opisanome prosvjedu, i na onome za vraćanje Trga Maršalu Titu , Urša, Kekinci, Matula…Rada. … Ih, ima ih ko pljeve, rodili se ne rodili, časno ili nečasno živjeli u doba Maršala. A takve tipove ljudi, ono što je sablažnjivo,  devedesetih je bolio đon i za Srebrenicu, a kamoli za Vukovar.  Taj je isti tupasti nerv izgradio spomenik djevojčici Zec, kako bi izbrisali  402 hrvatske djece žrtvi srbijanske agresije. Digli su taj spomenik kako bi poništili sve hrvatske žrtve i Vukovar, kojega sada po potrebi stavljaju u usta,  i cjelokupnu hrvatsku državu koja se branila u nametnutome ratu. Tu su i razni centri srpskoga sveta, kameni spoticanja koji su spomen na žrtve holokausta. Spotakneš se, pa se sjetiš žrtava holokausta, Židova koji su nekad bili žrtve, a danas  agresori. Osim njih, tu su i ostali stradali od ustaške krvave ruke. Ali ne samo to, vremena se mijenjaju, ovisi tko hoda i tko se spotiče.  Neovisno o aktivističkim kamenjima, možeš se na što bilo spotaknuti i ne moraš se nikoga sjećati. Samo psuješ.

Neki moji prijatelji kad se spotaknu,  psuju Plenkovića i Vladu. Drugi pak psuju Pištolj Dabru, ono kad je bilo aktualno. I općenito psuju Penavinu ekipu, da šta takvi krkani sjede u Vladi pored onako finoga europskog gospodina. Nitko živ, zadovoljan nije. Globalno gledano, širi se i dijapazon žrtava:  Palestinci, Iranci, pa čak i Rusi, nešto manje Ukrajinci jer podsjećaju na Hrvate. A o Srbima da i ne govorim. Oni su pretpotopne žrtve.

Danas agresor, sutra žrtva i obratno. Nikad ne znaš kad je riječ o nesvrstanome loncu. Nesvrstani lonac nije ekspres lonac. Polako se sve kuha i ljudožderi i vegetarijanci i žrtve i agresori. Sastojak koji redovito nedostaje: Hrvati kao žrtve i Srbi kao agresori. Zahvaljujući krvavim rukama, prije krvavoga Pavelića, a danas krvavog Kurtza Grlića-Radmana, strogo je zabranjeno da i Hrvati mogu biti žrtve, da se i njih možemo s pijetetom sjećati. Krvoločne Hrvate i njihovu genocidnu državu trebamo promptno zaboraviti i okrenuti se budućnosti. Pretjerujem, Vukovar se može spomenuti, ali samo u paketu sa Srebrenicom i pokatkad u Dežulovićevim tekstovima i ništa više! A sad, tko je u Vukovaru genocidno brijao??? Dežulović vam sigurno neće reći, a i nema kamena spoticanja za tu svrhu.  I stvarno, neodgovorno od mene, danas kada bukte ratovi i gori i doli, ja se prisjećam Vukovara i to još bez Srebrenice.  Ipak ne pretjerujem. Ljudi ne znaju pokazati na karti gdje se nalazi Gaza, što je Hamas, Hezbollah itd. Ali,  ipak im se može usaditi revolucionarni špirit. Dok si reko keks, izaći će na ulice. Vjerojatno imaju i aplikaciju za prosvjede. Gdje god prosvjed, evo njih, pa i u Srbiji. Aktivirat će se bez problema za nešto o čemu  pojma nemaju.  Umjesto da kao i ja, to ostave struci;  Akrapu, Hassanu, Havelu, Šternu, Emini, Musiću  i ostalima u Otvorenom.

Meni je primjerice zanimljivo što Goldstein veli? Zašto baš on? Goldstein je tvorac“ istina“ o Jasenovcu. Najpoznatija mu je ona o ustaškoj drobilici židovskih i srpskih kostiju. On je Židov i veliki Titoist. Nastavno na to, vjerujem da redovito daje glas Titovim učenicima. Kako prije Mesiću, tako danas Milanoviću. Isto tako, treba upozoriti da ono što je zanimljivo, ne znači da je suvislo. On je  svojom nesuvislošću kao spoj Židova i Titoiste  isto što i spoj LGBT  i  Tita,  LGBT i Hamasa.  Spojivo samo u nesvrstanome loncu kojega kuha taj isti zločesti Zapad. Kako to?

Iako većinu odgovora koji su vezani za osnovno pitanje što se događa s Europom možemo naći u knjigama, esejima, intervjuima značajnih zapadnih intelektualaca poput recimo Douglasa Murraya, i Jordana Petrsona, događa se da se vladajući establišment, jednako s lijeve i desne strane, ne oslanja na mozgove, na intelekt iz kojega bi trebali crpsti snagu za opstojnost vlastite civilizacije, nego na one najgluplje, najopasnije društvene struje i skupine koji su mu pri ruci osigurati trajniju vlast. A njihova trajnija vlast (lijevih i desnih krkana), bilo kroz civilni sektor, bilo kroz parlament, znači nezaustavljivo propadanje Europe, a Hrvatska jest punopravni njen dio i dionik tih istih procesa propadanja.

I za kraj, jedna topla preporuka. Ako već niste, pogledajte izvrsnu Netflixovu seriju Kalifat(2020.). Redatelj je Goran Kapetanović. Devedesetih je iz ratne BiH s obitelji emigrirao u Švedsku. U osam nastavaka, kroz obiteljske situacije, kriminalističko trilerskim pristupom serija se posvećuje upravo sudaru dvaju različitih svjetova. Radnja se zbiva 2015. u Švedskoj i u Siriji. Serija ne nudi rješenja, ali odlično uspostavlja dijagnozu.

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo