Današnja propovijed: Prepoznati nam je Božji dolazak i otvoriti Božiću srce poput Elizabete!

„Budimo i mi narod koji se priprema na njegov dolazak i trudimo se da se i u našim dušama iskristalizira činjenica da on ulazi tiho i nenametljivo, polako i jednostavno, skromno i samozatajno u ljudski život i u našu povijest. Jednom riječju, ulazi na neuočljiv način kao što je svjetlo neprimjetno, ali neophodno. Ulazi na naravan način kao što se začinje i rađa život, kao što raste cvijet ili mladica, bez buke i nasilja, ali ne bez snage i ljepote. Uprava takav mora biti naš stav i naša vjernost Bogu: naravna i tiha, skromna i postojana, lijepa i neslomiva“ – poziva nas don Ivan Bodrožić u propovijedi uz misna čitanja za 4. nedjelju došašća – C.

Nakon tri nedjelje u kojima nas je riječ Božja pripravljala za blagdan rođenja Gospodinova, nudeći nam na poseban način da intenzivno razmišljamo o načinu na koji je Ivan Krstitelj pripremao puk Božji za dolazak Mesije, ove nedjelje upravljena riječ otkriva nove detalje Božjega dolaska među nas ljude. Jer običan čovjek je mogao imati svojih očekivanja glede samoga Mesije, te ga zamišljati prema svojoj viziji ili prema svojim potrebama. No onaj tko je navikao na neobičnu Božju logiku dobro je znao da će Bog na neki način iznenaditi čovjeka, premda je ljude na sebi vlastit i profinjen način pripremao. Naime, pozorni slušatelj i u današnjim tekstovima treba razaznati nijansiranu poruku koja prodire u dušu, krijepi ju i jača, te s druge strane ima sigurnost da ne će pasti u zamku ishitrenog zaključivanja. Jer i u prvom čitanju iz Knjige proroka Miheja otkriva se da će onaj koji dolazi „izvoditi svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega“, te će „rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemlje“. A ni psalam ne zaostaje u tome zazivajući Boga nad vojskama koji sjedi nad kerubima da zablista, da probudi silu svoju i da pritekne u pomoć.

U prvi mah i nama se svima čini tako privlačnom ideja da Bog dođe u svojoj moći, te da umjesto nas obavi određene poslove tako što će svojom snagom i mišicom urediti stvari za koje mi mislimo da su u neredu, da posloži ono što nije složeno kako treba, te da će na taj način zajamčiti mir i stabilnost ne samo jednom čovjeku i narodu, već svim narodima i ljudima. No ako potom promatramo reakciju svete Elizabete kad joj dolazi Presveta Djevica, vidimo da ona prepoznaje u skromnom liku svoje nazaretske rođakinje Božju prisutnost koja ne dolazi izvanjskom moću i silom, već tiho u utrobi ponizne i čiste žene. Elizabeta zna za proročanstvo proroka Miheja da će Gospodin ostaviti svoj narod „dok ne rodi ona koja ima roditi“, te ona i ne iščekuje neki zahvat izvanjske sile i moći, već čeka Boga koji se ima roditi, to jest Ženu koja će ga donijeti na svijet. A tu ženu ona prepoznaje u rođakinji Mariji iz Nazareta koja se ne diči nikakvom izvanjskom silom i moću, uspjesima i ostvarenjima, već samo tihim, postojanim i vjernim služenjem Gospodinu.

Upravo kao što je Elizabeta prepoznala Božje djelovanje u svijetu i među ljudima na sasvim neobičan način, a koje je okrunjeno njegovim silaskom u Marijino krilo u kojemu uzima tijelo i postaje čovjekom, tako je i nama otkriti čudesnu Božju dobrotu i ljubav kojom se spušta među nas i obdaruje nas milošću. I kao što je Elizabeta zadrhtala od radosti kad je čula Marijin glas, jer u tom glasu je već bila punina i milina riječi Božje, jer je u srcu nosila utjelovljenu Riječ, tako i nas Gospodin potiče da tako živimo i da prema tome težimo da prepoznajemo djelovanje Božje riječi u našem životu, to jest prisutnost njegove Riječi u našem svijetu. Bog želi da i sami znamo zaigrati od radosti kad osjetimo Božju blizinu i njegov dolazak k nama. Bolje rečeno, ako nam srca nisu ispunjena radošću nakon dvadeset dana priprave za Božić, onda se očito nismo dobro pripremali, već smo bili u nekom svom svijetu i u svojim osobnim očekivanjima, a da nismo na pravi način uskladili i podesili svoje duhovne naprave da čujemo i osjetimo da Bog dolazi na način na koji je sam najavio, a ne u spektakularnim ljudskim manirama.

Poput Elizabete usredotočimo se i mi na Mariju koja nam u svome krilu i u svome srcu, u svojim riječima i svjedočanstvu, nosi Spasitelja. Kad ju je Marija pozdravila, Elizabeti je bilo jasno da u njezinu glasu ne čuje samo ljudske riječi, već otkriva i prisutnost Božje Riječi koja se u njoj utjelovila. Elizabeta je shvatila da se Bog očituje u svojoj jednostavnosti, te da tako ulazi u povijest bez ikakve svečanosti i pompe, jer mu je svečaniji doček od kraljevskoga mogla ponuditi ta čudesna prečista i ponizna žena iz Nazareta, koja mu je ponudila raskoš svoga srca kao najdoličnije mjesto za uzvišenoga Boga. Tako nas po svetoj Elizabeti Gospodin priprema za događaj Božića da i sami osjetimo na koji način Bog ulazi u našu ljudsku povijest i ljudski život, upravo onako kako je najavio: ulazi kao dijete po onoj ‘koja ima roditi’, to jest, kako reče u Poslanici Hebrejima, da Bog nije za sebe htio nikakve žrtve ni prinosnice, ni darove ni dodvoravanja, već je pripravio tijelo svome Sinu u Djevičinu krilu. Prema tom čudu i sami trebamo usmjeriti svoju pozornost, te u poniznosti promatrati jednostavnoga i poniznoga Boga koji ostaje vjeran svojim obećanjima.

Budimo i mi narod koji se priprema na njegov dolazak i trudimo se da se i u našim dušama iskristalizira činjenica da on ulazi tiho i nenametljivo, polako i jednostavno, skromno i samozatajno u ljudski život i u našu povijest. Jednom riječju, ulazi na neuočljiv način kao što je svjetlo neprimjetno, ali neophodno. Ulazi na naravan način kao što se začinje i rađa život, kao što raste cvijet ili mladica, bez buke i nasilja, ali ne bez snage i ljepote. Uprava takav mora biti naš stav i naša vjernost Bogu: naravna i tiha, skromna i postojana, lijepa i neslomiva. Snažna poput života, jasna poput svjetla. Upravo onakva kako odgovara Bogu koji ulazi u naš život tih, nježan i lijep kao zraka sunca, no postojan, nezaustavljiv i neugasiv, pun sjaja i topline. Otvorimo mu srce kako je to učinila Elizabeta dok je u svoju kuću primala Presvetu Djevicu u čijem je srcu otkrila sav svijet, to jest novi svijet i novi život koji se rađa za nas ljude.

Naslovnica: Pohod Marije, majke Isusuove, rodici Elizabeti, majci sv. Ivana Krstitelja; slika iz svetišta Gospe Trsatske

Patrologija/Hrvatsko nebo