Zdravko Gavran: Podignuta spomen-ploča Zakonu o hrvatskom jeziku, kao zaslužnom pokojniku – Evala, domoljubi!

Postavili su dakle Zakonu o hrvatskom jeziku u Matici, rame uz rame vodeći matičari i vodeći članove Vlade, „spomen-ploču“! Ona je zoran znak da je Zakon doduše umro čim je porođen, no da je pritom doživio apoteozu: smjesta je ’prebačen’ u zvjezdanu, legendarnu povijest, kao prava negdašnja znamenitost. Umjesto da se (kakav god bio, a zna se kakav je) počeo provoditi u praksu. Hrvatski domoljubno-intelektualno-politički creme de la creme očito voli ne samo dizati spomenike sebi i svojim djelima – a hrvatskom narodu i njegovoj kulturi u čast. I pritom feštati i smisao nam toga tumačiti. Nego voli i „komemorirati“ žive. Ovaj put premještanje u hrvatski Areopag, pridržan za povijesne velikane i događaje, doživio je tek doneseni, još neprimijenjeni, od Vlade u provedbenom programu ignorirani, praktički prezreni hrvatski jezični Zakon. Kao da je kakav zaslužni pokojnik. Prije nekoliko godina doživjela je nešto slično hrvatska Domovina, kojoj je u Zagrebu podignut „spomenik“. Kao da je pokojna, negdašnja. – Evala, domoljubi!

Dana 26. siječnja ove godine u Hrvatskom saboru izglasovan je s 95 podignutih ruku Zakon o hrvatskom jeziku. Bezub nacrt predložen od Matice hrvatske dodatno otupljen u daljnjim preinakama u Vladi, napose u ministarstvima znanosti i kulture. Zakon, ujedno, u prilog domoljubnosti HDZ-a nedugo prije proljetnih izbora za Hrvatski sabor.

Zakon o hrvatskom jeziku u praksi se još ni na koji način ne provodi

Od donošenja Zakona ništa se glede hrvatskog jezika nije promijenila. U praksi nije primijećen nijedan pozitivan učinak tog zakona. Svatko i dalje piše kako hoće, govori kako hoće, tuđice su prečeste, anglizmi uobičajeni, o odnošenju prema turcizmima, balkanizmima, srbizmima, rusizmima i ostalim posuđenicama, a i općenito o raširenoj jezičnoj nekulturi i nepismenosti da i ne govorimo.

Dapače, ni neke bitne odredbe tog Zakona nisu na institucionalnoj razini provedene u djelo: Niti je Vlada donijela Plan jezične politike za sljedeće razdoblje, niti je imenovala Vijeće za hrvatski jezik, kakvo god ono bilo. Ništa.

Za sada, dakle, nemamo ni Vladin Plan jezične politike ni imenovano Vijeće, a ni u Programu Vlade za razdoblje 2024. – 2028. nema ništa konkretno o primjeni Zakona o hrvatskom jeziku ni o provedbi ičega što taj zakon propisuje u domovini. Jedino konkretno što je stara i nova Plenkovićeva Vlada učinila od donošenja Zakona dosad jest to da je početkom godine na mjestu ravnatelja Instituta za hrvatski jezik još jedan mandat dodijelila dosadašnjem mu ravnatelju, koji je  u početku bio odlučan i isključiv protivnik donošenja tog zakona, a onda je, „u hodu“, kako je zakon (i uz njegovu pomoć) dodatno razvodnjen, promijenio svoje stajalište iz negativnoga u pozitivno.

Programira briga za jezike nacionalnih manjina u prethodnom Programu Vlade!

Pogledajmo najprije što je Vlada imala o jeziku u svom Programu za svoje prethodno mandatno razdoblje, do 2024.

Kao prvo, u njemu nije bilo praktički ni spomena o brizi za hrvatski jezik, kamoli o donošenju zakona kojim bi se hrvatski jezik njegovao, razvijao i štitio. Ali je Vlada zato planirala veliku briga za zaštitu jezika nacionalnih manjina. Ovako: „Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina unaprijedit će se uz dosljednu primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o odgoju i obrazovanju pripadnika nacionalnih manjina.“ I ovako: „Osigurat će se također kontinuirana primjena odredbi Ustava, Ustavnog zakona i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u svim jedinicama lokalne samouprave u kojima su za to, prema zakonu, stečeni uvjeti.“

Vodilo se dakle brigu o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ali ne i briga o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu hrvatskog naroda odnosno na službenom, standardnom jeziku Republike Hrvatske!

Vlada je i u nekim drugim stvarima bila jako brižna, i humana. Nije se zadržavala samo na nacionalnim manjinama, nego je vodila brigu i o posve rubnim skupinama. Ovako. „Financirat će se pomoćnike u nastavi, stručne komunikacijske posrednike, osobne asistente, tumače znakovnog jezika te videće pratitelje za učenike s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom.“

Spominjala je, da ne bi tko što loše pomislio, i potporu učenju hrvatskog jezika, ali samo u poglavlju pod naslovom Zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske. Taj dio Vladina programa glasio je ovako: „Snažno će se podupirati suradnju i povezanost domovinske i iseljene Hrvatske poticati učenje hrvatskog jezika, osobito među mladima… Uključivat će se hrvatsko iseljeništvo u razvoj identiteta i branda Hrvatske. Pokrenut će se studijski i master programi na hrvatskim sveučilištima na engleskom jeziku.“

Formulacija u tom dijelu prethodnog programa zasluživala bi poseban osvrt, koji ovaj put preskočimo. Vratimo se na Zakon o hrvatskom jeziku.

Što je novo u Programu Vlade za sljedeće razdoblje: Nema ni spomena o provođenju bilo koje odredbe Zakona o hrvatskom jeziku!

U novom (koalicijskom) Programu Vlade Republike Hrvatske 2024. – 2028. većina formulacija iz prethodnog programa koje se odnose najezik ostala je ili ista ili slična. Novi se jezični zakon doduše spominje, ali se nigdje izričito ne navodi da se će on provoditi niti da će Vlada ostvarivati vlastite obveze koje su u njemu propisane! Ni kako će ih provoditi. Ni u kojim će ih rokovima provoditi.

Čega dakle novoga ima u novom Programu Vlade? Ima, ponajprije, ova rečenica u uvodnom poglavlju Temeljna polazišta, prioriteti i ciljevi: „Nastavit ćemo promicati politike koje se skrbe o hrvatskim braniteljima i o njegovanju hrvatskog identiteta, za što je primjer donošenje prvog Zakona o hrvatskom jeziku.“ – Dakle, novi jezični zakon spomenut je samo kao primjer, ali nije ni spomenuta njegova provedba niti je išta o tomu natuknuto.

U poglavlju 1.7. Kultura, kulturne i kreativne industrije razrađuju se i konkretiziraju planirane aktivnosti, ali se provedba odredaba zakona ne spominje. Ne spominje se ništa konkretno ni u pogledu načina na koji će se njegovati hrvatski jezik! Evo citata koji takvu ocjenu potkrjepljuje: „Čuvat ćemo hrvatsku kulturu baštinu i ulagati u njegovanje kulture, jezika i hrvatskog identiteta. Podupirat ćemo folklornu baštinu i tradicijsku kulturu u Hrvatskoj. Ulagat ćemo u kulturne i kreativne industrije, u umjetničke projekte, modernizaciju kulturne infrastrukture i poticanje inovacija, čime ćemo unaprijediti kulturnu baštinu i stvoriti nove mogućnosti za kreativne profesionalce.“

Još na jednom mjestu spominje se hrvatski jezik, u uvodnom dijelu Prioriteta 5, naslovljenom Suverena Hrvatska. Evo i citata odatle: „Vođeni domoljubljem i zahvalnošću prema hrvatskim braniteljima, nastavit će se štititi dignitet Domovinskog rata i čuvati hrvatski identitet, kulturu i jezik, te raditi na jačanju veza između domovinske i iseljene Hrvatske.“ – Dakle, u provedbenom dijelu Programa, osim općenite fraze kojom se kaže da će se „čuvati“ hrvatski jezik, nema ničega konkretnoga ni opipljivoga glede hrvatskoga službenog jezika ni hrvatskih dijalekata! A ponajmanje ima pozivanja na provedbu ili sadržajnog, izvršnog i vremenski određenog planiranja provedbe bilo koje odredbe Zakona o hrvatskom jeziku!

Ali zato, opet, ima sasvim dovoljno i mnogo konkretnije o provedbi ustavnih i zakonskih odredaba o zaštiti i njegovanju manjinskih jezika!

No zato tu je Matičina spomen-ploča Zakonu o hrvatskom jeziku!

Nakon što smo vidjela čega ima odnosno nema u Vladinim programima za prethodno i sljedeće razdoblje, prijeđimo na ono „pozitivno“ što se ovih dana uz Vladin aktivan angažman dogodilo i ostvarilo, a to je podizanje spomen-ploče Zakonu o hrvatskom jeziku u dvorištu središnjice Matice hrvatske u Zagrebu.

O podizanju spomen-ploče izvijestila je na svojoj međumrežnoj stranici Matica. Iz njezina izvješća vidi se da su na svečanosti bili predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik MH Miro Gavran, američki pravni stručnjak hrvatskog porijekla, akademik Mirjan Damaška… Iz fotografija pak na jednom portalu vidi se da je na prigodnoj fešti bilo i drugih političkih dužnosnika, kao što su ministri Fuchs i Obuljen-Koržinek (HDZ), ili gradonačelnik Vukovara Ivana Penava (DP), poneki član Predsjedništva MH, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, jedan od nekoć vodećih političkih dužnosnika: Mate Granić, i još neki ugledni i izrazito domoljubni likovi.

Tek doneseni zakon, umjesto da se provodi, premješten u hrvatski Areopag, pridržan za zaslužne ljude i događaje iz prošlosti

Što s obzirom na sve to drugo reći doli ovo:

Predvođeni Maticom hrvatskom, koju je u svojoj prigodnoj riječi predsjednik Vlade označio kao „promicatelja identiteta hrvatskoga naroda“ (zapravo je promicateljica!), domoljubi su, evo, komemorirali nedavno doneseni i u Vladinu programu za razdoblje 2024. – 2028. jedva  spomenuti Zakon o hrvatskom jeziku. On je doduše ovaj put spomenut, ali o njegovoj provedbi nema ni spomena. Za njegovu provedbu ne pitaju ni matičari ni bilo to od ostalih domoljuba koji su doživjeli pravi delirij kada je taj toliko potreban i domoljubno-državotvoran zakon donesen. Ne pita javno nitko, i nikoga to u javnosti kao da više ne zanima.

Postavili su dakle Zakonu o hrvatskom jeziku u Matici, rame uz rame vodeći matičari i vodeći članove Vlade, „spomen-ploču“! Ona je zoran znak da je Zakon doduše umro čim je porođen, no da je pritom doživio apoteozu: smjesta je ’prebačen’ u zvjezdanu, legendarnu povijest, kao prava negdašnja znamenitost. Umjesto da se (kakav god bio, a zna se kakav je) počeo provoditi u praksu. Hrvatski domoljubno-intelektualno-politički creme de la creme očito voli ne samo dizati spomenike sebi i svojim djelima – a hrvatskom narodu i njegovoj kulturi u čast. I pritom feštati i smisao nam toga tumačiti. Nego voli i „komemorirati“ žive. Ovaj put premještanje u hrvatski Areopag, pridržan za povijesne velikane i događaje, doživio je tek doneseni, još neprimijenjeni, od Vlade u provedbenom programu ignorirani, praktički prezreni hrvatski jezični Zakon. Kao da je kakav zaslužni pokojnik. Prije nekoliko godina doživjela je nešto slično hrvatska Domovina, kojoj je u Zagrebu podignut „spomenik“. Kao da je pokojna, negdašnja. – Evala, domoljubi!

Povezano:

Nenad Piskač: Zakon o hrvatskom jeziku ide stopama sudbine zakona o lustraciji

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo