DP u zagrljaju HDZ-a: Pozitivizam „zagrebačkih plavih“ porazio negativizam svih ostalih – osvojio i prvenstvo i kup

Plenkovićev „pozitivizam“ samohvale i veličanja postignuća vlastite vlasti pobijedio je. Njegovi trijumfalno, na bijelim konjima, jašu „u nove pobjede“ držeći čvrsto uzde vlasti. Penava-Radić-Mlinarićev i svih ostalih „negativizam“ poraženi su. Veliko nezadovoljstvo DP-ovaca preko noći se prometnulo u konstruktivni „pozitivizam“. S izgledima da, ostanu li u milosti, takav stav preraste u trajni i bezuvjetni gard. U partnersko zadovoljstvo i hvaljenje svega pozitivnoga što će HDZ i DP dotad postići. Rezultat je, dakle, ovoga nacionalnog i prvenstva i kupa 1:0 za „pozitivizam“. Trijumf za „zagrebačke plave“. „Negativizam“ sviju potučen je. No dok će ostali nastaviti utrtim putem kritiziranja s pozicija etablirane oporbe, DP će ostati bez tog moćnog oružja. – Svekoliki nezadovoljnici morali bi odatle izvući određene pouke. (A jednom će to morati učiniti i umišljeni hvalitelji svega imalo dobroga što učine, i zaprpavači svega lošega pod tepih. Nadajmo se.)

Ulazak DP-a u koaliciju s HDZ-om svakako je veliko iznenađenje, pa i šok za mnoge. Ne zato što to samo po sebi mnogi pristaše i glasači jedne i druge stranke nisu očekivali ili planirali. Ne zato! Već zato što su pozicije jednih i drugih prije ovih izbora bile međusobno jako različite. Jedne drugima gotovo suprotne. Činilo se da su međusobno nepomirljive. Izjave ocrnjivanja jednih od drugih, izjave isključivosti, navođenje nepomirljivih uvjeta za međusobnu koaliciju… sve to stvaralo je dojam o nepremostivosti međusobnih razlika.

Gladak i ljubazan početak „nove ljubavne priče“

Pa ipak, „život piše romane“. U politici se, osobito, smatra da je uvijek treba računati na onu jamesbondovsku: „Nikad ne reci NIKAD!“ S tom razlikom da se u politici takvo što i može reći i ponavljati, a onda se može tako ne postupiti, onda se može to što je ustrajno i isključivo ponavljano – „zaboraviti“ ili pogaziti.

I tako, sada imamo najednom gladak i ljubazan početak „nove ljubavne priče“. Koliko će ta priča trajati, hoće li se pretvoriti u pripovijetku ili roman u nastavcima, u dramu, komediju ili tragediju – to još ne znamo. Zato to prepustimo budućnosti. „Vreme će pokazati“ – kazali bi Pupovac i Stanimirović. Koji i ovaj put igraju na „vreme“. Na zaborav. Ne neuspjeh onih opcija koje za sebe tvrde da su ozbiljno hrvatske, hrvatoljubne, državotvorne, konzervativne, tuđmanovske i tako dalje.

Dok ne znamo ono što će se tek otkriti i pokazati, pozabavimo se malo onim što se upravo pokazalo. Što je svima vidljivo. Što je očito. Posve bjelodano i neupitno. A to se tiče negativističkih i pozitivističkih pristupa.

Kritika, kritika i kritika

Opoziciji nasuprot vladajućem HDZ-u odnosno zakonodavnoj i izvršnoj vlasti i općem stanju pod tom vlašću jedna je stvar svakako bila zajednička, dakle i SDP-u i Mostu i DP-u i svima ostalima. Ta je stvar: kritika, kritika i kritika. Kritika svega i svačega. Kritika svega za što je ta vlast ovako ili onako (su)odgovorna. I onoga za što se zna da nije (su)odgovorna ili kriva. I onoga što nadilazi i njezine i naše zajedničke moći. I onoga za što je, objektivno, zaslužna.

Takvu kritiku nazovimo negativističkom. Označimo ju kao „nagativizam“.

Nasuprot svim takvim „crvenim, žutim, crnim vragovima“, Plenković je kao tobožnji sljedbenik Tuđmana stalno, neumjereno, prekomjerno i do ludila hvalio vlastita postignuća i postignuća svojih vlada i svoje i ostalih koalicijskih stranka. Hvalio je i (samo neke) članove vlade odnosno političke ortake. Dvoje njih (Pupovca i Obuljen-Koržinek) čak je pred svima nazivao svojim „suhim zlatom“. Veličao je uspjehe i postignuća, a sve ono što nije mogao braniti ili opravdati on jednostavno nije „priznavao“ – sve to što ne valja gurao je pod tepih. Onako kao što psi kada  nešto smrdljivo iza sebe izbace, tada to zaprpaju stražnjim nogama.

U sudaru „pozitivista“ s „negativistima“ pobijedili su oni prvi

Plenković je u svemu što se činilo ili događalo priznavao i sve što je činio prikazivao maksimalno pozitivno, pohvalno za sebe i svoje poteze i politike. Od tolikih mjerljivih postignuća što ih je ostvario zavidnicima se moralo zavrtjeti u glavi. A od toliko toga lošega što je ustrajno ’zaprpavao’ morao im je padati mrak na oči. Pa su siktali na sve. Sudarali su se njegov lujevski „pozitivizam“ i njihov robespierrovski „negativizam“. Koji su se jedan drugim ujedno i hranili.

Zamislimo koliko bi rasprava vrijednih spomena uopće bilo i ostalo u pamćenju kada bi se razgrnulo i u reciklažno dvorište pobacalo svu tu šljaku i trosku i otpad i retoričku pjenu koja je nastajala u ružnim prepucavanjima između „pozitivista“ na vlasti i „negativista“ izvan vlasti! A poslije sveg tog vatrometa DP je vrlo pozitivno pristupio Plenovićevu HDZ-u i s njime sklopio koalicijski ugovor. Koji ne žele objaviti, da se ne vidi tko će i koliko od svojih prijašnjih pozicija odstupio, ili ih zanemario. “Pozitivno” ih zaprpao, razumije se. DP ima čime dokazivati kako je zapravo uspio. Izbacio je, tvrdi, Pupovčev SDSS iz vlasti. Čime su ogorčeni nebrojeni “unutarnji i vanjski neprijatelji” hrvatskih državotvornih, nacionalnih i suverenističkih politika. Dobar kapital za predstojeće europske izbore. Vidjet ćemo hoće li se na njima ili poslije njih istopiti, ili će se uvećati.

Reći će netko da je sve to „za ljude“. Možda i jest. No sada se moramo zapitati što je od svega toga ostalo. I zaključiti za sada ovo:

Plenkovićev „pozitivizam“ samohvale i veličanja postignuća vlastite vlasti pobijedio je. Njegovi trijumfalno, na bijelim konjima, jašu „u nove pobjede“ držeći čvrsto uzde vlasti. Penava-Radić-Mlinarićev i svih ostalih „negativizam“ poraženi su. Veliko nezadovoljstvo DP-ovaca preko noći se prometnulo u konstruktivni „pozitivizam“. S izgledima da, ostanu li u milosti, takav stav preraste u trajni i bezuvjetni gard. U partnersko zadovoljstvo i hvaljenje svega pozitivnoga što će HDZ i DP dotad postići. Rezultat je, dakle, ovoga nacionalnog i prvenstva i kupa 1:0 za „pozitivizam“. Trijumf za „zagrebačke plave“. „Negativizam“ sviju potučen je. No dok će ostali nastaviti utrtim putem kritiziranja s pozicija etablirane oporbe, DP će ostati bez tog moćnog oružja. – Svekoliki nezadovoljnici morali bi odatle izvući određene pouke. (A jednom će to morati učiniti i umišljeni hvalitelji svega imalo dobroga što učine, i zaprpavači svega lošega pod tepih. Nadajmo se.)

Povezano:

Radićev „Domovinski pokret (DP)“ kapitulirao pred Plenkovićevim HDZ-om u još jednoj predstavi za naivne u režiji duboke države!

Hrvatsko nebo