Radićev „Domovinski pokret (DP)“ kapitulirao pred Plenkovićevim HDZ-om u još jednoj predstavi za naivne u režiji duboke države!

Sve do danas neke bitne stvari nisu bile poznate, a time ni dovoljno razvidne. Nisu sve one to ni sada, no postale su dovoljno razvidne da se može zaključiti što se u ovom neobično kratkom razdoblju takozvanih pregovora doista dogodilo. A dogodilo se tiho i bez imalo žešćeg otpora ili pokušaja otpora popuštanje Radićeva DP-a pred Plenkovićevim HDZ-om u gotovo svemu bitnomu što su njegovi glasači, a možda i njegovi protivnici i ljuti neprijatelji, od njega očekivali. DP se pokazao kao rodoljubno-radikalni ’tigar od papira’. Tu snažnu, spretnu i opasnu zvijer možeš naime zgaziti samo ako je od papira, ako ona nije pravi, nego prividni tigar. Zapravo, unaprijed je nova koalicija i bila negdje u dubokoj državi isplanirana, pa tako i tobožnje žrtvovanje Pupovca poradi ostanka HDZ-a na vlasti.

Kako je najednom postalo svima vidljivo što se zapravo dogodilo?

Odbijanje ’tvrdog desničara’ dr. Josipa Jurčevića da dade svoj potpis za Plenkovića kao mandatara u budućoj koalicijskoj vladi tih dviju stranaka nije još bilo dovoljno. Nije se moglo biti siguran igra li on možda neku svoju ili tuđu igru (Grmoja iz Mosta jutros ga je nazvao „špijunom“; čijim, nije rekao), je li svoj potpis uskratio zato što je osobno povrijeđen u svojoj ambiciji da dobije mjesto ministra kulture i medija ili znanosti i obrazovanja, ili iz načelnih, političkih i moralnih, dakle iz čisto rodoljubnih razloga, ili iz nekog trećeg razloga.

No dva poslijepodnevna događaja osvijetlila su ključan dio onoga što javnost dotad nije znala o sadržaju i tijeku pregovora DP-a s HDZ-om. Prvo je istupio dr. Nikola Bartulica, koji je dao svoj potpis, jedan od prikupljenih minimalno 76 s kojima će sutra Plenković zatražiti od Milanovića da mu dade mandat za sastavljanje vlade. Bartulica je pred novinarima u Hrvatskom saboru izjavio kao će osobno zatražiti „da u koalicijski sporazum uđu četiri stavke, kao preduvjet za moju podršku budućoj vladi“, a koje će, nakon što se formirala nova parlamentarna većina bez Pupovčeva SDSS-a, „definirati sadržaj koji će odrediti smjer Hrvatske u idućem razdoblju“.

DP uopće nije u pregovorima uglavnom ni zahtijevao da se u Vladin program uvrsti ono na čemu je prije izbora inzistirao!

Kao prvu točku naveo je to da će zatražiti da u koalicijski sporazum bude uvršteno “zaustavljanje ideološke kolonizacije Hrvatske”. To po njemu znači “da će nestati svaki sadržaj koji upućuje na rodnu ideologiju i druge pokušaje da se indoktrinira djecu u školstvu“, da će prestati „zbunjivati djecu“, da će se dosadašnja HDZ-ova „politika promijeniti i ne ćemo slijepo provoditi ono što se nameće izvana”.

Druga točka koju Bartulica zahtijeva jest otvaranje novih konzularnih ureda, posebice u južnoameričkim zemljama, koji će, po njegovu mišljenju, omogućiti potomcima iseljenih Hrvata da se vrate u Hrvatsku. “Imamo veliki broj stranih radnika, a radnik iz Azije lakše dobije radnu dozvolu nego što naši ljudi iz Južne Amerike dobiju hrvatsku domovnicu i dokumente”, ustvrdio je.

Zatim je rekao kako inzistira „na tome da se do kraja raščisti sve vezano uz pandemiju”. Što to? “Još nemamo jasne odgovore kako je uzaludno potrošeno toliko novaca i o drugim štetnim posljedicama koje su nastale za vrijeme te velike globalne nevolje. Inzistirat ćemo do kraja da javnost sazna istinu”, protumačio je on svoj zahtjev.

Nadalje, Bartulica se zauzeo za osnivanje „Muzeja žrtava komunizma u Zagrebu“. U tom je smislu dodao i ovo: “Hrvatska nije provela lustraciju, za razliku od drugih srednjoeuropskih zemalja, stoga moramo napraviti minimum kako bi mladi saznali istinu o tom razdoblju.” Na kraju je poluironično zaključio  kako se “demokršćanski HDZ” ne bi trebao protiviti njegovim zahtjevima, za koje je rekao da ih je usuglasio s ostatkom Predsjedništva svoje stranke (!?!?).

Prava politička bomba, kojom se razotkriva lažljivost DP-a, došla je iz usta neimenovanoga visoko pozicioniranog dužnosnika HDZ-a

Upitan je li Plenković obećao da se iz državnog proračuna više ne će financirati – što je bezuvjetni zahtjev DP-a – protuhrvatski tjednik Srpskog narodnog vijeća “Novosti”, kao što je ustvrdio predsjednik DP-a Ivan Penava, Bartulica je otkrio da su za tekuću godinu 2024. sredstva već odobrena (!), ali da će se „to“ ubuduće definirati „na novi način“. Na koji to način, nije rekao. “Veliki je problem što porezni obveznici moraju financirati novine koje služe obračunavanju s ideološkim protivnicima, to nije smisao manjinske politike. Zašto bi financirali list koji se obračunava s Katoličkom crkvom i poduzetnicima koji se zalažu za tržišno gospodarstvo?”, zapitao je retorički Bartulica.

No prava politička bomba pod stajališta DP-a nije bilo to što je taj zastupnik, i kandidat za Europski parlament na izborima 9. lipnja, danas izjavio. Prava politička bomba, kojom se razotkriva lažljivost DP-a, došla je uskoro iz usta neimenovanoga visoko pozicioniranog dužnosnika HDZ-a. Taj je za Jutarnji list izjavio da Bartuličine riječi ne treba uzimati ozbiljno, a zatim je otkrio ovo: „Ne bih komentirao nastup zastupnika Bartulice jer smo mi s pregovaračkim timom Domovinskog pokreta jučer obavili službene razgovore o formiranju nove saborske većine i nove Vlade. I ništa od stvari koje je Bartulica danas nabrajao ja nisam čuo od njihovih ovlaštenih pregovarača.“

U toj izjavi, koju nitko nije opovrgnuo, otkrilo se sve. Otkrilo se da je Radićev DP „zaboravio“ u (tobožnjim) „pregovorima“ s HDZ-om ono što je Bartulica danas spominjao, a i niz drugih stvari koje je pred izbore čvrsto obećao, kao što su inzistiranje na „deratifikaciji Istambulske konvencije“ i na sprječavanju nezakonitih ulazaka migranata svim sredstvima, pa tako i slanjem vojske da štiti hrvatske granice. O borbi protiv političke korupcije, sređivanju stanja u pravosuđu ili na HRT-u, promjeni izbornog sustava, zabrani četničkih i komunističkih obilježja, istraživanju ratnih zločina i kaznenog progonu zločinaca, o rješavanju sudbine nestalih, ratnoj odšteti i drugomu da i ne govorimo. Općenito, sav hrvatski nacionalni i rodoljubni naboj DP-a i njegovih novoizabranih zastupnika od 17. travnja do 8. svibnja (dana tobožnjeg „oslobođenja“ Zagreba 1945.) posve je „ispario“. Nestalo ga je. „Popapala ga maca“.

Samo još jedna dobro smišljena predstava za naivne Hrvatiće – i izvođače i gledatelje

Možemo sada samo nagađati što je u zaleđu svega toga što sada vlastitim očima gledamo i vlastitim ušima slušamo. To ostavimo za daljnje raščlambe, kojima se već bave opozicijski zastupnici i komentatori. Osobito (tobože) unesrećeni ljevičarski komentatori, koji su od DP-a kao mogućeg partnera u novoj Plenkovićevoj vladi načinili pravu baba-rogu, oličenje „crne desnice“. A u čemu su im dobro poslužili veliki apologet DP-a Bujanec te povjesničari i zastupnici s liste DP-a na pozicijama „crne desnice“ Hasanbegović i Jurčević.

Predsjednik stranke Ivan Penava ostao je što je i bio, vukovarski gradonačelnik, a Mario Radić, dosad potpredsjednik i siva eminencija, praktički je otvoreno preuzeo posao vođenje stranke i postizanja uzajamno prihvatljive i već uglavljene nagodbe s HDZ-om. On će zacijelo postati ministar (za njega i…?) iznimno važnog resora gospodarstva i energetike, druga dvojica preuzet će demografiju i poljoprivredu, gdje ništa veliko ne će ni znati ni moći učiniti ni pokazati, i to je uglavnom sve.

Još nešto mora se večeras primijetiti: Sva ta buka i strka s uvjetovanjem ulaska DP-a u koaliciju s HDZ-om bila je, sada je to očito, samo dimna bomba aktivirana kako bi se prikrilo ono što je u svemu za glavne igrače bitno. Plenkovićeva vlada nastavit će, uz minimalne korekcije, politiku svoga kontinuiteta pogodovanja, pa tako i pogodovanja Pupovcu i jačanju političkoga srpstva i protuhrvatstva u Hrvatskoj, a SDSS samo formalno odnosno prividno ne će biti dio vladajuće koalicije. Ništa se ključno tu ne će promijeniti. Radićev je DP i što se toga tiče pogodio – u ništa. Ali mu je, kao i Plenkovićevu HDZ-u, i legiji njegovih apologeta, od Hodaka do Hitreca, SDSS dobro došao odnosno dolazio da ima dežurnog Pedra, kako bi detaširao krivnju na drugoga. Da ima nekoga dovoljno omraženog među hrvatskim rodoljubnim biračima i političarima i publicistima koji može služiti kao dimna bomba za skrivanje vlastitih planskih politika, vlastitih namjera, ciljeva i interesa.

Ta dimna bomba godinama je služila kao tobožnje nužno zlo koje se mora prihvaćati da bi se imalo većinu. Ta ista dimna bomba sada je poslužila kao jedina, i to prividna, tobožnja „žrtva“ kojom vladar izrazito i višestruko korumpirane i anacionalne vlade prividno udovoljava temeljnom zahtjevu (tobože) neželjenog, „krajnje desnog“ koalicijskog partnera koji se još uvijek zove „Domovinski pokret“.

Sve što smo gledali bila je, u svojoj osnovi, samo još jedna dobro smišljena predstava za naivne Hrvatiće – i izvođače i gledatelje. Utješno je samo to da se ništa bolje – s obzirom na dominaciju snaga koje su Zagreb „oslobodile“ 1945. te s obzirom na stanje uzduž i poprijeko današnjega hrvatstva i na izobličenu i mizernu (ne)svijest i političku nepismenost, na moralnu i karakternu kukavnost, na korumpiranost ili na oportunizam tolikih današnjih Hrvata – nije ni moglo na ovim izborima ni očekivati.

Povezano:

Osloboditelji iz 1945. vladaju Hrvatskom po Rankovićevu receptu

Hrvatsko nebo