Dokad će vlasti hrvatske države biti gluhe, slijepe i nijeme prema Jasenovcu kao toposu kriminalizacije hrvatskog naroda?

Eto, sada je, po svemu sudeći, i „Domovinski pokret“ postao dio vladajuće saborske većine i akter u vladi. Očekivalo bi se da ta stranka „krajnje desnice“, „nacionalistička“ i „protusrpska“, kako ju na sve strane kvalificiraju, pokrene i postavi kao jedan od svojih uvjeta borbu protiv pretjerivanja, laži i monstruoznih izmišljanja na račun hrvatskog naroda i njegovih vodstava u prošlom, a i u ovom stoljeću. I protiv prešućivanja i zabašurivanja svega onoga što su doista činili drugi: od nacističkih i fašističkih, četničkih i partizansko-boljševičkih okupatora, pobunjenika i zločinaca u II. svjetskom ratu odnosno neposredno nakon njega pa do velikosrpskih i velikomuslimanskih aktera i zločinaca u Domovinskom ratu, sve do  Vučića, Vulina, Šešelja i Stanimirovića. Očekivalo bi se da Plenković i Milanović i njihovi pouzdanici i povjerenici iz establišmenta napokon makar što „zucnu“ u prilog povijesnoj istini i pravdi i u zaštitu dostojanstva hrvatskog naroda i njegove države. Zucnuo je doduše danas Milanović, ali krajnje jednostrano “antifašistički”. I kada će Plenković reći glasno zajapurenim „ljevičarima“ ovdje i „svojima“ u EU-u: DP nije nikakva krajnja desnica, a kamoli što gore od toga!? No to se i dalje ne događa. Kao da smo u začaranoj zemlji u kojoj je velika krivnja, magnum crimen, rezervirana isključivo za Hrvate i za ona njihova vodstva koja se ne drže kao nehrvatska ili protuhrvatska.

Iz Beograda je nedavno najavljeno da će Srbija zatražiti u Ujedinjenim narodima donošenje rezolucije o genocidu u Jasenovcu bude li prihvaćena UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici. Ekstremni Srbi u Podgorici ovaj tjedan zahtijevaju donošenje rezolucije o genocidu u Jasenovcu u crnogorskoj Skupštini. Vučić, Vulin, Dodik i ostali po tisućiti put govore o 700.000 pobijenih Srba u Jasenovcu. Iznose se do fantastičnih razmjera uveličane i posve izmišljene tvrdnje o broju žrtava u tom, službeno, „radnom logoru“ što ga bijaše uspostavila novouspostavjena Nezavisna Država Hrvatska, u Jadovnu i drugdje. Izraelska veleposlanica u BiH na mitsko-srpskom skupu u Gradini, koja je pripadala kompleksu logora „Jasenovac“, iznijela je u nedjelju u pismu svog predsjednika Herzoga da je u Jasenovcu pogubljeno „nekoliko stotina tisuća“ Srba, Židova i ostalih…

Nepodnošljive diskvalifikacije hrvatskih vojnih uspjeha i političkih postupaka

Istodobno u Srbiji i u mnogim europskim i ostalim zemljama i njihovim medijima traje diskvalificiranje nove Plenkovićeve vlade zato što u njoj sudjeluje „kranja desnica“ u liku „Domovinskog pokreta“ (DP), i što u vladi nije Pupovčeva stranka. I tu se iznose svakojake tvrdnje koje nemaju nikakve sveze s istinom ni sa zdravim razumom. Spominju se zbog ulaska DP-a u vladu ne samo ocjene o „krajnjoj“ i „ekstremnoj“ desnici, koja je „protiv Srba“, koja bi htjela „da Srba ne bude“, nego s time u svezi i tvrdnje o „ustaštvu“ i o „fašističkom“ profilu DP-a – a time i onih koji su za DP dali svoj glas. Ulje na vatru dolijeva i dio (protu)hrvatskih medija, a dolijeva ga i uzrujani predsjednik SDSS-a Pupovac, koji ionako nikada nije odustao od kvalificiranja oslobodilačke akcije „Oluja“ kao akcije poduzete s ciljem „etničkog čišćenja“ Srba.

Slične kvalifikacije primjenjuju se bez ikakvih skrupula i na „Bljesak“ i na niz drugih uspješnih akcija hrvatskih oružanih snaga koje su dovele do oslobađanja okupiranih teritorija Republike Hrvatske. To isto iznosi se u pravilu i o aktivnostima Hrvatskog vijeća obrane u BiH, potkrijepljeno krajnje sumnjivim i neutemeljnim, bolje reći „montiranim“ haaškim presudama. Bošnjački telali uporno ponavljaju da je Hrvatska skupa s vojnom sastavnicom HVO-a sudjelovala u „udruženom zločinačkom pothvatu“. Pritom se poriču notorni zločini koje je u ratu počinila Armija BiH i postojanje ili pravi karakter logora za Hrvate, i ostalo.

Suvremenu samostalnu Hrvatsku stalno se vraća u „mračnu prošlost“

Suvremenu samostalnu Hrvatsku stalno se vraća u „mračnu prošlost“, kriminalizira ju se zbog onoga što je bilo, kriminalizira se i preko svake mjere preuveličava i krivo tumači ono što se događalo s hrvatske državne odnosno ustaške strane u NDH. Istodobno se ne govori o zločinima koje su pripadnici manjine etničkih Srba u hrvatskim zemljama počinili u prošlom stoljeću. Gotovo svi po svijetu kao začarani i zaluđeni zaboravljaju na srbijanski antisemitizam, na istrebljenje Židova u Srbiji do ljeta 1942., na ekstradicije Židova i logore u blizini Beograda u koje se dovodilo Židove i ondje ih se ili ubijalo ili transportiralo u Hitlerovu Njemačku. Srpski zločini nad ne-Srbima i nad samim Srbima uopće se i ne spominju. Ukratko, prešućuju se nebrojena i planska zlodjela koja su pripadnici četničkih i drugih velikosrpskih ili jugoslavenskih skupina i vojski počinili na području današnje Austrije, Slovenije, Hrvatske, BiH, Crne Gore, vojvodine, Kosova, Makedonije i same Srbije.

Na sve to vlasti u Zagrebu uporno šute: gluhe, slijepe i nijeme na sva ta groteskna kriminaliziranja svega što počinje ne „h“. Vlasti u Zagrebu „zaštitile“ su se nipošto i ničim uvjerljivo dokazanom brojkom o 83.000 pogubljenih u Jasenovcu, iako su tolika istraživanja svekolikih dokumenata i ustaških i jugoslavenskih, i tolika svjedočenja, i tolike matematičke i ostale analize pokazale da je riječ o krajnje problematičnom konstruktu. No dobro, čak kada bi bilo tako kako nije, opet nije razumljivo zašto službene vlasti u Zagrebu uporno šute na srpske laži kojima se udeseterostručje i takva „službena“ hrvatska brojka.

Na sve to vladari Hrvatske šute

I ne samo da se okrivljuje NDH i ustaše, ili „Tuđmanov režim“ za ono što je tobože zločinačko učinjeno u Domovinskom ratu, nego se nerijetko optužbe prenose i na čitav hrvatski narod, pa i na današnju Hrvatsku. Na sve to vladari Hrvatske šute. Ako ponekad i reagiraju, te su reakcije mlake i pune „razumijevanja“: obično se tada takve izjave o npr. 700.000 pobijenih Srba u Jasenovcu, ili kada se napada komemoriranje partizanskog pokolja u Bleiburgu i uzduž „Križnog puta“, tumače „unutarnjpolitičkim potrebama“ u samoj Srbiji, ili u Republici Srpskoj, ili drugdje. I gotovo. „Pojeo vuk magare“.

Hrvatski narod zaista se već gotovo čitavo stoljeće tretira kao „magare“ koje grize i trga svaki vuk kojem se to prohtije, a vlasti nakon Tuđmanove smrti odreda, i SDP-ove i HDZ-ove i koalicijske, to mirno i šutke promatraju. Ne reagiraju oštrim izjavama ili slanjem oštrih diplomatskih demarša, a kamoli „opipljivijim“ potezima. Ne čine ništa da bi istražili povijest i ono što se zaista dogodilo, ako je riječ o zločinima, svele što bliže mjeri stvarnosti i istinitosti. Ne  samo da ne čine, nego sve takve pokušaje sprječavaju i u korijenu sijeku ili diskvalificiraju. Ušutkavaju sve one koji na temelju raspoloživih dokumenata, dokaza i argumenata tvrde drukčije od Goldsteina i Jakovine odnosno od Vučića i Vulina. Proglašavaju ih „revizionistima“, „neofašistima“, „filoustašama“ i slično. Donose propise i odluke po kojima se kažnjava simbole koji imalo podsjećaju na NDH, bili oni stariji ili mlađi od razdoblja 1941. – 1945., kao što je početno bijelo polje, pozdrav „Za dom“ i slično. Istodobno toleriraju, ne zabranjuju i ne kažnjavaju četničke i jugoslavensko-totalitarne simbole. Dopuštaju svakogodišnje i svako prigodno frustriranje i ponižavanje hrvatskog naroda, koji sebe kao ukupan kolektiv u vremenu naravno ne smatra bezgrješnim, ali koji jako dobro zna razlučiti stvarne činjenice od neprijateljskih i ideoloških konstrukcija, potvora, notornih laži i bezobraznog bulažnjenja.

Sada i „Domovinski pokret“ ulazi u vlast i vladu, a opet sve u pogledu hrvatske krivnje, koliko se vidi, ostaje isto

Eto, sada je, po svemu sudeći, i „Domovinski pokret“ postao dio vladajuće saborske većine i akter u vladi. Očekivalo bi se da ta stranka „krajnje desnice“, „nacionalistička“ i „protusrpska“, kako ju na sve strane kvalificiraju, pokrene i postavi kao jedan od svojih uvjeta borbu protiv pretjerivanja, laži i monstruoznih izmišljanja na račun hrvatskog naroda i njegovih vodstava u prošlom, a i u ovom stoljeću. I protiv prešućivanja i zabašurivanja svega onoga što su doista činili drugi: od nacističkih i fašističkih, četničkih i partizansko-boljševičkih okupatora, pobunjenika i zločinaca u II. svjetskom ratu odnosno neposredno nakon njega pa do velikosrpskih i velikomuslimanskih aktera i zločinaca u Domovinskom ratu, sve do  Vučića, Vulina, Šešelja i Stanimirovića. Očekivalo bi se da Plenković i Milanović i njihovi pouzdanici i povjerenici iz establišmenta napokon makar što „zucnu“ u prilog povijesnoj istini i pravdi i u zaštitu dostojanstva hrvatskog naroda i njegove države. Zucnuo je doduše danas Milanović, ali krajnje jednostrano “antifašistički”. I kada će Plenković reći glasno zajapurenim „ljevičarima“ ovdje i „svojima“ u EU-u: DP nije nikakva krajnja desnica, a kamoli što gore od toga!? No to se i dalje ne događa. Kao da smo u začaranoj zemlji u kojoj je velika krivnja, magnum crimen, rezervirana isključivo za Hrvate i za ona njihova vodstva koja se ne drže kao nehrvatska ili protuhrvatska.

Povezano:

Što je nama NDH: „Povijest se ne briše – ni u svojim strahotama, ni u svojim veličinama“

Hrvatsko nebo