General Clark: Veleposlanik SAD-a izvrsno radi prema Srbiji, a njezini odnosi s Kosovom čekat će rasplet rata u Ukrajini

Portal Radija Glas Amerike (VoA) donio je jučer intervju s umirovljenim generalom američke vojske Wesleyjem Clarkom [Vesli Clark], u kojem se osvrnuo na NATO-ovo bombardiranje Srbije prije 25 godina, a zatim i na današnju situaciju na Kosovu i u Srbiji u svjetlu širih geopolitičkih odnosa, sukoba i napetosti. U naslovu se ističe da je intervencija NATO-a spriječila etničko čišćenje, no da danas situaciju komplicira rat u Ukrajini. Razgovarala je Keida Kostreci.

“Ponosan sam na ono što je NATO uradio kako bi spriječio kampanju etničkog čišćenja uperenu protiv Albanaca na Kosovu. Mislim da je akcija NATO-a poduzeta sa minimalnom silom, sa svim mogućim mjerama opreza kako se ne bi naudilo nevinim civilima, i uspjela je da ispuni cilj – spriječi etničko čišćenje”, izjavio je general američke vojske u penziji Wesley Clark, koji je 1999. bio na čelu snaga NATO-a.

U intervjuu za albanski servis Glasa Amerike, povodom 25 godina od bombardiranja, Clark je rekao da je NATO-intervencija bila “neophodna, provedena isključivo u humanitarne svrhe i da je ispunila svoj cilj”.

Glas Amerike: Je li Kosovo danas onakvo kakvim ste ga zamišljali prije25 godina?

Clark: Ono što smo znali tada jest da će NATO snage biti prisutne. Nismo znali tada da će Srbi posve napustiti Kosovo. Nikada nismo imali namjeru podijeliti Kosovo, niti ga učiniti nezavisnim. Ali, akcije srpske vojske i policije tijekom kampanje, brutalna ubojstva civila, pokušaji da se uništi imovina kosovskih Albanaca, brutalno ponašanje jednog susjeda prema drugom, učinilo je nemogućim da Srbi ostanu. NATO je onda kao jedan od ciljeva postavio i odlazak srpskih snaga. Ono što se poslije dogodilo jest da je Kosovo odlučilo postati nezavisno. Ali, iskreno rečeno, situacija u toj regiji ostaje neprihvatljiva. Srbija ne priznaje nezavisnost i miješa se u unutarnje stvari Kosova, a politički pritisak na Kosovo kao manju zemlju i dalje je veoma snažan i težak.

Glas Amerike: Kada govorite o aktualnoj situaciji, posebno o odnosima SAD i Kosova – Kosovo je bilo jedna od zemalja najviše naklonjenih Americi, velikim dijelom i zbog intervencije. Ali, danas su veze vlada SAD i Kosova na najnižoj razini. Što kažete na to, kako smo stigli dovde i kako da se krene naprijed?

Clark: Ja to mogu vidjeti samo izvana, ne vidim što je iznutra i teško mi je komentirati. Ali, važno je razumjeti da dvije države koje su jedna pored druge, Kosovo i Srbija, ne mogu krenuti naprijed ako nastavljaju otežavati [stanje] i sebi i međusobno. Srbija se miješala u događanja na Kosovu, sjeverno od Ibra, jako, jako dugo. Čak i kada sam bio zapovjednik NATO-a, događala se kampanja etničkog čišćenja Albanaca sjeverno od Ibra. To miješanje bilo je pogrješno i tada, ali se nastavilo, i očito i dalje traje. I kada SAD traže od obiju strana da sjednu za isti stol, mislim da trebaju pojačati pritisak na gospodina Vučića i Srbiju, jer je Srbija moćnija, veća zemlja, ima mogućnost biti fleksibilnija u ovom slučaju.

Jasno je da se Srbija nije pomirila s činjenicom da je Kosovo danas nezavisno, i to priznanje mora se dogoditi. To je poviejsna posljedica tenzija i sukoba. Nikada ne ću zaboraviti kada sam bio s predsjednikom (Slobodanom) Miloševićem u studenomu 1998., potpisivali smo tada finalni sporazum o povlačenju srpskih snaga, koje su i UN u svojoj rezoluciji pozvale da se povuku. Predsjednik Milošević rekao mi je: “Mi znamo kako rješavati probleme s Albancima, radili smo to i prije”. Ja sam ga pitao – kako te probleme rješavate, a on mi je odgovorio: “Sve ih pobijemo”. I ta napetost između dviju skupina, koja ima povijesne korijene, može biti riješena samo razdvajanjem u dvije države – koje sada moraju naći načine kako da razviju bolje odnose i ekonomsku saradnju, za dobrobit svojih građana. To je izazov i teško je prijeći preko toga, sjećanja su svježa s obiju strana, i mislim da se rad na tomu ne može nametnuti, već mora doći naravno. Problem je što je rat u Ukrajini dodatno zakomplicirao situaciju, jer svi razume da Srbija ima povijesne veze s Rusijom, i da se Rusija koristi Srbijom da pripremi teren kako bi, ako uspije u Ukrajini, napravila još veći kaos na Zapadnom Balkanu. Čini se da je gospodin (Aleksandar) Vučić podijeljen između dviju mogućnosti: da se svrsta uz Zapad ili da održi povijesne, bratske veze s Rusijom, i djeluje tako te pokušava zadržati obje mogućnosti. Tako se to izvana čini. Isto tako čini se da ljudi na Kosovu, manjoj državi, zavise od podrške SAD i drugih zemalja kako bi preživjeli i poboljšali ekonomsku situaciju. Moramo strpljivo raditi na tome, pustiti da se temperatura spusti, i priznati da rješavanje pitanja granica Srbije i Kosova nije nezavisno od ishoda između Ukrajine i Rusije.

Glas Amerike: Spomenuli ste novi geopolitički kontekst, rat u Ukrajini. Neki kritičari kažu da je baš iz tog razloga veći pritisak na Kosovo, da ne bi postojao još jedan izazov. Što vi mislite o tome?

Clark: Mislim da je pritisak na Kosovo počeo na kraju Trumpove administracije, kada je izaslanik SAD želio postići neki diplomatski uspjeh. I tada je pritisak počeo, a sada s ovim konfliktom normalno je, naravno je da Zapad želi da se to riješi, da vidi Srbiju u zapadnom taboru, pridruženu EU, ali je baš zbog tenzija koje izaziva sukob Rusije i Ukrajine to malo vjerojatno. Problemi između Kosova i Srbije povezani su da tako kažem sa situacijom između Ukrajine i Rusije i odražavaju šire geopolitičke napetosti u toj regiji, a ne mogu se iskoristiti da se te napetosti riješe.

“Veleposlanik Hill pokušava voditi Beograd u pravom smjeru”

Glas Amerike: Generale Clark, sadašnjeg američkog ambasadora u Srbiji Chrisa Hilla poznajete dugo, još od vremena intervencije. A prije dva dana on je u jednom intervjuu rekao da je Srbija sada mnogo bliža NATO-u nego Kosovo, da „svakodnevno radimo sa srpskom vojskom, da smo imali zajedničke vježbe i mnoge druge stvari i sada radimo mnogo više sa Srbijom nego sa OVK ili što god je iz OVK-a proizašlo”. Šta mislite o toj izjavi?

Clark: Mislim da je Chris Hill briljantan diplomat i tumačim tako kako je rečeno.

Glas Amerike: Možete li to detaljnije objasniti?

Clark: Mislim da je ono što on kaže apsolutno točno.

Glas Amerike: Da Amerika ima bolje odnose sa srpskom vojskom nego s Kosovom?

Clark: Ne mogu o tomu detaljno govoriti, jer nisam dio tog odnosa, ja to samo promatram izvana. Ali ako (to kaže) veleposlanik Hill, koji je čini mi se učinio dobar posao na jačanju tog odnosa i pokušaju da unaprijedi veze Sjedinjenih Država i Srbije, a to je njegov posao kao veleposlanika…Je li to jače ili slabije u odnosu na veze s Kosovom i Sjedinjenim Državama i NATO-om, ne mogu reći, jer sam izvan toga.

Glas Amerike: Zar ne mislite da je to zapravo u suprotnosti sa stavovima samog Beograda, koji nije iskazao spremnost biti dio NATO-a ili približiti se NATO-u?

Clark: Znate, ja mislim da je to pokušaj da se Beograd vodi u pravom smjeru. I nadam se da je veleposlanik Hill uspješan u tome, jer je veoma važno i bilo bi golemo dostignuće.

“Bez rezultata na Balkanu dok se ne riješi rat u Ukrajini”

Glas Amerike: Najnovija procjena prijetnji obavještajne zajednice u Sjedinjenim Državama u vezi s Balkanom spominje upravo situaciju između Kosova i Srbije i Bosne i Hercegovine kao točke koje bi se mogle razbuktati u sukobima. A to dolazi zbog nekih napetosti poslije napada na sjeveru Kosova prošle godine i sukoba za koji Srbija još nije preuzela odgovornost. Što mislite o toj zabrinutosti za sigurnosnu situaciju, na osnovi onoga što se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci?

Clark: Mislim da je to situacija na koju svakako treba obratiti pozornost i siguran sam da veleposlanik Hill u Srbiji čini sve što može da to promatra iz američke perspektive. I nadam se da NATO čini sve što može da bude na oprezu, da gleda kako bi spriječio da se dogodi neka vrsta eksplozije na kosovskoj strani. Međutim, kao što sam prije rekao, ove napetosti “potpaljene” su ruskim naporima. Rusija bi željela izazvati razdor i kaos u tom području i sve što radimo na Balkanu ne će se završiti plodonosno dok se ne pozabavimo i pitanjem između Ukrajine i Rusije.

Glas Amerike: A mislite li da u ovom slučaju treba promijeniti taktiku i strategiju u tome kako se SAD i Zapad uopćeno bave Kosovom i Srbijom?

Clark: Mislim da nije moguće da sada komentiram ovu strategiju. To jednostavno nije moguće, jer nisam dovoljno blizak da dajem konstruktivne komentare. Ono što vidim jest da je, bilo koju strategiju koju mi prihvatili, ta regija i dalje talac onoga što se događa tisuću milja ili 800 milja istočno, duž bojišnice u Donbasu i onoga što su ciljevi Rusije. A to pokreće Europu, s jedne strane, tjera Europu da želi riješiti tu krizu između Srbije i Kosova. A, s druge strane, to znatno otežava to.

Glas Amerike: Ali je li to ispravno za budućnost ovog procesa između dviju zemalja, Srbije i Kosova?

Clark: Mislim da će se proces morati nastaviti neko vrijeme. I mislim da je to pitanje održavanja procesa i nastavka dijaloga. Ako bismo napravili iskorak, to bi bilo divno, ali ne bih očekivao iskorak. Tako da sam rekao, ovo je sekundarno pitanje u Europi, koje u mnogo, mnogo aspekata zavisi od ishoda između Rusije i Ukrajine.

Glas Amerike: I prije ste spomenuli povijest. Postoji tendencija da diplomati i političari obično zaborave povijest ili ju žele ostaviti iza sebe kada se bave nekim problemom. A to se sigurno dogodilo i s Kosovom i Srbijom, pri čemu su se diplomati više angažirali da bi radili s onim što imaju, ne zaboravljajući, već na neki način ignorirajući ili zanemarujući povijesni kontekst. Je li moguće imati suvremena rešenja ili, znate, rješavanje pitanja bez rukovanja povijesnom “prtljagom”, da tako kažem?

Clark: Siguran sam da postoje neki specifični kutovi ovoga o čemu me pitate. Dakle, ako bih dao uopćen odgovor, to bi se vjerojatno odnosilo na neke specifične aspekte konkretnih sporazuma koji su na stolu. Ali ne mogu, ne želim dati uopćen odgovor na to. Naravno, povijest je bitna. Naravno, bitna je osjetljivost ljudi i gubitci koje su pretrpjeli i poniženja koja su pretrpjeli i strah sa svih strana od nečega. Sve je bitno. Ali je posao diplomata da u najvećoj mogućoj mjeri pronađe zajednički interes i pogleda u budućnost kako se promicalo te zajedničke interese. I siguran sam da u američkoj diplomatskoj službi nema nikoga boljeg da to uradi od veleposlanika Chrisa Hilla.

Povezano:

Vučić otkrio karte: polaže pravo na sjeverno Kosovo i želi dobre veze sa Zapadom, Kinom i Rusijom

Zdravko Gavran: Što se to događa sa Srbijom i Kosovom?

Glas Amerike/Hrvatsko nebo