Milanović i Plenković drže SDP i HDZ, birače i Hrvatsku za svoje taoce, vrijeme je da odu obojica!
Vrijeme:7 min, 11 sec
Dokle se god Hrvati budu i dalje hvatali na mamac i perfidnu igru ’duboke države’ odnosno moćnih struktura koje pred svake izbore birače stavljaju pred umjetno stvoreni bipolarni poremećaj: Ili za Hadeze, ili za Esdepe, u protivnomu propade nam Sve! – sve dotle ne će svanuti prava sloboda i pluralizam hrvatskomu narodu niti će doći do prijeko potrebnog pročišćenja ove ustajale dvostranačke političke močvare. Zbog toga bi ne samo samovoljni i psihotični Milanović, ugrozitelj ustavnog sustava, nego i svojevoljni i prijetvorni Plenković, zaštitnik i štićenik moćnih štetočina i najveći hrvatski autokrat dosad, morali hitno biti izgurani iz hrvatske politike. Da bi Hrvati prestali biti ovcastim taocima njih dvojice – tih umišljenih kolovođa i razmaženih derišta ’zlatne komunističke mladeži’ i postkomunističke hrvatske diplomacije, politike, medija i narodu tuđih središta moći i sebičnih, predatorskih interesa.
Do petka, 29. ožujka navečer, to jest do ponoći na Veliki petak, bit će Državnom izbornom povjerenstvu (DIP-u) predana i posljednja lista kandidata za Hrvatski sabor. Svakako će biti mnogo lista. No ako se zanemare manjinske stranke na XII. izbornoj jedinici, i liste za XI. izbornu jedinicu (glasački izvan RH), na ostalih deset izbornih jedinica situacija se čini već uvelike predodređenom. Istina je da će pojedine lokalno-regionalne stranke kao što je IDS osvojiti poneki mandat u jednoj ili možda dvjema izbornim jedinicama i da će se odabrani kandidati strančica koje nikada ne bi ušle u Sabor ’šlepati’ na koalicijskim listama većih stranaka, ali na nacionalnom planu ishod je uvelike predodređen.
Dokle će izbor 72 posto birača biti ili HDZ ili SDP, a svega 28 posto za sve ostale stranke?
Ankete, kao i dosad, služe manipuliranju javnošću i ’utjerivanju’ glasača u dva velika tora, a to su onaj HDZ-a i SDP-a. Od ostalih, šanse se u anketama na nacionalnoj razini, kao kada bi postojala samo jedna državna lista, daju još samo trima strankama: Možemo!, Most i Domovinski pokret. I gotovo. Anketa građansko-liberalnog i globalističkog Jutarnjeg lista, u kojoj je dosad sudjelovalo 117.000 čitatelja portala tog dnevnika, pokazivala je ustrajno ovakve omjere: HDZ 47 – SDP 25 – Možemo 9 – Most 6 – Domovinski pokret 6 – ostali 3 – neodlučni 5 posto.
I ta je anketa strašno zavaravajuća, što će se donekle i pokazati na izborima, kojih će rezultati ispasti znatno, a možda i bitno drukčiji od prikazanih. No kako god ispali, u njima se praktički ne će ni birati stranke, nego se čitavo biračko tijelo svrstava izravno ili neizravno prema dvjema osobama, a to su trenutni predsjednik Republike Zoran Milanović i trenutni predsjednik Vlade Andrej Plenković. Zaslugom sukoba među njima dvojicom koji traje neprestance već petu godinu hrvatska se javnost uvelike i krajnje nekritički polarizirala između njihovih stranaka. Anketa Jutarnjega pokazuje da za HDZ i SDP svoje glasove daje čak 72 posto anketiranih. Što znači da za sve ostale stranke, liste i pojedince ostaje svega 28 posto kolača koji mogu podijeliti. A od tih 28 posto znatan postotak otići će u vjetar, to jest pripisani u korist uglavnom HDZ-a i SDP-a, jer će biti dani strančicama i listama koje ne će prijeći izborni prag od pet posto!
Takva prevaga dviju izrazito kompromitiranih stranaka nad svima ostalima zajedno posljedica je stalnoga i perfidnoga političkog i izbornog inženjeringa, u kojemu sudjeluju mnogi, pa tako i mnogi ’asovi’ koje sada HDZ opet vraća u izbornu arenu, od Karamarka i Krstičevića do Esih, Šikić i Đapića.
Predizborni monopol i polariziranost na dvije opcije: Milanovićevu i Plankovićevu, štetni su za narod i demokraciju
Predizborni monopol i polariziranost na dvije opcije: Milanovićevu i Plankovićevu, štetni su za demokraciju, za ružnu hrvatsku sadašnjost i sve nesigurniju hrvatsku budućnost. Katastrofalno je to da već 25 godina nije moguće da se na drugo ili prvo mjesto probije nijedna druga stranka ili pokret, nego se svaki put sve svede na to da ostale stranke budu priljepci, privjesci, ukrasi ili žrtve tog prevladavajućeg bipartizma, tog monopola nad hrvatskog nacijom što ga unatoč svim aferama, promašajima, pronevjerama, izdajama ili prijevarama imaju te dvije stranke sa svojim ’velikim vođama’. Stranke od kojih je jedna formalna i stvarna sljednica Saveza komunista Hrvatske, a druga krcata nelustriranim ljudima iz komunističkih struktura ili njihovom djecom, ’djecom komunizma’, te raznim žmuglerima i profiterima politike, postkomunističke ’tranzicije’, pretvorbe, privatizacije i raspodjeljivanja nacionalnog kapitala općenito.
O Milanoviću je u ovoj rubrici već rečeno što je u ovom trenutku bilo nužno reći.
Preostaje Plenković. Njih dvojica učinili su čitavu Hrvatsku i velik dio hrvatskog naroda svojim taocima. To što se oni stalno, ružno i primitivno ’kefaju’, najviše zaslugom Milanovića, za njih dvojicu može biti i jako ugodno ili neugodno, no od toga profitiraju i njih dvojica i stranke koje predvode i na ovim izborima. No umjesto da se birači svrstavaju opet po istoj šabloni, trebali bi i jednima i drugima pokazati crveni karton, i time otvoriti perspektivu nečega novoga, drukčijega i možda boljega.
Za ime Božje, odlazite!
Koliko je takvo dosadašnje stanje hrvatskih vođa i vodećih politika prešlo sve granice, pokazao je jučer u svome komentaru poznati publicist i književnik Jurica Pavičić. On je svoj komentar u Jutarnjem listu naslovio ovako: „Je li vrijeme da obojici dečeca iz diplomatske zlatne mladeži kažemo što ih spada? In the name of God, go!“ Za ime Božje, odlazite! – preklinje ih taj intelektualac kojem je svaki hrvatski „nacionalizam“ stran. On – koji sa simpatijama i dalje gleda na bivšu državu i na njezin socijalizam pod vodstvom komunista i on koji je ateist – zaziva od muke višnju pomoć s neba da bi čitateljima, glasačima razbistrio mutež sadašnjega stanja. U ovom smislu: Stvarno nam je dosta te dvojice razmaženih djetića iz „diplomatske zlatne mladeži“ proistekle iz povlaštenih jugoslavenskih, komunističkih i hrvatskih postkomunističkih miljea, krugova i klanova!
Ako i Pavičić tako razmišlja, ne bi li neusporedivo više Milanović i Plenković trebali već odavno prisjesti hrvatskim domoljubnim biračima koji inače ne dijele Pavičićeve sentimente i nostalgije ni današnju mu liberalističku ideologiju?!
Ovdje se u ovom času ne bavimo ni političkim ni ideološkim kriterijima, krupnim ishodišnim razlikama između HDZ-a i SDP-a, ni hrvatstvom ni državotvornošću ni izdajom ni pronevjerom ni sudbinom hrvatske države pod vodstvom i u talaštvu toga dvoglavog dalmatinsko-zagrebačko-beogradsko-briselskog orla. Ne! Svima koji prate politiku i koji čitaju Hrvatsko nebo otprije su poznati javni ’smrtni grijesi’ svakoga od njih dvojice, a i svekolikih koji su im se podčinili i koji im se ulizuju ili im potajice služe e da bi ostvarivali tuđe strateške i svoje ’sitnosopstveničke’ ciljeve. Ovdje govorimo samo o modelu vladavine, za koji mnogi razumni ljudi smatraju da nije dobar, da je u srži moralno i dugoročno za hrvatsku državu štetan i da ga treba u korijenu izmijeniti.
Milanović i Plenković: ’Država – to sam ja!’
Da krivnja ne može biti samo na jednomu, nego na obojici, a isto tako i na njihovim dragovoljnim podanicima koji nikako da se osvijesti i ohrabre dići pobunu protiv podjela i polarizacija nametnutih odozgor, potvrdio je u jučerašnjem komentaru i stari publicističku vuk nedvojbeno čvrste hrvatske i demokratske orijentacije, Vjekoslav Krsnik. On je na portalu dragovoljac.com objavio u subotu, 23. ožujka komentar pod naslovom Zoran Milanović s ustavnom krizom ozbiljno ugrožava stabilnost države. Rekavši kao i naš prošli Uskličnik sve što treba reći na račun Milanovića, Krsnik je podsjetio i na istu diktatorsku narav i postupanje Plenkovića. Napisao je ovo:
„Koliko je daleko otišao Zoran Milanović u sukobu s Ustavom on se protiveći se odluci Ustavnog suda poziva na svoju savjest, drugim riječima postavlja sebe u poziciju ’Država to sam ja’. Doduše od takve pozicije nije imun ni njegov suparnik Andrej Plenković koji izjavom ’mogu što hoću’ uistinu kontrolira Hrvatski sabor umjesto da on bude pod kontrolom parlamenta jer je Hrvatska parlamentarna a ne kancelarska država.“
Dokle se god Hrvati budu i dalje hvatali na mamac i perfidnu igru ’duboke države’ odnosno moćnih struktura koje pred svake izbore birače stavljaju pred umjetno stvoreni bipolarni poremećaj: Ili za Hadeze, ili za Esdepe, u protivnomu propade nam Sve! – sve dotle ne će svanuti prava sloboda i pluralizam hrvatskomu narodu niti će doći do prijeko potrebnog pročišćenja ove ustajale dvostranačke političke močvare. Zbog toga bi ne samo samovoljni i psihotični Milanović, ugrozitelj ustavnog sustava, nego i svojevoljni i prijetvorni Plenković, zaštitnik i štićenik moćnih štetočina i najveći hrvatski autokrat dosad, morali hitno biti izgurani iz hrvatske politike. Da bi Hrvati prestali biti ovcastim taocima njih dvojice – tih umišljenih kolovođa i razmaženih derišta ’zlatne komunističke mladeži’ i postkomunističke hrvatske diplomacije, politike, medija i narodu tuđih središta moći i sebičnih, predatorskih interesa.
Povezano:
Hrvatsko nebo
