Ruski analitičar Vedrussov poručuje s Putinom ’kolektivnom Zapadu’: „Slušajte sada!”
Vrijeme:4 min, 40 sec
U članku objavljenom 29. veljače u moskovskom listu Izvestija [Izvjestija] pod naslovom „Slušajte sada”, u kojem su neke važne ocjene i poruke odaslane „kolektivnom Zapadu”, ruski politolog Aleksandr Vedrussov[1] komentirao je nedavni govor Vladimira Putina, koji je svijet pratio s velikom pozornošću, i koji je zbog Putinova upozorenja o mogućnosti ruskoga nuklearnog odgovora izazvao kod mnogih zabrinutost i strepnju. U podnaslovu je istaknuto: „Kakve signale Istoku i Zapadu sadrži obraćanje Predsjednika Saveznoj skupštini”. Je li i ovaj komentar samo dio ’informativnog rata’, ili je u njemu s razlogom upozoreno na objektivno slabljenje i nesnalaženje Zapada, prepuštamo čitateljima na prosudbu.
“Oni misle da su za njih sve to nekakve karikature”, ruski Predsjednik uobičajeno “prekorava” svoje zapadne kolege u godišnjoj poslanici Saveznoj skupštini. Za to postoji i razlog. Dan prije toga Amerikanci su se raspisali o užasnom ruskom oružju u svemiru. Francuzi su zaprijetili slanjem europskih trupa u Ukrajinu. U Bruxellesu se neprestano čuje agresivna retorika koja graniči s ludilom. Oni koje smo tako dugo i tvrdoglavo smatrali ozbiljnim ljudima s kojima možemo i trebamo nešto dogovarati, u stvarnosti su se pokazali kao neadekvatna “prazna odijela”.
Čini se da se naši bivši zapadni partneri doslovce ponašaju prema engleskom idiomu to talk out of one side of one’s mouth: jednim dijelom usta sasvim ozbiljno šapću o spremnosti da s nama razgovaraju o pitanjima strateške stabilnosti, a drugim dijelom usta bez imalo oklijevanja iznose svoj plavi san o strateškom porazu Rusije na bojnom polju. Tu se dogovaramo, tu se svađamo. To je cijeli pristup. Kakvi se globalni dogovori danas mogu postići s takvim likovima?
Za povezivanje Rusije s „našim istočnim prijateljima” i BRICS-om koji se širi te za pridobivanje globalne većine
Upravo stoga sada s našim istočnim prijateljima [tj. onima iz država u Središnjoj Aziji osamostaljenih od SSSR-a, s Kinezima i Sjevernim Korejcima] treba formulirati i formirati novu konturu jednake i nedjeljive sigurnosti u Euroaziji. I promovirati je ne više kao stav jedne pojedinačne Rusije, već kao kolektivno mišljenje globalne većine. Kada se nacionalni interesi i potreba bezuvjetnog osiguranja sigurnosti naše zemlje uvrste u kontekst općih prioriteta država Istoka, Zapadu će ih biti mnogo teže ignorirati.
Jedna je stvar ignorirati zemlju koja ima udjel od 3,2% u globalnom BDP-u. Sasvim je drugo izazivati države koje su kolektivno odgovorne za 31,5% globalnoga bruto domaćeg proizvoda prema paritetu kupovne moći. Upravo je to doprinos svjetskom gospodarstvu zemalja BRICS-a u sadašnjem sastavu. Ova ključna globalna većinska organizacija imat će još veći utjecaj na međunarodnu agendu kako se njezino članstvo bude širilo.
„Zemlje ’trećeg svijeta’ sve odlučnije odbijaju američko-europske kolonijalne navike
“Oni pile granu na kojoj sjede desetljećima”, tako je ruski predsjednik opisao idiotsku politiku Zapada za dedolarizaciju svjetskih financija. Desetljećima su Amerikanci skidali vrhnje globalne trgovine zahvaljujući dominaciji svoje valute. Ali iz nekog su razloga odlučili nametnuti razne vrste sankcija za više od četvrtine svjetskog gospodarstva. Washington je svojim beskonačnim restriktivnim mjerama uništio ugled zapadnih jurisdikcija i sada je prisiljen promatrati procvat nacionalnih valuta drugih zemalja, koje su već istisnule dolar u sustavu međusobnih obračuna između suverenih država.
Nova globalna financijska arhitektura, oslobođena političkog uplitanja, iz dana u dan poprima svoj oblik. To je objektivna stvarnost koju Zapad teško da će uspjeti preokrenuti. Zemlje “trećeg svijeta”, u koji je nakon raspada SSSR-a Zapad standardno uključio Rusiju, sve odlučnije odbijaju američko-europske kolonijalne navike.
Zapad gubi privlačnost, jačaju druge velike zemlje, koje su u naglom razvoju
Afričke zemlje ujedinjene su u rješavanju ostataka francuskog utjecaja na kontinentu. Zbog bjesomučne proizraelske pozicije američkog establišmenta, Bliski istok užurbano se izvlači iz utjecaja SAD-a. U Aziji jačaju sadašnje i buduće lokomotive globalnog gospodarstva – Kina, Indija, Indonezija.
U kontekstu brze rekonfiguracije svijeta, Rusija se strateški kladi na Peking, povećavajući međusobnu trgovinu na obećavajuću razinu od 300 milijardi dolara i pojačavajući sučelje Euroazijske unije s kineskim projektom Pojas i put. Kao i na New Delhi i Teheran, razvijajući prometni koridor sjever-jug. Na sve suverene države koje dijele stavove Moskve o pravednijem svjetskom poretku.
Nova geopolitička i geoekonomska stvarnost još uvijek zastrašuje svojom neizvjesnošću. I odgovornost koju je Rusija prisiljena preuzeti pri povratku na putanju suverenog razvoja. Međutim, više ne će biti moguće premotati globalni povijesni proces. Zapadni vektor ne gubi na važnosti samo zbog kronične nesposobnosti Amerikanaca i Europljana da pregovaraju. Zapad u cjelini postupno prestaje biti nedostižni tehnološki lider i generator smisla, te gubi svoju privlačnost kako za Rusku Federaciju, tako i za cijeli svijet.
Zapad se pravio da ništa ne čuje, ne vidi i ne razumije
Prije šest godina, tijekom svog obraćanja Federalnoj skupštini, ruski je Predsjednik još uvijek pokušavao apelirati na zdrav razum zapadnih elita: “Nitko nas nije slušao – slušajte sada.” Pojašnjavajući pritom što će nastavak sustavnog zadiranja u osnovne nacionalne interese naše zemlje značiti za globalni svjetski poredak. Zapad se pravio da ništa ne čuje, ne vidi i ne razumije. U međuvremenu, Rusija je samouvjereno shvatila one tehnološke prednosti u vojno-industrijskom kompleksu koje je šef države zacrtao 2018. To je ono što nam danas omogućuje na međunarodnoj sceni govoriti ne samo s pozicije moralne pravednosti, nego i, ako je potrebno, s pozicije snage.
I dalje ćemo izbjegavati eskalaciju sukoba na sve moguće načine, međutim ruske strateške nuklearne snage, kako ne slučajno podsjeća predsjednik zemlje, nalaze se “u stanju pune pripravnosti za zajamčenu uporabu”. Možemo se samo nadati da nisu svi na Zapadu toliko izgubili osjećaj samoodržanja da ovaj put ignoriraju mirno, ali krajnje jasno upozorenje iz Moskve.
[1] Autor je voditelj analitičkog centra “StrategPRO”
Povezano:
Izvestija/Hrvatsko nebo
