D. Pešorda: Tamnosmeđa tekućina iliti “Na trgu svetoga Marka sablasni napjev se poje…”

Na Trgu svetoga Marka u svoj raskoši zasjala hrvatska politička bijeda

Prisjetih se ovih dana poznate Krležine pjesme Na Trgu svetoga Marka s moćnim početnim stihovima: Na Trgu svetoga Marka sablasni napjev se poje, / na Trgu svetoga Marka se luđačke furije gone. Ne mislim pri tome toliko na jalove rasprave sabornika prošarane neinventivnim međusobnim uvrjedama koliko na prošlosubotnji prosvjed takozvane lijevoliberalne oporbe. Na njemu se u svoj svojoj raskoši zasjala hrvatska politička bijeda. Od Crne Dalije, preko Kate Šmajser do Kreše Blaupunkta. Bez ijedne hrvatske zastave što je znak da više svoje namjere i ne skrivaju, s crvenim barjacina na kojima je petokraka bila skrivena u stisnutoj šaci. Poruke kakve sredovječnim revolucionarima jugoslavenske inspiracije i priliče: ‘dosta je’, ‘dolje’, ‘odlazi’ itd.

Dan prije prosvjeda na Trgu svetoga Marka u Zadru je na skupu SDP-a nepoznat netko zalio SDP-ova vijećnika Danijela Radetu, kako dovitljivo javljaju mainstream mediji, tamnom ili smeđom tekućinom. Tako Index.hr izvješćuje o crnoj tekućini, Slobodna Dalmacija o tamnoj tekućini, a Zadarski list o smeđoj tekućini. Neki čak nagađaju da je riječ o nekoj kemikaliji. Zdravorazumski je međutim pretpostaviti da je riječ o tamnosmeđoj tekućini iliti razrijeđenom izmetu. Tako da proložački oponašatelj Sime Matavulja komotno Radeti može zapjevati onu Severininu: Dobro došao u klub. Bilo kako bilo, u južnoj se Hrvatskoj polako uspostavlja jedan inventivan vid satire uperene prema pregaocima jugolijeve misli i djela. I to ne samo prema živim reprezentima te misli nego i prema spomenicima podignutim pokojnim predstavnicima iste. Prisjetimo se nedavnog tretmana spomenika Miljenku Smoji na novoj rivi. Doduše, tekućina je u ovom slučaju bila svijetložuta, ali to ne mijenja bit samog performansa.

Hrvatski sjever za sada još nije otkrio adekvatan način pučke kritike jugoslavenstvujućih jurišnika. Za sada se jedino svojevrsni Don Quijote uličnog aktivizma, Ivan Pernar, na svoj način i s promjenljivim uspjehom suprotstavlja dobroumreženim i još bolje potkoženim profesionalnim aktivistima u službi globalističko-jugoslavenske agende. Naoružan samo mobitelom, dobrom voljom i viškom slobodnog vremena. Urnebesno je smiješan pokušaj SDP-a, u čemu su ga zdušno podržali svi glavnostrujaški mediji, da se od govneta napravi tajanstvena crna ili smeđa tekućina, štoviše opasna kemikalija od koje su Radetu zapekle oči. Mora da se ”maskirani atentator” uoči pripremanja opasne tekućine najeo ljutih papričica. Inzistiranje na tamnosmeđoj tekućini bijedan je pokušaj da se od zajebantskog performansa napravi nasrtaj na SDP-ov politički skup, gotovo teroristički akt.

Što se tiče zagrebačkog prosvjeda, zanimljivo je da je lijepo vrijeme i vatrena priprema po prvi put nakon dugo vremena izvuklo SDP-ovu gerijatriju na ulični prosvjed. Zahvaljujući u prvom redu Pernaru jer drugi takve kadrove nisu snimali, vidjeli smo kolonu ostarjelih, ali odlučnih komunjara, naoštrenih zubala. Jedan komentator na jednom od ovdašnjih portala posprdno ih nazva ”Mirogojskim mališanima” kao da je riječ o pjevačkom zboru, dok je drugi ustvrdio da je sada jasno zašto Grbin traži izbore odmah. Do jeseni bi mu moglo prirodnim putem odumrijeti pola biračkog tijela! Upalo je u oči također i da svi glavni govornici čitaju. Srećom Benčićka nije čitala svoj diplomski rad, koji se misteriozno zagubio, pa je i stidljivi div na kraju dobio priliku propentati pet-šest riječi kršeći prste i općenito ne znajući kuda bi sa sobom onako velikim, nezgrapnim i pomalo suvišnim.

Na prosvjedu je bilo i nešto takozvanih poznatih ličnosti. Skup su vodili Janko Popović Volarić i Ivanka Mazurkijević. Na skupu je govorila Dana Budisavljević koja je, kako izvještava Večernji list, rekla da se ”svaka zajednica temelji na povjerenju, koje je Vlada izgubila”. Šteta, a Vlada se toliko trudila da zadobije Danino povjerenje!” Da se toliko trudila oko običnih Hrvata, sada se ne bi imala razloga brinuti za rezultat predstojećih izbora. Književnica je Ivana Bodrožić također čitala s papira sastavak kako voli Hrvatsku i neće je napustiti. Kao da mi to ne znamo! Budimo realni, gdje će!? Hrvatska se zbog nečega ne sviđa ni književniku Edi Popoviću, no kako novine nisu prenijele zbog čega, a ja nisam imao strpljenja pratiti cijeli skup, ne saznadoh zbog čega. Posebno je vatren bio Krešo Beljak: ”HDZ, ta kriminalna banda, terorizira Hrvatsku već trideset godina. Tuđman, mafijaški bos, nas je riješio radnih mjesta. Sanader, mafijaški bos broj dva, nam je oteo milijune. Mafijaški bos Plenković nam je odnio milijarde. Dosta HDZ-a!” Koliko je meni poznato, dok je Tuđman vodio državu u obrambenom i oslobodilačkom ratu, kriminalom se, doduše sitnim, bavio upravo Beljak.

Pravu svrhu, smisao i poruku prosvjeda možda najbolje sumira jedan mem koji sam dobio ovih dana. Riječ je o svojevrsnom plakatu u socrealističkom stilu, na plakatu skupina mladih ljudi, s petokrakama na bijelim majicama i zastavama duginih boja u rukama. Na vrhu plakata piše: VRIJEME JE ZA OTPOR/ Markov trg, Zagreb 17. 02. u 11 h. Na lijevoj margini plakata piše: Neka i tvoja djeca znaju u Jugoslaviji je bilo kao u raju! Na desnoj margini plakata piše: Ako ti srce za drugom Titom pati i ti navrati! Pravopisom se autori plakata nisu zamarali, ali su poruku jedanaestoglave crvene aždaje Markova trga ispravno i vrlo precizno prenijeli. Pa tko voli, neka izvoli.

Damir Pešorda / Hrvatski tjednik

hkv.hr / Hrvatsko nebo