Zdravko Gavran/Operacija “Aspides” na Bliskom istoku ratnog brodovlja članica EU-a visoko je rizična!

Nova vojna operacija odnosno ’misija’ EU-a na Bliskom istoku visoko je rizična, osobito za zemlje koje izravno sa svojim ratnim brodovima u njoj sudjeluju. Neposredna su opasnost ponajprije hutijevci, koji raspolažu nepoznatim brojem raznovrsnih raketa, projektila i besposadnih letjelica te mogu napadati i vojne brodove; njihove položaje teško je uništiti raketama i bombama iz zrakoplova zato što je mnogo toga skriveno ili pokretno. No veća je opasnost u tomu da na Bliskom istoku dođe do šire eskalacije, u koju bi bio uvučen ili bi se svojevoljno uključio i Iran, a možda i neka veća vojna sila, recimo Rusija. Tada bi se tamošnje vojne snage europskih država, a time i one same našle izravno i formalno uključene u ratni vrtlog koji se događa daleko od njihovih državnih područja.

Ratni brodovi nekih država članica EU-a kreću prema Bliskom istoku, izvijestili su zapadni mediji, sa zadaćom da štite pomorski promet roba između Azije i Europe u Crvenom moru od jemenskih hutijevaca – pripadnika najjače nedržavne paravojske na svijetu. Njih pak naoružava Iran, koji i sam povremeno i mučki napada izraelska plovila i druge ciljeve povezane s izraelskim interesima.

Između Indijskog oceana i Sueskog kanala

Ključna je krizna točka Tjesnac Bab el Mandeb, najuže morsko ’grlo’ između Indijskog Oceana odnosno Arapskog mora i Adenskog zaljeva s jedne te Crvenog mora s druge strane tog tjesnaca i, znatno sjevernije, Sueskog kanala. Taj tjesnac kontroliraju s istočne strane pobunjeni hutijevci, koji kontroliraju glavninu Jemena. Na drugoj strani nalazi se tzv. rog Afrike, s nekoliko zemalja odnosno područja, na kojima po jednu svoju vojnu bazu, ne odviše međusobno udaljene, imaju Amerikanci, Francuzi, Turci, Kinezi i Japanci, dok Ujedinjeni Arapski Emirati imaju ondje dvije baze.

Prethodno pokrenutoj američkoj vojnoj operaciji „Atalanta“ sada se pridružuje zasebna operacija EU-a „Aspides“. To je druga ’misija’ Pomorskih snaga Europske unije (Eunavfor), no budući da EU nema svojih ratnih brodova, njezin sastav ovisi o dobroj volji glavnih članica.

Operacija „Atalanta“ uspostavljena je još godine 2008. kako bi se njome zaštitilo trgovačke brodove od piratstva na Rogu Afrike, posebno uz obalu Somalije. Općenito, Sjedinjene Države imaju na Bliskom istoku raspoređenih oko 50.000 tisuća svojih vojnika, uglavnom po raznovrsnim bazama na kopnu u zemljama koje su im to ugovorima dopustile, ali i na svojim plovilima, među kojima su, u istočnom Sredozemlju, i jedan ili dva nosača zrakoplova s pratećim ratnim brodovljem.

Misija „Aspides“, koju su u ponedjeljak odobrili ministri vanjskih poslova EU-a, pokrenuta je radi suzbijanja napada Hutijeva pokreta. Hutijevci, koji od 2014. kontroliraju velike dijelove Jemena, solidarizirali su aktivno nakon 7. listopada s Hamasom te započeli raketne napade na daleki Izrael, a zatim i na brodove onih koji Izrael politički, vojno ili gospodarski podupiru. Ne napadaju brodove zemalja koje ne podupiru Izrael, a koje su više na strani Palestinaca, kao što su Rusija i Kina.

Velika važnost tog akvatorija za pomorsku trgovinu između Azije i Europe

Zainteresiran za neometanu plovidbu svakako je i Izrael, koji u sjevernom ’vrhu’ Crvenog mora, u Akapskom zaljevu, ima svoju jedinu luku u Crvenom moru. No njegovo je interveniranje u daleki Jemen teško ostvarivo. Dio tvrtaka šalje brodove obilaznim putem oko Afrike, uz južni Rt dobre nade u Republici Južnoj Africi. Kineski brodari nude sada svoje usluge europskim i azijskim tvrtkama, budući da njihovi brodovi nisu na udaru, dok europski realno ili potencijalno jesu.

Kroz Crveno more odnosno Sueski kanal prolazi velik dio ukupne trgovine između Azije i Europe te afričkih sredozemnih zemalja.  Četrdeset posto ukupne trgovine između Europe i Azije prolazi kroz Sueski kanal, Crveno more, Tjesnac Bab el Mandeb i Adenski zaljev. Za Europu je osobito važan redovit dotok nafte, ali i naftnih derivata kao što je dizel s Bliskog istoka.

Iz službene odluke Vijeća EU-a za vanjske poslove vidi se da je područje djelovanja Aspidesa vrlo veliko: ono ne uključuje samo Crveno more i Adenski zaljev, gdje hutijevci izvode napade, već se proteže i do Omanskog zaljeva južno od Arabskog poluotoka i do Perzijskog zaljeva, koji se nalazi sa sjeveroistočno s druge strane Arapskog poluotoka. U tom dugom i zbog transporta nafte prema odredištima iznimno važnom dijelu svijeta Iran se prikazuje, a i postavlja se kao glavni mogući ugrozitelj neometanog pomorskog prometa i postojećeg odnosa snaga na Bliskom istoku. Jedan od razloga ili, sada, opravdanja zašto SAD ima već desetljećima u tom zaljevu svoje vojne snage jest osiguravanje sigurnosti plovidbe.

Napetosti SAD-a, Izraela i zapadnih sila s Iranom vrlo visoke i zaoštrene

A napetost između Irana i njegovih satelitskih paravojski (Hezbolah, Hamas, Hutijev pokret, proiranske milicije u Iraku i Siriji i još neke skupine) s jedne strane i Izraela te SAD-a s druge strane, a i niza američkih saveznika iz NATO-a, postala je iznimno visoka i zaoštrena. I ne će biti potrebno previše oružanih incidenata da bukne širi odnosno regionalni oružani sukob. Pri čemu treba dodati da se sve arapske zemlje, od Sudana i Egipta pa do Saudijske Arabije, drže odreda i odlučno propalestinski, ne i protuizraelski u smislu da ne bi priznavale njegovo postojanje, – ali da istodobno strepe od šijitskog Irana kao opasnoga regionalnog hegemona te se potajno nadaju da će njegova oružana sila biti oslabljena kako jednog danas ne bi ugrozila dinastije i vlade u sunitskim arapskim zemljama.

U samom Hormuškom tjesnacu postoji već otprije jedna druga operacija EU-a, „Agenor“, pod francuskim vodstvom, kao vojni dio „Europske pomorske svijesti u Hormuškom tjesnacu“ (Emasoh), sa sjedištem u Abu Dhabiju, glavnom gradu U. A. Emirata.

Te dvije odvojene misije, a ne samo jedna, odraz su poteškoća pri usuglašavanju među državama članicama EU-a i odlučivanju o mandatima. Španjolska je odbila proširiti mandat „Atalante“ i na područje Hormuškog tjesnaca, i to iz svojih trenutnih potreba, iako tu tvrdnju iz Washingtona poriču u Madridu. Općenito, neke članice uvijek se drže suzdržanije, a druge imaju aktivniji, ofenzivniji pristup vojnim angažmanima po svijetu.

Povrh toga, neke države EU-a već sudjeluju u američkoj operaciji u Crvenom morau i Adenskom zaljevu, nazvanoj “Prosperity Guardian”. Nizozemske čak i izravno sudjeluje u američkim bombardiranjima i raketiranjima položaja hutijevaca u Jemenu.

„Apsides“ – strogo obrambena i zaštitnička operacija (?)

S druge strane, mandat nove operacije „Apsides“ jest strogo obrambeni i zaštitnički. U odluci se navodi „puno poštivanje međunarodnog prava“, s dodatkom sudionika te operacije da se pridržavaju „načela nužnosti i razmjernosti“. No to se u praksi može različito tumačiti, odnosno u nepredviđenim situacijama vojne aktivnosti mogu silom prilika postati i napadačke, pogotovu ako i brodovi uključenih europskih zemalja budu napadnuti raketama, besposadnim letjelicama ili pomorskim protubrodskim projektilima ili recimo torpedima. Od kojih nije nimalo jednostavno, a ni jeftino, braniti se. Da bi se uništilo samo jednu besposadnu navođenu letjelicu s eksplozivom, koja košta tri tisuće dolara, mora se potrošiti najmanje jedna protuzračna raketa koja košta milijun-dva dolara. Takvih skupih raketa nitko nema u neograničenim količinama, a i kada ih ima, nije sigurno da će svaki projektil ili letjelicu uspjeti uništiti. Nedavno potapanje britanskoga trgovačkog broda i napad s manjom nanesenom štetom na američki brod pokazuju kako su i najmodernija sredstva obrane imaju svoje slabosti.

Iako, kako je već rečeno, i Kina i Rusija trpe ekonomsku štetu zbog napada hutijevaca, Europljani su ipak, osim Amerikanaca i Britanaca poglavito iz geopolitičkih razloga, najviše zabrinuti da će se presijecanjem odnosno ometanjem lanaca opskrbe važnim sirovinama i proizvodima iz Kine te poskupljivanjem roba naći u nepovoljnijem položaju nego Kina. Iako jedna od glavnih ekonomskih žrtava prekida plovidbene rute, Egipat Kairo iz političkih obzira, budući da je riječ o njemu neprihvatljivom ratu Izraela protiv Hamasa i neizravno civilnog stanovništva u Pojasu Gaze, ne poduzima vojne kako bi pokušao spriječiti napade s područja Jemena.

Misija Aspides predviđena je za rok od godine dana, a sjedište joj je u Larisi u Grčkoj. Francuska, Italija, Njemačka i Belgija svakako će sudjelovati u misiji slanjem fregata. Neke države EU-a već surađuju s američkom operacijom „Prosperity Guardian”, dok Francuska i Italija djeluju samo pod nacionalnim zapovjedništvom. U takvim vojno i logistički zahtjevnim i rizičnim operacijama angažiraju se uvijek iste europske pomorske nacije – Francuska, Italija, Grčka, Nizozemska i Danska. Zapovjednik je nove misije Grk Vasileios Gryparis. Operacijom Atalanta do prije nekoliko dana zapovijedao je Portugalac, a sada ga je zamijenio Talijan.

A Hrvatska?

Hrvatska nije još ništa izjavila o svom eventualnom sudjelovanju u vojnoj operaciji. Pitanje je je li ona za sudjelovanje u njoj vojno sposobna i raspolaže li prikladnim brodovima ili drugim sredstvima za sudjelovanje u njoj. Ni neke druge srednje velike i manje članice EU-a ne sudjeluju, iako su po jučerašnjom odluci Vijeća EU-a svi načelno suglasni s misijom i pozvani davati svoje doprinose.

Nova vojna operacija odnosno ’misija’ EU-a na Bliskom istoku visoko je rizična, osobito za zemlje koje izravno sa svojim ratnim brodovima u njoj sudjeluju. Neposredna su opasnost ponajprije hutijevci, koji raspolažu nepoznatim brojem raznovrsnih raketa, projektila i besposadnih letjelica te mogu napadati i vojne brodove; njihove položaje teško je uništiti raketama i bombama iz zrakoplova zato što je mnogo toga skriveno ili pokretno. No veća je opasnost u tomu da na Bliskom istoku dođe do šire eskalacije, u koju bi bio uvučen ili bi se svojevoljno uključio i Iran, a možda i neka veća vojna sila, recimo Rusija. Tada bi se tamošnje vojne snage europskih država, a time i one same našle izravno i formalno uključene u ratni vrtlog koji se događa daleko od njihovih državnih područja.

Povezano:

Zdravko Gavran/Bliski istok: Zebnja zbog mogućega američko-iranskog sukoba

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo