Zdravko Gavran/Bliski istok: Zebnja zbog mogućega američko-iranskog sukoba

Suzdržavati se od eskalacije na Bliskom istoku ne će u ovom neprekinutom lancu pojedinačnih udara i uzvraćanja na njih nikomu biti lako. A upitno je tko i koliko suzdržavanje uopće i želi. Retorika dosad najradikalnije izraelske vlade i niz poteza takvi su – iako se može razumjeti da je Izrael neposredno i kontekstualno ugrožen u svojoj sigurnosti, pa i u svom opstanku – da lede krv u žilama promatračima. Ne znamo dvoje: koliko će dugo prevladavati razum i suzdržavanje u vodstvima regionalnih i drugih sila i velesila, i postoji li neka „dublja“ ili „viša“ kontrola nad njima ili (nevidljiva, „pozitivna“) komunikacija odnosno koordinacija među njima. Ako ne postoji, širenje rata globalno – sve bliže sve većim obračunima konvencionalnim, a s vremenom, u „nuždi“, ovisno o „ratnoj sreći“, i nuklearnim oružjima – postupno postaje sve izglednije. Ako postoji, sukobi ne će eskalirati preko određenih granica.

Vijest da je američki predsjednik Joe Biden izjavio u utorak da je odlučio kako odgovoriti na ovotjedni napad bespilotnim letjelicama u sjeveroistočnom Jordanu blizu sirijske granice u kojem su ubijena trojica američkih vojnika i ranjeno više od 40 njih ispunila je diljem svijeta mnoge zebnjom. A da SAD namjerava u znak osvete ’udariti’, potvrdila je u četvrtak američka tv-platforma CBS News, pozivajući se na američke dužnosnike. Po njezinim informacijama, planiraju se višednevni udari u Iraku i Siriji protiv višestrukih ciljeva, među kojima su i iransko osoblje i objekti u Siriji i Iraku.

Iran ima svoje posebne snage u Iraku i Siriji, a i milicije na Bliskom istoku kojima je pokrovitelj

Kao što je poznato, Iran ima svoje posebne snage, vojne savjetnike i linije opskrbljivanja Hezbolaha u Libanonu raspoređene u Siriji, a proiranske milicije i paravojne skupine i organizacije aktivne su u Iraku, Siriji i Jemenu te u Libanonu i u Pojasu Gaze.

Za spomenuti napad besposadnim letjelicama SAD je okrivio militante kojima potporu daje Iran. Još u ponedjeljak, reagirajući na napad koji je prouzročio toliko američkih žrtava najednom, američki državni tajnik (ministar vanjskih poslova) Antony Blinken, rekao je da bi američki odgovor „mogao biti na više razina, dolaziti u fazama i biti ustrajan tijekom vremena“. Što bi to moglo značiti, još se ne zna, o tomu se u javnosti samo nagađa.

Napad dronom bio je prvi napad sa smrtnim učinkom na američke snage od početka rata između Izraela i Gaze 7. listopada. Do njega je došlo dok se na Bliskom istoku pojačavaju napetosti, i dok jemenski hutijevci unatoč američkom i britanskom bombardiranju njihovih položaja i upozorenjima (pa i kineskim) Iranu da ih obuzda nastavljaju po svom izboru gađati civilne i vojne brodove određenih kompanija odnosno država u Adenskom zaljevu i Crvenom moru. Izjavili su da ne će gađati kineske i ruske brodove.

Političke drame po svijetu zbog izraelske vojne invazije na Gazu

Istodobno se događaju po svijetu političke drame zbog izraelske vojne invazije na Gazu, u kojoj i Izraelske obrambene snage i Hamas imaju dosta žrtava, a najviše civilno pučanstvo, dok specijalizirana agencija UN-a objavljuje da je 30 posto Gaze posve razoreno. Izrael najavljuje i vojnu akciju širokih razmjera protiv proiranskog Hezbolaha u susjednom Libanonu, na sjeveru. U slučaju da ondje dođe do sukoba, Hezbolah će zacijelo zasuti čitavo izraelsko ozemlje mnoštvom od svojih 150 do 200 tisuća raketa i projektila, koliko se procjenjuje da ih ima. „Čelična kupola“ zasigurno ih ne može sve presresti i uništiti, što znači da bi u tom slučaju došlo i do velikih razaranja pod Izraelu i do brojnih vojnih i civilnih žrtava ondje.

Sa svoje strane, Izrael je danas još jednom bombardirao položaje na kojima Iranci imaju svoje vojne centre u Siriji. Iran je priznao da je u današnjem napadu na cilj kod Damaska ubijen visoki časnik iranskih oružanih snaga ondje raspoređen. Sirija je pak objavila da su izraelski napadi na ciljeve kod Damaska učinjeni s područja Golanske visoravni, formalno sirijskog teritorija koji izraelske snage već dugo drže pod svojom okupacijom. Navodno su u tim zračnim udarima poginula tri iranska vojnika.

Iran želi izbjeći sukob sa SAD-om i obrnuto?

Reagirajući danas, u petak, na najnovije američke najave  o osveti, iranski predsjednik Ibrahim Raisi rekao je da njegova zemlja ne će započeti rat, no da će „snažno odgovoriti“ svima koji ju budu zlostavljali. „Prije, kad su Amerikanci htjeli razgovarati s nama, rekli su da je vojna opcija na stolu. Sada kažu da nemaju namjeru sukoba s Iranom“, rekao je Raisi. Dodao je da „vojna moć Islamske Republike [Iran] u toj regiji nije i nikad nije bila prijetnja nijednoj zemlji“. No četiri američka dužnosnika izjavila su anonimno za Reuters da je bespilotna letjelica koja je ubila trojicu američkih vojnika i ranila više od 40 drugih iranske proizvodnje.

Zbog najavljenih udara, a dijelom i zbog izraelskih, kojih je dosad bilo više puta, elitna Iranska revolucionarna garda, koja je inače jača od redovne iranske vojske, već povlači više časnika iz Sirije. Inače je ’javna tajna’ da iranski savjetnici pomažu naoružanim skupinama u Iraku i Siriji. S druge strane, SAD u Iraku ima uz dopuštenje te zemlje oko 2500 vojnika, a u Siriji, bez dopuštenja Assadove vlasti, ima ih 900, u istočnom dijelu, gdje zapadne tvrtke na području pod kontrolom pobunjeničkih snaga crpe sirijsku naftu. Ondje američke snage daju potporu kurdskima, a i oslanjaju se na njih.

Američke snage „moraju“ uzvratiti milicijama koje podupire Iran, a pritom paziti da ne izazovu širi oružani sukob odnosno da Ameriku ne uvuku u izravni rat s Iranom. Kako će svoje akcije u tom smislu odmjeriti, tek će se vidjeti.

Lanac oružanih udara milo-za-drago može prerasti u širi oružani sukob

Kakav je lanac događaja odnosno oružanih udara milo-za-drago, koji je inače uobičajena praksa na Bliskom istoku, pred nama, to ne možemo znati. No da su, općenito, rizici prerastanja takvih pojedinačnih napada i protunapada u širi pa i u međudržavne sukobe sve veći, u takvoj ocjeni suglasni su svi vojnopolitički stručnjaci, političari i analitičari koji se bave tim područjem. Što bi udare i sukobe niskog intenziteta moglo zadržati ili ih ne zadržati u granicama pojedinačnih i ograničenih „čarki“? – temeljno je pitanje. Samo jedno moglo bi ih zadržati od eskalacije, a to je obostrano suzdržavanje od izazivanja šireg sukoba odnosno velikog rata.

S jedne strane, Sjedinjene Države stoje uz Izrael i upozoravaju i Hezbolah i Iran i druge aktere da se ne umiješaju dok Izrael ima od SAD-a zeleno svjetlo za nastavljanje svojih vojnih operacija u Gazi. S druge strane, vlasti arapskih i islamskih zemalja kao protivnici toga što Izraela čini u Gazi, a neke i inače protivnici Izraela i njegova postojanja, koji osuđuju to što Izrael čini u Gazi, gdje se događa humanitarna katastrofa, a i na Zapadnoj obali, sve teže uspijevaju obuzdavati svoja radikalizirana krila i mnoštva i opravdavati politiku političko-vojne pasivnosti. S treće strane, za SAD je ključno pokazati upravo na Bliskom istoku kako i dalje ima veliku moć, nakon niza uzmicanja ondje i drugdje po svijetu, jer bi se u protivnomu tamošnje arapske zemlje mogle okrenuti prema Rusiji, Kini i drugim jakim silama iz razloga očuvanja vlastite nacionalne sigurnosti. S četvrte strane, brojne su političke snage i pokreti u javnosti zapadnih zemalja koji zahtijevaju da SAD odmah prestane podupirati Izrael u tomu što čini u Gazi.

Otpori proizraelskim politikama zapadnih sila na Zapadu

CNN je u petak navečer donio izvještaj u kojem se navodi da je „više od 800 dužnosnika iz SAD-a i Europe potpisalo izjavu u kojoj se jetko kritizira zapadna politika prema Izraelu i Gazi“, te da potpisnici „optužuju svoje vlade za moguće su-dioništvo u ratnim zločinima i grubim kršenjima međunarodnoga humanitarnog prava, pa i u zločinu etničkog čišćenja ili genocida“. Među potpisnicima je i oko 80 američkih državnih službenika i diplomata, a glavnina njih – iako ničije ime nije navedeno, zbog osjećaja odgovornosti i iz straha da ne izgube radna mjesta – koordinirana je od službenika u institucijama EU-a te u Nizozemskoj i SAD-u, uz potporu nekih iz Belgije, Danske, Finske, Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Švedske, Švicarske i V. Britanije.

Svi oni zahtijevaju da njihove vlade osiguraju prekid paljbe i zaustave priče po kojima iza izraelske operacije stoje opravdani „strategijski i obrambeni razlozi“. Svjestan ozbiljnosti situacije i nastojeći stvoriti kakvu-takvu protutežu načelnoj i faktički gotovo bezuvjetnoj potpori Izraelu, predsjednik Biden u četvrtak je izdao naredbu po kojoj će židovski naseljenici na Zapadnoj obali biti dođu li u SAD kazneno gonjeni utvrdi li se sumnja da su sudjelovali u nasilju protiv tamošnjih Palestinaca.

Povrh svega toga, Bidena u studenomu čekaju vrlo teški i za njega ne osobito izgledni izbori za američkog predsjednika u sljedećem mandatu.

Američko-iranski oružani sukob „zapalio“ bi i u oružane sukobe povukao čitav Bliski istok

Zebnja se ne odnosi toliko na same američke protuudare na nedržavne aktere kojima je pokrovitelj Iran, nego na mogućnost da oni prerastu u izravni američko-iranski oružani sukob, koji bi „zapalio“ i u oružane obračune povukao čitav Bliski istok, a i neke europske vojne sile, dok bi se i ostatak svijeta jako uznemirio, a globalni bi se odnosi jako dramatizirali.

Suzdržavati se od eskalacije na Bliskom istoku ne će u ovom neprekinutom lancu pojedinačnih udara i uzvraćanja na njih nikomu biti lako. A upitno je tko i koliko suzdržavanje uopće i želi. Retorika dosad najradikalnije izraelske vlade i niz poteza takvi su – iako se može razumjeti da je Izrael neposredno i kontekstualno ugrožen u svojoj sigurnosti, pa i u svom opstanku – da lede krv u žilama promatračima. Ne znamo dvoje: koliko će dugo prevladavati razum i suzdržavanje u vodstvima regionalnih i drugih sila i velesila, i postoji li neka „dublja“ ili „viša“ kontrola nad njima ili (nevidljiva, „pozitivna“) komunikacija odnosno koordinacija među njima. Ako ne postoji, širenje rata globalno – sve bliže sve većim obračunima konvencionalnim, a s vremenom, u „nuždi“, ovisno o „ratnoj sreći“, i nuklearnim oružjima – postupno postaje sve izglednije. Ako postoji, sukobi ne će eskalirati preko određenih granica.

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo