Vladimir Trkmić: Razgovor s velečasnim Josipom Brnjićem, misionarom spiritancem

Vrijeme:7 min, 21 sec

 

Od Katoličke crkve u Africi možemo se naučiti zahvalnosti za male stvari i ljubavi prema Crkvi i svećenicima

Treba se diviti svakom kandidatu za svećeništvo ili redovništvo. Isus svakoga od njih osobno poziva da ga nasljeduje, da bude njegov učenik i apostol. Svećeničko zvanje je dar Božji, dar koji se pojedincu daje za službu u zajednici. Nitko ne postaje svećenik da bude sam sebi dosta, da služi samo sebi ili nekom uskom krugu prijatelja. Zahtjevno je biti svećenik, kapelan, župnik, u vremenima u kojima živimo. A još je po mom osobnom sudu zahtjevnije biti misionar. Velečasni Josip Brnjić je misionar spiritanac u nama dalekoj Africi. Osobno mu se divim što u Tanzaniji, daleko od svoje domovine i svoje rodbine živi i djeluje. Lijepo ga je bilo vidjeti u Zagrebu sa vedrim gostima iz Afrike koji su bili na njegovoj mladoj misi u Slavonskom Brodu. Obećao sam mu da ćemo razgovarati, ako ne prije – uoči Božića. I to se ostvarilo. No, ponajprije recimo nešto o Tanzaniji u kojoj sada vlč. Josip Brnjić živi i djeluje.

Tanzanija

Ujedinjena Republika Tanzanija (svahili: Jamhuri ya Muungano wa Tanzania) ili Tanzanija država je na istočnoj obali Afrike. Graniči s Kenijom i Ugandom na sjeveru, Ruandom, Burundijem i DR Kongo na zapadu te Zambijom, Malavijem i Mozambikom na jugu. Na istoku, Tanzaniju oplakuju vode Indijskog oceana. Savezna Republika Tanganjika i Zanzibar je nastala 1964. godine, spajanjem Tanganjike i Zanzibara, koji su u godinama prije ujedinjenja stekli neovisnost od Velike Britanije. Država je kasnije preimenovana u Tanzanija (Tanganjika + Zanzibar). Godine 1996. glavnim je gradom službeno postala Dodoma, umjesto dotadašnjeg Dar es Salaama (u kojem su još uvijek neke vladine institucije). Tanzanija je od stjecanja neovisnosti član Commonwealtha.

Povijest

Tanzanija je bila dio Njemačke Istočne Afrike od 1880-ih do 1919., kada je postala Britanski protektorat, sve do stjecanja neovisnosti 1961. Julius Nyerere postao je 1960. premijerom Tanganjike, a na položaju je ostao i nakon stjecanja neovisnosti. Tanganjika i susjedni Zanzibar, koje je stekao neovisnost 1963., ujedinili su se 26. travnja 1964. u državu Tanzaniju. Nyerere je uveo Afrički socijalizam (Ujamma), koji je naglašavao pravdu i jednakost. No ujamma se pretvorio u ekonomsku katastrofu te je, zbog propasti kolektivnih farmi, doveo do nestašice hrane. Godine 1979., Tanzanija naviješta rat Ugandi, nakon sto je ova pokušala prisvojiti teritorij na sjeveru Tanzanije. Tanzanija je ne samo oslobodila svoj teritorij nego je i izvela invaziju na Ugandu i svrgnula Idi Amina. Nyerere je 1985. predao vlast Ali Hassan Mwinyiu, no pritom je zadržao predsjedanje nad vodećom strankom Chama cha Mapinduzi (CCM) sve do 1990. kada je predao kontrolu Mwinyiju. U listopadu 1995., u Tanzaniji je s prvim višestranačkim izborima završilo razdoblje jednostranačja. No, CCM je premoćno pobijedio na izborima, a njihov kandidat Benjamin Mkapa je uskoro nakon toga (23. prosinca 1995.) prisegnuo kao novi predsjednik Savezne Republike Tanzanije. U siječnju 2001., navodno je najmanje 27 osoba (uglavnom članova stranke Civic United Front) ubijeno na Zanzibaru kada je policija otvorila vatru na demonstrante koji su mirno prosvjedovali zahtijevajući ponavljanje izbora. Krajem 2004. potres na drugoj strani Indijskog oceana i tsunami koji se pritom podigao stigao je i do obala Tanzanije, pri čemu je život izgubilo 11 osoba. U luci Dar es Salaam, tanker je izbačen na obalu, pri čemu je došlo do oštećenja naftovoda.

Zemljopis Tanzanije

Tanzanija je na sjeveroistoku planinska, a tamo se nalazi i Kilimandžaro, najveći vrh Afrike. Na sjeverozapadu Tanzanije je Viktorijino jezero (najveće jezero u Africi) čiju sjevernu polovicu dijele Uganda i Kenija, te jezero Tanganjika. Središnju Tanzaniju čini veliki plato, s nizinama i plodnom zemljom. Istočna obala nije vlažna, a otok Zanzibar leži vrlo blizu obale Tanzanije. U Tanzaniji je velik broj velikih i ekološki značajnih parkova prirode , uključujući i poznati Nacionalni park Serengeti na sjeveru zemlje.

Velečasni Josipe, zadnji puta smo se vidjeli u Zagrebu nakon tvoje Mlade Mise u Slavonskom Brodu. Što se u međuvremenu događalo u tvom životu?

Početkom listopada otputovao sam u Tanzaniju gdje me je dočekala moja prva svećenička misija – Mang’ola Chini. Trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim, najviše poradi vruće klime i puno prašine. U zajednici sam zatekao dva svećenika i bio sam jako lijepo prihvaćen. Imamo jako puno pastoralnih aktivnosti, i uviđam da sam zaista potreban ovdje.

Sada si u Africi. Reci nam nešto o zemlji u kojoj si trenutno kao misionar i katolički svećenik. Kako si prihvatio živjeti život daleko od svoje domovine?

Nalazim se u sjevernom dijelu Tanzanije, u biskupiji zvana Mbulu, a sama misija kao što sam gore naveo je Mang’ola Chini. Osim župne zajednice, imamo trinaest filijala, bolnicu i osnovnu školu. Kapelani smo djevojkama koje pohađaju tečaj za krojačice, te kapelani u srednjoj školi i u zatvoru. Mjesto je dosta poznato po velikom jezeru Eyasi i po Hadzabe plemenu (ljudima koji i dan danas love životinje lukom i strijelom), koji koriste specifičan govor sa puno kliktanjem jezika. Nije mi bilo lako otići iz Lijepe Naše, ali vjerujem da me trenutno Gospodin ovdje treba. Pa sam se iz ljubavi prema njemu i ljudima u potrebi dao na raspolaganje.

Kako izgleda tvoj radni dan? Koje su tvoje obaveze?

Kako imamo puno zajednica u župi, svaki svećenik ima tjedni raspored kojeg se drži. Imamo svete mise u župi, ali i kod časnih sestara (u župi imamo tri reda časnih sestara koje nam pomažu u pastoralnom radu: Službenice Radosne Vijesti (lokalna kongregacija), Sestre oblatkinje od Uznesenja i Sestre Muke Gospodnje). Zadužen sam za Pastoral mladih u župi, za djevojke koji polaze tečaj za krojačice. A od neki dan voditelj sam projekta za novu misiju Matala koja je udaljena nekih stotinjak kilometara od naše zajednice. Jednom tjednom obilazam bolesnike po selu, dva puta tjedno sam u uredu, a subotom dosta provodim vremena ispovijedajući. Nedjelom imam uglavnom po tri mise u filijalama, a ponekad odem u bolnicu posjetit bolesnike.

Zanima me vjerski život u Africi. Pogotovo liturgijsko duhovni život župe gdje ti osobno djeluješ. Kakav je bio advent kod tebe? Koje su razlike adventskog vremena u odnosu na advent u našoj domovini?

Vjerski život se dosta razlikuje od onog u Hrvatskoj. Jako je naglašena duhovnost malih kršćanskih zajednica posvećenih određenom svecu koje djeluju u župama, a sastoje se od 10-20 vjernika laika. Liturgijski obredi su dosta duži, obilježeni bogatim pjevanjem i čestim plesanjem. Po pitanju pastoralnog rada, prepoznajem veliku potrebu u radu s ljudima u pogledu sakramentalnog života. Advent ovdje nema baš tradicija kao što možemo naći u Hrvatskoj (bor, vijenac). Vjerujem da topla klima ovdje utječe na drugačiji i topao Božićni ugođaj.

Božić je jedan od vrlo lijepih i dragih svetkovina svih Hrvata. Hoćete li vi imati polnoćke, i kako ćete proslaviti Božić?

Imati ćemo polnoćke u župi kao i u filijalama, a iz iskustva znam da će te svete mise potrajati do kasno u noć. Imati ćemo dosta svetih misa tijekom Božićnog vremena, a sam Božić slaviti ćemo u zajedništvu s časnim sestrama.

Na niz mjesta sam čitao da se vjersko duhovni život u Africi budi i da je afrički kontinent „pravo osvježenje“ za čitavu Crkvu. Koliko je točno da u Africi ima iz dana u dan sve više svećeničkih i redovničkih zvanja?

Većina Afrikanaca su siromašni pa se teže vežu za neke materijalne vrijednosti što ih čini otvorenijim i više raspoloživim za one duhovne. No ono ne mora nužno značiti da će to tako i biti. Vidio sam puno puta da je prisutno veliko nezanje po pitanju crkvenog učiteljstva o nekim osnovnim predmetima vjere i sakramenata. Istina je da na afričkom kontinentu ima sve više svećeničkih i redovničkih zvanja, no smatram da naglasak treba biti na kvaliteti poziva.

Zanima me kako mi u Hrvatskoj možemo pomoći katolicima u Tanzaniji i lokalnoj katoličkoj Crkvi kojoj ti pripadaš, i gdje ti djeluješ?

Prije svega molitvom, osobito za spomenute izazove duhovnog života kršćana ovdje. A po pitanju fizičke / financijske pomoći, velike su potrebe, osobito za početak nove misije (Matala). Na e-mailu sam dostupan pa tko god želi može mi se obratiti na josipbrnjiccssp@gmail.com Hvala na svakoj molitvi i pomoći!

Možeš li nama u Katoličkoj Crkvi u Hrvata dati usporedbu Katoličke Crkve na europskom kontinentu sa Crkvom u Africi?

U Crkvi u Hrvatskoj imamo što malo koja zemlja ima. Nakon više od šest godina provedenih u istočnom dijelu Afrike to mogu sa sigurnošću potvrditi. S druge strane, ono što možemo naučiti od Crkve u Africi jest radovanje malim stvarima, zahvalnost za tolika dobra koja imamo i za blagoslove koje smo primili i ljubav prema Crkvi i službenicima Crkve.

Koji su gorući problemi na koje nailaziš u svom svećeničkom poslanju?

Rekao bih da su u pitanju drugačiji prioriteti klera kojima se teško mogu prilagoditi i naglasak na nekim aspektima koji nisu krucijalni. A drugo je velika prisutnost klerikalizma u Crkvi u Africi.

Koja bi bila tvoja poruka nama za Božić i božićno vrijeme?

Pripravite put Gospodinu!

Sretan i blagoslovljen Božić!

Puno pozdrava iz tople i daleke Tanzanije!

Hrvatsko nebo

Odgovori