Turska i Kina izazivaju Zapad gigantskim projektima

Vrijeme:3 min, 51 sec

 

“Turska se obraća Kini za potporu. Dvije zemlje zajedno izazivaju Zapad i EU gigantskim projektima. Predsjednik Erdogan iskorištava to što Xi Jinpingu odjednom treba Turska za realizaciju svoje geopolitičke strategije”, piše Carolina Drüten u članku Turska i Kina rade zajedno protiv Europske unije njemačkog dnevnika Die Welt od 20. prosinca.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nedavno je svečano otvorio prvu nuklearnu elektranu u svojoj zemlji. Uskoro bi se trebale otvoriti još dvije jer Turska želi postati neovisnija o uvozu energije. Izbor partnera je frapantan. Prvu nuklearnu elektranu gradi ruska državna tvrtka Rosatom. Drugu bi uskoro mogla izgraditi kineska tvrtka. Tursko ministarstvo energetike u rujnu je objavilo da predstoji potpisivanje sporazuma o nuklearnom programu s Kinom.

Mogući dogovor relevantan je i na političkoj razini. Naime, Kina i Turska produbljuju svoje odnose. Riječ je o suradnji u energetskoj politici, ulaganjima i povezivanju. U tom kontekstu krupnu ulogu igra veliki infrastrukturni projekt kojim se Zapad želi suprotstaviti ulozi Kine: ekonomski koridor Indija-Bliski istok-Europa (IMEC). Cilj koridora jest povezati Indiju s Europom željeznicom i morem kako bi se proširila trgovina, lanci opskrbe i politička suradnja. Uz EU, SAD i Indiju, uključeni su i Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan i Izrael. Projekt je dio investicijskog programa koji se smatra alternativom kineskom Novom putu svile, koji također financira infrastrukturne projekte od Azije do Afrike. Moglo bi se reći da je IMEC strateški protunapad Zapada. Ankara nije nimalo sretna zbog tog plana – jer Turska je izostavljena. Vlada se nadala da će postati međunarodno središte trgovine, energije i usluga – primjerice, kroz Tursko-iračku razvojnu cestu, koja bi trebala biti dovršena do 2025. godine i povezati luku Grand Faw u Basri u Iraku s južnom turskom granicom pomoću željeznica i autocesta. Trenutno je u izgradnji gigantska kontejnerska luka u Perzijskom zaljevu. Roba s Bliskog i Srednjeg istoka također se mogla transportirati u Europu tom rutom. Erdogan je rekao da je njegova zemlja „važno mjesto za proizvodnju i trgovinu“. „Najbolja veza za promet s istoka na zapad prolazi kroz Tursku.“ Ali Amerikanci i Europljani osujetili su njegove planove svojim alternativnim projektom.

Kina planira uložiti milijarde u tursko gospodarstvo

Peking je dosad samo vrlo oprezno komentirao IMEC. Promatrači pretpostavljaju da se na novi koridor gleda kao na konkurenciju – kako u trgovinskom, tako i u geopolitičkom smislu. Protivljenje projektu ujedinjuje Kinu i Tursku.

Dvije zemlje već se neko vrijeme zbližavaju. Ubrzo nakon što je turska vlada najavila ugovor o nuklearnoj elektrani s Kinom, postalo je poznato da kineska tvrtka Alibaba planira uložiti dvije milijarde dolara u tursku online trgovinu Trendyol. U srpnju se kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi sastao s Erdoganom u Ankari i razgovarao o intenziviranju gospodarskih odnosa.

Kineski i turski interesi preklapaju se i kada je riječ o takozvanom Srednjem koridoru, kopnenoj vezi Kine preko središnje Azije s Europom. Turska ima ključnu poziciju jer je poveznica na tom putu. Tursko ministarstvo vanjskih poslova govori o „prirodnoj sinergiji“ i „win-win principu“ između Srednjeg koridora i kineskog Puta svile. Ruta kroz Tursku do sada je imala podređenu ulogu u kineskom infrastrukturnom projektu jer je transport robe tom rutom mnogo kompliciraniji nego sjevernom rutom, koja kroz Rusiju prolazi Transsibirskom željeznicom. Međutim, nakon rata u Ukrajini i uvođenja sankcija Rusiji, Srednji koridor postao je privlačniji.

Peking je također pozdravio odluku Turske da kupi kinesko cjepivo tijekom pandemije koronavirusa. „Global Times”, list Komunističke partije, također je pohvalio tu odluku rekavši da Ankara pokazuje neovisnu vanjsku politiku i da ne slijedi „slijepo“ SAD.

Bez obzira na Ujgure

Čak i ako se vidi određeni trend u tursko-kineskim odnosima, postoje rezerve s obje strane. Osjetljivo pitanje jest odnos Pekinga prema ujgurskoj etničkoj skupini. Kineske internacijske centre, čiji je cilj kulturni „preodgoj“ Ujgura, Ankara je u više navrata žestoko kritizirala – na nezadovoljstvo Komunističke partije. U izjavi turskog ministarstva vanjskih poslova 2019. postupanje prema Ujgurima u Kini opisano je kao „sramota za čovječanstvo“. Godine 2009. Erdogan, tadašnji premijer, incidente u Kini čak je opisao kao „genocid“. Turci i Ujguri su etnički i vjerski srodni, većina su sljedbenici sunitskog islama. Oko 50.000 Ujgura utočište od progona pronašlo je u Turskoj. Iako su Ankara i Peking prije nekoliko godina sklopili sporazum o izručenju, turski parlament ga do danas nije ratificirao.

Ipak, kritike iz Ankare posljednjih su godina sve tiše. Očito se turske vlasti ne žele zamjeriti Kini – pogotovo u trenutku kada Turska ima gospodarske koristi od jačanja bilateralne suradnje i nada se daljnjim ulaganjima iz Narodne Republike. Erdogan svojom politikom vješto iskorištava natjecanje između velesila i nastoji biti dijelom svakog tabora kako bi maksimizirao vlastite prednosti. Sada se čini kao da mu se otvorila odlična prilika u odnosu s Kinom.

 

Die Welt/Hrvatsko nebo

Odgovori