Vladimir Trkmić: Snažna poruka iz osamsto godina starih jaslica

Vrijeme:9 min, 38 sec

U svakodnevnom životu smo osobito ponosni kada se nešto lijepo opetovano događa kroz desetak i više godina. Još smo više ponosni kada je riječ o nekom stogodišnjem običaju. A kako bismo tek ove godine trebali biti ponosni ako radeći svoje obiteljske jaslice postanemo svjesni da je to već osamsto godina stari običaj. Da, od 1223. godine pa sve do danas u katoličkom svijetu, po katoličkim crkvama i domovima, kućama, rade se i grade jaslice, betlehemska štalica. Kako je to bilo 1223. godine?

Sveti Franjo i prve žive jaslice

Prve žive jaslice uprizorio je sveti Franjo Asiški 1223. godine u malom talijanskom mjestu Greccio. Toma Čelanski, u Prvom životopisu sv. Franje, donosi nam izvještaj kako je to bilo: „Treba se sjetiti i čuvati u časnoj uspomeni ono što je sv. Franjo učinio tri godine prije svog slavnog preminuća kod gradine koja se zove Greccio na dan rođenja Gospodina našega Isusa Krista. U onom je kraju živio neki čovjek imenom Ivan. Uživao je dobar glas, a bio je još boljeg života. Blaženi Franjo ga je na poseban način ljubio jer je u svom kraju uživao glas čovjeka plemenita i vrijedna svake hvale, a stekao je plemenitost duha.

Njega je blaženi Franjo, kao što je često običavao, petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi i rekao mu: „Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, to jest kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.“ Kad je to ovaj dobri i vjerni čovjek čuo, brzo je otišao i na spomenutom mjestu pripravio sve što je svetac rekao. I približio se dan veselja, došao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta pozvana su braća.

Muškarci i žene onoga kraja prirediše prema svojim mogućnostima svijeće i zublje da bi rasvijetlili noć koja je blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je došao svetac Božji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac.

Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu.

Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše, shrvan krotkošću, a ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi neobična misa; u neočekivanoj utjesi uživa svećenik. Svetac Božji oblači levitsku haljinu, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjeva evanđelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveću nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove riječi o rođenju siromašnog kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime Isus, govorio silnim žarom. Nazivao ga je betlehemskim Djetešcem, a ime Betlehem izgovarao poput ovce koja bleji. Konačno je dovršeno svečano bdijenje i svi se radosni povratiše kući.“

Božićne jaslice nekad i danas

Tako je to bilo prije osamsto godina u malom talijanskom mjestu Greccio. Sjećam se ne tako davnih vremena kada su se župe međusobno natjecale koja će župa napraviti bolje božićne jaslice. Sjećam se vremena kada sam u jednoj župi prigodom blagoslova obitelji i kuća uživao gledati prave domaće jaslice kod nekih obitelji. Kada sam znao pitati koliko ste dugo radili te jaslice, kućedomaćin je znao kazati dva ili tri tjedna.

Sjećam se razdoblja kada su roditelji dok sam bio kapelan u Zagrebu (1984- 1989) svoju djecu vodili od crkve do crkve u gradu i razgledali božićne jaslice. Bila su to doista lijepa vremena. Međutim došlo je neko novo vrijeme, vrijeme kada su božićne jaslice namjerno i nenamjerno potisnute u drugi, ili čak treći ili sam ne znam koji plan. Baš danas gledam na televiziji kako se urednici dnevnika i reporter sa terena dive milijunima rasvijetljenih lampica u „nekom malom hrvatskom mjestašcu“. Organizator i stvaratelj tih milijuna lampica odgovara reporteru – tv. novinaru kako su adventsko božićni simboli djed mraz i mnoštvo lampica.

Glupost! Koliko smo prazni? Koliko smo duhovno plitki, površni, katehetski nepoučeni. Božićni najjači, izvorni simbol Božića mogu biti žive ili rukom stvorene jaslice. I ništa drugo! Sve drugo su mogući popratni sadržaji, novovjeke patvorine, znak nedostatka katoličkog duha, izmišljotine. Božić bez jaslica nije Božić. Božić bez malog Isusa nije pravi Božić. Advent i Božić sa milijunima lampica i izložbom nekih domaćih životinja koje okolo pasu nema veze sa izvornim Božićem. Znamo li to? Sveti Franjo je zaposlio svog prijatelja laika da napravi žive jaslice, a sumještani su se pobrinuli za najjednostavnije svjetlo da svijetli prigodom božićnog bdijenja i propovijedanja sv. Franje. I to je to! Svaka pompoznost ma koliko bila blještava ili možda čak i skromna nije u duhu božićnih otajstava.

Poruka živih jaslica sv. Franje

Ove godine slavimo osamsto godina od prvih božićnih jaslica sv. Franje. Nije to mala obljetnica. Sv. Franjo je bio prvi čovjek koji ih je uz pomoć svoga vjernog prijatelja uprizorio. Od tada se diljem svijeta božićne jaslice redovito svake godine postavljaju u crkvama diljem svijeta. Zašto? Da bi svima nama uprizorile izvorni događaj rođenja Gospodina našega Isusa Krista. U kojoj formi, u kom obliku i sa kakvom porukom? To je vrlo važno pitanje. U najjednostavnijoj formi i najskromnijem zamišljenom obliku svakog autora božićnih jaslica. Ali sa vrlo jasnom porukom po zamisli sv. Franje. Jaslice iskazuju, uprizoruju jednostavnost, uzvisuju siromaštvo, preporučuju poniznost. To je glavna poruka prvih jaslica, i to bi trebala biti poruka svakih jaslica, svih vremena, crkava i raznih drugih jaslica. To je poruka Betlehema, to je poruka rođenja Isusa Krista. Sve drugo je nebitno i može biti znak naše duhovne ispraznosti, plitkoće, miješanja nezrelih krušaka i jabuka. Bože sačuvaj! Kakve veze ima djed mraz sa Božićem? Kakve veze imaju milijuni lampica sa nekoliko životinja na ispaši sa Božićem 2023. godine? Baš nikakve! Kako nas elektronski mediji lažu, navlače na krivi put, na krivi kolosijek. Na kolosijek putovanja do Božića i u božićno vrijeme bez Isusa. Imamo već po gradovima advent bez Isusa. Zar će nam još i Božić biti bez Isusa. Dragi Hrvati, otrijeznimo se. Budimo duhovno budni. Ne natječimo se u tome tko će više lampica postaviti, tko će učiniti veće svjetlosne efekte na svojoj kući ili u dvorištu. Natječimo se u izvornom duhu jaslica sv. Franje. A to je tko će više i bolje uprizoriti vizualnu i duhovnu poruku jednostavnosti, siromaštva i poniznosti likova oko malog Isusa. To bi trebao biti naš cilj, naš božićni moto kreiranja jaslica u kući, pod borom, u crkvi ili negdje na trgu.

Životni program sv. Franje bio je duhovna pozadina prvih božićnih jaslica

Oni koji donekle poznaju crkvenu povijest znaju da je sv. Franjo bio po Božjoj zamisli „obnovitelj Crkve“ iznutra. A to znači da je shvatio kako se Crkva njegovog doba treba mijenjati u prostoru i vremenu. Kako? Ne revolucijom, ne kritikama i kritizerstvom onih koji su vodili Crkvu. Ne pokazivanjem prstom na one koji su grcajući u svom bogatstvu prezirali siromaštvo i jednostavnost. Ne dizanjem nekih pobuna. Sv. Franjo je shvatio da Bog njega i njegovu subraću nije pozvao graditi velebne crkve i obnavljati stare katedrale i bazilike. Nego da ih je životno pozvao svjedočiti tri zavjeta: siromaštvo, čistoću i poslušnost. Taj duh franjevačkog redovništva, življenja evanđelja pronosio je svugdje, pa tako i u uprizorene prve žive jaslice. Zato pisac prvog životopisa o sv. Franji Toma Čelanski naglašava da su se u malom mjestu Greccio naglašavale poniznost, jednostavnost i siromaštvo. Prema tome je jasno koji je izvorni duh osamsto godina starih božićnih jaslica. Jasna je njihova poruka. U božićnim jaslicama, ti i ja, mi imamo „školu“. Kakvu školu? Duhovno molitvenu školu. Kad dođeš ove godine o Božiću, ili kroz božićno vrijeme pred božićne jaslice crkvi postavi se životno kao mali đak. Jaslice ti uprizoruju jednostavnost, siromaštvo i poslušnost. Meditiraj kakvo siromaštvo, kakvu jednostavnost i poslušnost. Promatraj najsiromašniji sloj židovskog društva, pastire. Divi se mudracima ili trojici kraljeva koji dođoše s istoka vođeni Zvijezdom, vođeni poslušnošću Božjem naumu. Zadrži se duhovno i misaono na likovima koji uprizoruju sv. Josipa i Blaženu Djevicu Mariju. Pitaj se kome su oni bili poslušni, tko ih je vodio u tom cjelokupnom događaju Isusova rođenja. I konačno, kako ti gledaš na siromaštvo, na siromašne, te što za tebe znače riječi jednostavnost i poniznost.

Molitvom pred jaslicama u franjevačkoj crkvi možete zadobiti potpuni oprost

Katolici ove godine mogu zadobiti potpuni oprost od svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, odnosno 8. prosinca, pa sve do 2. veljače 2024., na blagdan Prikazanja u Hramu Gospodina našega Isusa Krista, molitvom pred jaslicama u franjevačkoj crkvi. Vjernici su se na blagdan svetog Franje Asiškog okupili u bazilici svetog Franje u Asizu, kako bi odali počast omiljenom talijanskom svecu i proslavili 800. obljetnicu odobrenja franjevačkog reda (1223.) i nastanak jaslica u Grecciu. Konferencija franjevačke obitelji je u sklopu proslave ove franjevačke obljetnice zamolila papu Franju za odobrenje plenarnog oprosta. Konferencija je napisala: „Kako bismo promicali duhovnu obnovu vjernika i povećali život milosti, molimo da vjernici dobiju potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima od 8. prosinca 2023., na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. , do 2. veljače 2024., blagdana Prikazanja u Hramu Gospodina našega Isusa Krista, obilazeći crkve koje vode franjevačke obitelji diljem svijeta i zaustavljajući se u molitvi pred tamo postavljenim jaslicama. ”Apostolski penitencijar pozdravio je molbu, dopustivši vjernicima da prime ovaj oprost pod uobičajenim uvjetima. Oni koji su bolesni ili fizički ne mogu sudjelovati mogu dobiti oprost prinošenjem svoje patnje Gospodinu ili „vršenjem praksi pobožnosti”.

Što je potpuni oprost?

Puni oprost je milost koju daje Katolička Crkva zaslugama Isusa Krista, Marije i svih svetaca za uklanjanje vremenite kazne zbog grijeha. Oprost čisti osobu od svake vremenite kazne zbog grijeha. Međutim, uvijek ga mora pratiti potpuna nevezanost za grijeh. Uvjeti za primanje punog oprosta u svim slučajevima: Nevezanost od svakog grijeha, čak i lakog. Sakramentalna ispovijed, sveta pričest i molitva na nakane sv. Oca. Sakramentalna ispovijed i primanje euharistije mogu se dogoditi do 20-ak dana prije ili nakon čina primanja punog oprosta. Prikladno je da se pričest i molitva održe na isti dan. Jedna sakramentalna ispovijed dovoljna je za nekoliko punih oprosta. Međutim, za svaki potpuni oprost koji se želi primiti potrebno je zasebno primanje euharistije i posebna molitva na nakane Svetog Oca.

Vrijeme u kojem živimo

Vrijeme u kojem živimo ne pogoduje ostvarenju izvrsnosti i duhovnosti sv. Franje i duhovnosti općenito. Ni jedno vrijeme ne pogoduje favoriziranju kreposnog života. Vrijeme u kojem živimo je vrijeme u kojem se očekuju spektakli, gdje je nebitno postalo nebitno, a nebitno bitno. Lampice, kuhano vino, djed mraz, djedice koji donose darove, okićeni borovi, darovi i darivanje pod bor, orašari, kuglice, teško možemo bez toga. Razgovori se vode: hoćeš li imati živi bor ili umjetni, koja je cijena borova, kupio sam novi nakit, ne znam što ću unucima kupiti za pod bor, itd. A rijetko tko kaže: ove godine ćemo svojim rukama napraviti betlehemsku štalicu i jaslice. Ili, ove godine ćemo kao nekad moji stari unijeti slamu u kuću i na nju postaviti malo dijete Isusa. A još manje: svi ćemo se prije ili poslije polnoćke zajedno pomoliti za jednostavnost i poniznost, te duhovnu poslušnost pred Bogom tijekom božićnog vremena. Budi ti taj koji će napraviti duhovni obrat u svom srcu i u osobnoj duhovnosti i pobožnosti. Neka ti ovog Božića nebitno ne bude bitno. Prepusti se meditaciji i molitvi pred osamsto godina starim jaslicama.

Hrvatsko nebo

Odgovori