Zdravko Gavran/HAZU potvrdio da nije sve u redu s predloženim Zakonom o hrvatskom jeziku
Vrijeme:4 min, 51 sec
Iznesene su u auktorskim člancima i raspravi i brojne druge primjedbe i postavljena brojna pitanja, iz kojih se vidi da predloženi Zakon nije domislio kako će se uopće njegova svrha i intencija ostvarivati u praksi. Posebice je loše to da nije odredilo tko će uopće određivati normu hrvatskoga jezika, iako je pridržavanje nje proglasio obveznim u službenoj uporabi. Najnoviji potez HAZU-a stoga se, osim kao ’zakasnjelo paljenje’, može razumjeti i kao pokušaj da se u tekstu Zakona – koji je po mišljenju potpisnika ovih redaka, i ne samo njega, kao cjelina loš i prepun „rupa“ i nedorečenosti – barem jedna bitna napuklina ukloni, dok još nije prekasno. Prihvaćanje Zakona u Hrvatskom saboru očekuje se naime u prosincu ili siječnju.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) pozdravila je u priopćenju s nadnevkom 29. studenoga „donošenje Zakona o hrvatskom jeziku u čijoj su izradi sudjelovala tri njezina člana (akademici Stjepan Damjanović, August Kovačec i Mislav Ježić) i čiji je prvi nacrt, koji je predložila Matica hrvatska, Odbor za normu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti podržao i dao neke prijedloge za njegovo poboljšanje“.
Nakon načelne potpore, HAZU je predložio da se predloženi tekst Zakona izmijeni tako da se njime odredi kako će HAZU-u biti povjereno imenovati „predsjednika Vijeća za hrvatski jezik bilo iz redova akademika ili drugog vrhunskog znanstvenika ili stručnjaka koji proučava hrvatski jezik“.
HAZU u priopćenju kaže kako ovaj svoj zahtjev iznosi „u svjetlu nedavnih prijepora o načinu konstituiranja Zakonom predviđenoga Vijeća za hrvatski jezik i o biranju predsjednika toga Vijeća“. Zatim iznosi uporište za svoj zahtjev podsjećajući da je upravo „Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, kao neovisna i po zakonu najviša znanstveno-umjetnička institucija u Republici Hrvatskoj“, najpozvanija imati takvu ovlast.
Znanstveno-umjetnička akademija svoj je zahtjev poduprla i argumentom da bi „takav amandman Zakona o hrvatskome jeziku bio u skladu s činjenicom da je Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti skrb o hrvatskome jeziku i njegovo proučavanje jedna od temeljnih zadaća još od njezina osnivanja“. Osim toga, istaknula je da su „najvažnija državna zaduženja, kako za funkcioniranje izborne demokracije, tako i za vrednovanje odličnika u Republici Hrvatskoj, povjerena Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti s tim da je predsjednik HAZU ujedno: predsjednik Etičkog povjerenstva za izbore zastupnika u Hrvatski sabor, po položaju, te kao već treći predsjednik HAZU u slijedu, ujedno imenovan za predsjednika Državnog povjerenstva za civilna odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske“. U priopćenju su navedeni zakonski članci na kojima se takav status zasniva te „odluka o imenovanju Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja RH, koju je 7. rujna 2020. donio Predsjednik RH“.
U sadašnjem tekstu službenog prijedloga, koji je u Hrvatskom saboru prošao prvo čitanje, ovlast imenovanja predsjednika Vijeća danas je u ovlast Vladi. U članku 17 izričito se navodi: „Vijeće se sastoji od predsjednika i četrnaest članova, stručnjaka za hrvatski jezik, koje imenuje Vlada na prijedlog ministara nadležnih za obrazovanje, znanost i kulturu.“
Poznavatelji okolnosti zaključili su iz tako sročena prijedloga zakona, a s obzirom na posebnu ulogu koju Zakon dodjeljuje Institutu za hrvatski jezik, da je sve skupa sročeno i smišljeno tako da Vlada namjerava ravnatelja Instituta za hrvatski jezik, a to je još od ministra Jovanovića Željko Jozić, imenovati za predsjednika novoga Vijeća. HAZU pak smatra za sebe da je kao ustanova najvišega znanstvenog ranga najpozvanija imati ovlast imenovanja predsjednika Vijeća.
Ovom zakasnjelom intervencijom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – koja ima i Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika (nekadašnje Vijeće, koje je Milanovićeva vlada ukinula), a čije postojanje i ulogu predloženi tekst Zakona posve ignorira – potvrdila je da nije sve u prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku postavljeno kako treba. To može značiti i da su jezikoslovci u najvišoj znanstvenoj ustanovi, a zacijelo i širi krug znanstvenika i stručnjaka koji se bave hrvatskim jezikom, došli do spoznaje kako su u izvorni tekst Matice hrvatske unesene izmjene kojima bi se moglo funkcioniranje Zakona usmjeriti u smjeru određenih političkih manipulacija, ovisno već o tomu koja vlada i koji ministri budu sada ili u budućnosti vršili imenovanja.
Nije malo ni onih koji smatraju da je riječ o “zakasnjelom zakonu”, koji je trebalo odavno donijeti (hrvatsku državu imamo već duže od triju desetljeća!). U tom smislu, a kako se zakon donosi tek u osmoj godini Plenkovićeve vlade, mogu se čuti i ocjene da je riječ o “predizbornom bombonu za naivne Hrvateke”, a ne o ozbiljnom i dugoročnom, strateški strukturiranom zakonu. Naprotiv, donošenje “domoljubnog” zakona uoči parlamentarnih, europskih i predsjedničkih izbora dogodine tumači se i kao unošenje predizbornog “ljepila” koje bi povezalo i homogeniziralo tzv. nacionalne snage za posve određene politikantske svrhe za potrebe dosadašnje vodeće političke stranke koja je najodgovornija što dosad nije donesen jezični zakon. A glavni koalicijski partner te stranke, Pupovčev SDSS, očitovao se uvijeno, iako ne decidirano, protiv Zakona (uzdravlje inkluzivnosti!), dok nije poznato kako će glasovati pet “manjinaca” u Saboru, pa je i u pogledu glasovanja osam manjinskih zastupnika iz vladajuće koalicije moguća i određena (zakulisna) kombinatorika…
Iznesene su u auktorskim člancima i raspravi i brojne druge primjedbe i postavljena brojna pitanja, iz kojih se vidi da predloženi Zakon nije domislio kako će se uopće njegova svrha i intencija ostvarivati u praksi. Posebice je loše to da nije odredilo tko će uopće određivati normu hrvatskoga jezika, iako je pridržavanje nje proglasio obveznim u službenoj uporabi. Najnoviji potez HAZU-a stoga se, osim kao ’zakasnjelo paljenje’, može razumjeti i kao pokušaj da se u tekstu Zakona – koji je po mišljenju potpisnika ovih redaka, i ne samo njega, kao cjelina loš i prepun „rupa“ i nedorečenosti – barem jedna bitna napuklina ukloni, dok još nije prekasno. Prihvaćanje Zakona u Hrvatskom saboru očekuje se naime u prosincu ili siječnju.
Zdravko Gavran
Povezano:
PHB Priopćaj br. 46: U čijim je rukama Zakon o hrvatskom jeziku?
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
